Nilski konj
Nilski konj (lat. Hippopotamus amphibius), primjerenije vodenkonj ili vodeni konj, kljovaš je porijeklom iz Afrike. Filogenetska istraživanja upućuju na to da su vodenkonjima najbliži živući srodnici kitovi, a ne kopneni preživači i svinje.[1][2]
| Nilski konj | |
|---|---|
,_parque_nacional_de_Chobe,_Botsuana,_2018-07-28,_DD_82.jpg) | |
| Status zaštite | |
 Status zaštite: osjetljivi | |
| Sistematika | |
| Carstvo: | Animalia |
| Koljeno: | Chordata |
| Razred: | Mammalia |
| Red: | Artiodactyla |
| Porodica: | Hippopotamidae |
| Rod: | Hippopotamus |
| Vrsta: | H. amphibius |
| Dvojno ime | |
| Hippopotamus amphibius Linnaeus, 1758. | |
| Rasprostranjenost | |
 Rasprostranjenost (zelena - današnja, crvena - nekadašnja) | |
| Baze podataka | |
Opis
urediTijelo mu je pokriveno tamnosmeđom, govmo golom kožom s rijetkim debelim dlakama. Hrani se uglavnom biljem i živi u čoporima. Danju pliva u vodi, a noću traga za hranom po kopnu. Rijedak je i ugrožen, te je poslije malaričnog komarca najubojitija afrička životinja jer podiže čamce pa se ljudi utope. Nilski konj jednim ugrizom može prepoloviti krokodila.
Prehrana
urediPrehrambene navike nilskog konja nisu samo konzumacija biljaka, već i mesa.(National geo.) Znanstvenici NG-a kamerama su pratili čopor, te jedinke nilskog konja, i otkrili su da noću, pogotovo kada su sušna razdoblja, nilski konji jedu strvine drugih životinja, a zabilježeno je da umjesto "oplakivanja" člana čopora, istoga zapravo jedu.
Zanimljivosti
urediNilski konj je koristan jer čisti vodene prolaze začepljene papirusom i drugim raslinjem, ali zna činiti i veliku štetu usjevima. Njegov izmet pomaže razvoj planktona kojima se hrani riba. Pod vodom može izdržati oko četiri minute, a zna i prelaziti kraće udaljenosti hodajući po dnu rijeke potpuno uronjen. Domorodci cijene njegovu mast, koju rabe kao zamjenu za loj, mast i maslac.[3]
U Kolumbiji postoji invazivna populacija od oko 100 vodenkonja koji su se, bez prirodnih neprijatelja, razmnožili nakon bijega s imanja Pabla Escobara 1993. godine. Procjenjuje se da će ih do 2040. biti do 1500.[4]
Izvori
uredi- ↑ Boisserie, Jean-Renaud; Lihoreau, Fabrice; Brunet, Michel. 26. siječnja 2005. The position of Hippopotamidae within Cetartiodactyla. Proceedings of the National Academy of Sciences. 102 (5): 1537–1541. doi:10.1073/pnas.0409518102. ISSN 0027-8424. PMC 547867. PMID 15677331CS1 održavanje: format PMC-a (link)
- ↑ Scientists find missing link between whale and its closest relative, the hippo. Innovations Report (engleski). 25. siječnja 2005. Pristupljeno 30. ožujka 2023.
- ↑ John Gunther-Nepoznata Afrika, Zora, Zagreb 1966., str. 261.-275.
- ↑ Colombia's rapidly breeding 'cocaine hippos' must be stopped, scientists say. Yahoo News (engleski). Pristupljeno 30. ožujka 2023.
