Kupus

(Preusmjereno s Zelje)

Divlji kupus (kupus divlji; lat. Brassica oleracea, još poznato kao zelje), biljna vrsta porodice kupusnjača ili krstašica koja raste na kamenitim obalama Europe, od Sredozemne obale do Irske i još od prethistorijskog doba su ga prastanovnici europskog obalnog područja upotrebljavali u svojoj prehrani.

Kupus divlji
Bijeli kupus
Sistematika
Carstvo:Plantae
Divizija:Magnoliophyta
Razred:Magnoliopsida
Red:Brassicales
Porodica:Brassicaceae
Rod:Brassica
Vrsta:B. oleracea
Dvojno ime
Brassica oleracea
L.
Baze podataka

Stalnom selekcijom, kroz dugo vremensko razdoblje, nastalo je iz divljeg kupusa današnjih veći broj kulturnih biljaka.

Veliki ugled je kupus uživao kod Rimljana koji su ga nazivali brassica, a Katon Stariji je kupus hvalio kao najbolje povrće u jednom od svojih djela De agricultura i dao je čitav niz kuharskih i medicinskih uputa. Već u 4. stoljeću pr. Kr. Teofrast (Aristotelov učenik) razlikuje tri vrste kupusa.

I crveni i zeleni kupus imaju puno vitamina C (kuhanjem se gubi), kalcija, fosfora, kalija, željeza, bakra, cinka, magnezija, sumpora, mliječne kiseline, karotena, vitamina E, K i B grupe.[1]

Varijeteti

uredi
  1. Brassica oleracea var. acephala (DC.) Schltdl.; Raštika, crno zelje ili crno zeli (lat. Brassica oleracea var. acephala) autohtona je povrtna vrsta koja se uzgaja u domaćinstvima na otocima i širem obalnom području istočne strane Jadranskog mora od Istre do Crnogorskog primorja.[2] Kina, Novi Zeland.
  2. Brassica oleracea var. albiflora Kuntze, Kina (Guangdong, Guangxi); Tajvan
  3. Brassica oleracea var. botrytis L.; Cvjetača
  4. Brassica oleracea var. capitata L.; Kupus glavati, glavato zelje
  5. Brassica oleracea var. gemmifera (DC.) Zenker; Kelj pupčar;
  6. Brassica oleracea var. gongylodes L.; široko kultivirana, Koraba
  7. Brassica oleracea var. italica Plenck, Brokula
  8. Brassica oleracea var. kashmiriana Naqshi & Javeid
  9. Brassica oleracea var. medullosa Thell.
  10. Brassica oleracea var. sabauda L., kelj
  11. Brassica oleracea var. sylvestris L.

Kiseljenje kupusa

uredi

U početku se konzerviranje kupusa radilo na rimski način, tako što bi se glavice kupusa posipale solju, prelile octom i spremale u glinene posude, ali tek je slavenski način kiseljenja kupusa našao na opću primjenu. Za ispravno kiseljenje kupusa moraju se u rezanom i zasoljenom kupusu razviti bacil mliječne kiseline i kvasne gljivice, koje potiskuju gljivice plijesni i bakterije maslačne kiseline. Kiseli kupus sadrži značajne količine vitamina C, pa otklanja bolesti koje su povezane s nedostatkom tog vitamina. Tako je James Cook na svoje putovanje uzeo 60 bačvi kiselog kupusa prema savjetu njemačkog prirodoslovca Georga Forstera i nije izgubio niti jednog člana posade zbog skorbuta, što je nekad desetkovalo posade brodova na dugim putovanjima (poput posade Vasca da Game na plovidbi oko Rta Dobre Nade).

Galerija

uredi

Izvori

uredi
  1. http://www.ordinacija.hr/zdravi-tanjur/hrana-kao-lijek/sirovi-i-kiseli-kupus-pravi-su-prijatelji-naseg-zdravlja/ Preuzeto 27. ožujka 2013.
  2. hrcak.srce.hr/file/26242 /Z. Matotan, stručni rad, Očuvanje i zaštita starih domaćih sorti povrća, Podravka d.d. Koprivnica

Vanjske poveznice

uredi
 
Logotip Wikivrsta
Wikivrste imaju podatke o taksonu Brassica oleracea
 
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Zajednički poslužitelj ima stranicu o temi Kupus