Vlati trave
Vlati trave (engl. Leaves of Grass), zbirka pjesama Walta Whitmana iz 1855.[1] koja je bitno utjecala na američku i svjetsku književnost,[2] a autora prometnula u glas autentične Amerike i njenog identiteta.
Vlati trave
| |
|---|---|
 Na naslovnici prvog izdanja reproducirana je gravura Whitmana u radničkoj odjeći, s rukom na boku | |
| Naziv izvornika | Leaves of Grass |
| Autor | Walt Whitman |
| Jezik | engleski jezik |
| Vrsta djela | zbirka pjesama |
| Rod (stil, žanr) |
poezija |
| Datum (godina) izdanja |
4. srpnja 1855. |
| Vrijeme (mjesto) nastanka |
New York, 19. stoljeće |
Napustivši školu s 12 godina, Whitman je do 36. godine napisao 12 pjesama koje je 4. srpnja 1855. izdao o vlastitom trošku, pod naslovom "Vlati trave".[1] Nije naveo autora ni izdavača,[1] a na naslovnici je reproducirao raniju gravuru sebe samoga u radničkoj odjeći i s rukom na boku. Suvremenici su zapisali da je na slici "bradat poput satira".[3] Odmah po izlasku zbirke Ralph Waldo Emerson prepoznaje je kao „iznimni proizvod duha i umnosti“.[1] U pjesništvo je unijela novi duh i slobodni stih.[1][4] Ipak, zbog otvorenog tretmana spolnosti suvremenici je nisu prihvatili; tek će u 20. stoljeću postati svjetovna Biblija Amerike.[1][2]
Drugo, prošireno i prerađeno izdanje izlazi 1856.[1] Slijede još četiri proširena izdanja i tri reizdanja.[2] Deveto, autorizirano izdanje izlazi 1892.[1] Pjesme koje nisu objavljenje za Whitmanovog života dodane su 1897.[2]
"Vlati trave" u rapsodičnom ritmu slave individualizam Amerike, demokraciju i bratstvo među ljudima. Na tragu transcendentalizma slave prožimanje čovjeka i prirode te čovjekovu muževnu snagu.[1] Prvo izdanje sadrži glasovitu uvodnu "Pjesmu o samome sebi" (engl. Song of Myself) s oko 1300 stihova podijeljenih u 52 dulje i kraće sekcije, te "Ja pjevam električko tijelo" (engl. I Sing the Body Electric), o ljepoti ljudskog tijela, tjelesnog zdravlja i seksualnosti.[2][5] U predgovoru Whitman piše da pjesnikov stil treba biti jednostavan i prirodan, lišen kompliciranog metra i rime, poput životinje ili stabla u harmoniji s prirodom.[2]
"Pjesma o samome sebi" smatra se njegovim najvažnijim djelom.[5] Radikalno je utjecala na američki stih, ne samo odstupanjem od tradicionalnih pjesničkih zahtjeva forme, rime i metra, nego i uvođenjem neposrednih motiva seksualnosti.[5] U treće izdanje (1860-1861) dodane su 122 nove pjesme, među njima i ciklus Calamus koji bilježi strastvenu ljubav s muškarcem.[2] Pjesme nastale u razdoblju građanskog rata uvrštene su u četvrto izdanje (1867).[2] U sedmom izdanju (1881–82) pjesme su grupirane u konačni poredak.[5]
Istaknuti prepjev zbirke na hrvatski je onaj Tina Ujevića.
Izvori
uredi- ↑ a b c d e f g h i Whitman, Walt. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 9. kolovoza 2023.
- ↑ a b c d e f g h Britannica, urednici, "Leaves of Grass". Encyclopedia Britannica, 29 studenog 2018. Pristupljeno 9. kolovoza 2023.
- ↑ Allen, Gay Wilson i Jeffares, Alexander Norman. "Walt Whitman". Encyclopedia Britannica, 5. srpnja 2023. Pristupljeno 9. kolovoza 2023.
- ↑ slobodni stih. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 9. kolovoza 2023.
- ↑ a b c d Britannica, urednici, "Song of Myself". Encyclopedia Britannica, 10. prosinca 2020. Pristupljeno 9. kolovoza 2023.