Tankoljusna struktura

Ljuskasta konstrukcija ili tankoljusne strukture se može definirati kao zavijene, valovite strukture sposobne prenijeti veće količine tereta u više od dva smjera u potpornje. Ona nastaje ako se betonira napeta čelična mreža čime se iskorištava elastičnost čelika do maksimuma i čvrstoća betona, a mogu se dobiti vrlo tanke opne – ljuske različitih oblika (ravne, povijene, hiperboličnog paraboloida i dr.). Prvi ih je koristio B. Laffaitte u Francuskoj 1935. god. iako je ruski arhitekt Vladimir Gligorijevič Šuhov pravio takve slobodne građevine bez betona još koncem 19. stoljeća.

Prva na svijetu dvostruka valovita rešetkasta čelična ljuska, projektanta V.G.Šuhova (u izgradnji), Vyksa kraj Nižnjeg Novgoroda, 1897. god.

Ljuskasta konstrukcija omogućuje slobodan tlocrt, tj. potpuno slobodno komponianje prostora. Na takvim građevinama konstrukcija je izjednačena s oblikom zgrade i osim ljuske i zakrivljenih oblika ne postoje drugi elementi. Razlika između zida i krova u potpunosti nestaje kontinuitetom tereta u nosače.

Poznati objekti

uredi
 
Zgrada "Gherkin" s čeličnom rešetkom arhitekata Normana Fostera i Kena Shuttlewortha, London.
 
Buro Happold i Norman Foster, Dvorište kraljice Elizabete II., British Museum, London.

Izvori

uredi
  1. Arhivirana kopija. Inačica izvorne stranice arhivirana 26. listopada 2006. Pristupljeno 23. siječnja 2007. journal zahtijeva |journal= (pomoć)CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
  2. «Poème électronique» Philipsov paviljon
  3. [1]
  4. [2][neaktivna poveznica]
  5. [3]

Vanjske poveznice

uredi
 
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Tankoljusna struktura