Wikipedija

Siguran spolni odnos

Siguran spolni odnos je svaka spolna aktivnost pri kojoj se koriste metode i pomagala kojima se smanjuje rizik od prijenosa spolno prenosivih bolesti.[1][2] Ponekad se koriste i nazivi siguran seks ili zaštićen spolni odnos, ali i naziv sigurniji seks kojim se ukazuje na to da metode zaštite nikad u potpunosti ne uklanjaju rizike od infekcija. Nazivi se često koriste i za metode sprječavanja trudnoće koje mogu, ali ne moraju smanjiti rizik od spolno prenosivih bolesti.

Prezervativi se koriste za pokrivanje spolovila radi učinkovite zaštite od spolnih bolesti
Ženske, unutarnje kondome rabe receptivni partneri

Koncept sigurnog seksa pojavio se 1980-ih kao odgovor na globalnu epidemiju AIDS-a. Promicanje sigurnijeg seksa jedan je od glavnih ciljeva spolnog odgoja i prevencije spolno prenosivih bolesti, posebno smanjenja novih zaraza HIV-om. Sigurniji spolni odnos smatra se strategijom smanjenja rizika od dobivanja spolno prenosivih bolesti razbijanjem lanca prijenosa s jedne osobe na drugu.[3][4]

Više od trideset mikroorganizama prenosi se spolnim putem. Osam ih je povezano s pojavom spolno prenosivih bolesti, od kojih su samo četiri izlječive: sifilis, gonoreja, klamidija i trihomonijaza. Ostale četiri su neizlječive virusne infekcije na koje se tek u nekoj mjeri može utjecati liječenjem: hepatitis B (HBV), infekcija virusom herpesa (HSV), infekcija virusom humane imunodeficijencije (HIV) i infekcija humanim papiloma virusom (HPV).[5]

Mnogi nacionalni zavodi za javno zdravstvo preporučuju ispravna postupanja u svrhu sigurnijeg seksa i smanjenja prijenosa spolno prenosivih infekcija te besplatno, a često i anonimno testiraju na spolno prenosive bolesti.[1][2] Dobre savjete može se naći i na internetskim portalima o zdravlju, gdje uvijek treba gledati da su od stručnog i vjerodostojnog autora.[6][7]

Povijest

uredi
 
Prezervativ iz 1813. s uputama na latinskom jeziku

Primitivne metode za izbjegavanje spolno prenosivih bolesti poput sifilisa i gonoreje postojale su stoljećima. Sredinom šesnaestog stoljeća talijanski liječnik Gabriele Fallopius muškarcima sklonim avanturama preporuča uporabu krpenih pomagala koja bi ih štitila od sifilisa. Poznati ljubavnik Casanova piše o problemima sa srednjovjekovnim prezervativima napravljenim od sušenih janjećih crijeva. Stoljećima su upravo takvi prezervativi bili jedina zaštita u upotrebi, a zbog skupoće i teške dobavljivosti bili su korišteni i po nekoliko puta.[8]

O sigurnom seksu se u engleskoj literaturi piše još od tridesetih godina dvadesetog stoljeća, a u smislu smanjenja rizika od spolno prenosivih bolesti od sredine osamdesetih godina kada se u Sjedinjenim Državama javlja kao odgovor na krizu HIV-a i AIDS-a.[8][9]

Iako se pojam sigurnog seksa u početku odnosio samo na spolne aktivnosti između muškaraca, 1986. godine koncept je proširen na opću populaciju. Razvijani su programi s ciljem promicanja sigurnih spolnih praksi među studentima koji su bili usredotočeni na promicanje upotrebe kondoma, bolje znanje o spolnoj povijesti partnera i ograničavanje broja seksualnih partnera. Iste se godine pojavila i prva knjiga na ovu temu. Knjiga je nosila naslov Safe Sex in the Age of AIDS i imala je 88 stranica koje su opisivale i pozitivne i negativne pristupe spolnom životu. Seksualno ponašanje opisivano je kao sigurno (ljubljenje, grljenje, masaža, trljanje tijela o tijelo, međusobno masturbiranje, egzibicionizam, telefonski seks i upotreba seksualnih igračaka); uvjetno sigurno (uz uporabu kondoma) ili nesigurno.[10]

Studija koju su 2006. proveli kalifornijski stručnjaci pokazala je da su najčešće definicije sigurnog seksa uporaba kondoma (68% ispitanika), apstinencija (31%), monogamija (28%) i siguran partner (19% ispitanika).[10]

Metode zaštite

uredi

Zavodi za javno zdravstvo i promicatelji spolnog zdravlja preporučuju niz postupaka sigurnijeg seksa. Mnoge od ovih metoda mogu smanjiti, no ne i potpuno eliminirati rizik od prijenosa ili dobivanja spolno prenosivih bolesti.[11][12]

Spolne aktivnosti koje ne uključuju izravan kontakt s kožom ili tjelesnim tekućinama seksualnih partnera ne predstavljaju rizik od spolno prenosivih bolesti i stoga su oblici sigurnog seksa.[13]

Spolni odnos bez penetracije

uredi
 
Akvarel ručne stimulacije spolovila, Johann Nepomuk Geiger, 1840.

Spolni odnosi koji ne uključuju penetraciju, tj. umetanje spolnog uda u tjelesne otvore druge osobe mogu značajno smanjiti rizik od spolno prenosivih bolesti. Nepenetrativni seks uključuje prakse poput ljubljenja, međusobnog samozadovoljavanja, trljanja ili maženja.[14][15] Ovakve prakse mogu spriječiti trudnoću i većinu spolno prenosivih bolesti. Nepenetrativni seks možda neće zaštititi od infekcija koje se mogu prenijeti kontaktom s kožom ili sluznicama, poput infekcija herpesom, humanim papiloma virusom ili drugim mikroorganizmima.[16] Međusobna masturbacija nosi određeni rizik od spolno prenosivih bolesti, posebno ako postoji kontakt s kožom ili dijeljenje tjelesnih tekućina, iako su rizici znatno niži od mnogih drugih spolnih aktivnosti.[13]

Prezervativi, dentalne brane, rukavice

uredi

Brane koje zadržavaju tjelesne tekućine poput kondoma, zubnih brana i medicinskih rukavica mogu spriječiti kontakt s krvi, vaginalnim tekućinama, spermom ili rektalnom sluzi spolnog partnera, jednako kao što mogu spriječiti dodir s kožom, kosom ili pomagalima dijeljenim u spolnom činu.

  • Vanjski kondomi mogu se koristiti za pokrivanje penisa, ruku, prstiju ili drugih dijelova tijela tijekom penetracije ili stimulacije. Najčešće su izrađeni od lateksa, a mogu se izrađivati i od sintetičkih materijala poput poliuretana i poliizoprena.
  • Unutarnji kondomi (nazivaju se i ženskim kondomima) ubacuju se u rodnicu ili anus prije penetracije. Ovi su kondomi izrađeni od poliuretana ili nitrila. Istovremena uporaba vanjskih i unutarnjih kondoma zbog trenja može dovesti do njihova puknuća pa se ne preporučuje.
  • Zubna brana (izvorno korištena u stomatologiji) je sloj lateksa koji se upotrebljava za zaštitu prilikom oralnog seksa. Tipično se koristi kao prepreka između usta i stidnice tijekom kunilingusa ili između usta i anusa tijekom analno-oralnog seksa.
  • Medicinske rukavice izrađene od lateksa, vinila, nitrila ili poliuretana mogu se koristiti kao improvizirana zubna brana tijekom oralnog seksa ili mogu pokriti ruke, prste ili druge dijelove tijela tijekom penetracije ili spolne stimulacije, poput masturbacije.[17][18]
  • Prezervativi, zubne brane i rukavice također se mogu koristiti za pokrivanje spolnih pomagala poput dilda tijekom seksualne stimulacije ili penetracije. Ako se spolna igračka želi koristiti u više otvora ili partnera, preko nje se navlači kondom koji se svaki put mijenja.

Lubrikanti na bazi ulja mogu uništiti strukturu kondoma od lateksa i smanjiti njihovu učinkovitost.[19]

Iako upotreba vanjskih kondoma može smanjiti rizik od spolno prenosivih bolesti tijekom seksualnih aktivnosti, oni nisu 100% učinkoviti. Istraživanja sugeriraju da bi kondomi mogli smanjiti prijenos HIV-a za 85% do 95%; učinkovitost veća od 95% smatrana je malo vjerojatnom zbog proklizavanja, pucanja i nepravilne uporabe. U praksi, navodi se, nedosljedna uporaba može smanjiti ukupnu učinkovitost kondoma na čak 60–70%.[20]

Profilaksa prije izlaganja (PrEP)

uredi

Profilaksa prije izlaganja (često skraćena kao PrEP) korisna je osobama koje nemaju HIV, a uključuje uporabu lijekova za sprječavanje zaraze HIV-om. PrEP se uzima prije izlaganja HIV-u kako bi se onemogućio prijenos virusa između spolnih partnera. PrEP ne sprječava infekcije drugim spolno prenosivim bolestima i ne sprječava trudnoću. 

Od 2018. godine, najčešći oblik PrEP-a kombinira dva lijeka u jednoj tableti, tenofovir i emtricitabin. Ta se kombinacija lijekova prodaje pod imenom Truvada, ali i u brojnim generičkim formulacijama širom svijeta.

Različite su zemlje odobrile različite protokole za uporabu kombinacije tenofovir/emtricitabin za profilaksu, PrEP. Pokazalo se da ta kombinacija dva lijeka sprječava zarazu HIV-om u različitim populacijama kada se uzima svakodnevno, povremeno ili po potrebi. Brojne studije pokazale su da je kombinacija tenofovir/emtricitabin učinkovita preko 90% u sprječavanju prijenosa HIV-a između spolnih partnera.[21]

Liječenje kao prevencija

uredi

Liječenje kao prevencija (često skraćeno kao TasP) praksa je testiranja i liječenja infekcije HIV-om da bi se spriječilo daljnje širenje virusa. Osobe pozitivne na HIV mogu koristiti prakse sigurnog seksa kako bi zaštitile sebe i svoje partnere (poput uporabe kondoma, izbora partnera prema statusu seropozitivnosti ili odabira manje rizičnih seksualnih aktivnosti). Budući da HIV-pozitivne osobe s potisnutim virusom ili količinama HIV-a u krvi koji se ne daju detektirati laboratorijskim pretragama ne mogu prenijeti HIV na spolne partnere, seksualna aktivnost s HIV-pozitivnim partnerima na učinkovitom liječenju oblik je sigurnog seksa (kada se radi o sprječavanju zaraze HIV-om).[22]

Ostali oblici sigurnog seksa

uredi

Ostale metode koje su se pokazale učinkovitima u smanjenju rizika od spolno prenosivih bolesti tijekom seksualnih aktivnosti su:

  • Cijepljenje protiv određenih spolno prenosivih virusa. Najčešća cjepiva štite od hepatitisa B i humanog papiloma virusa (HPV), koji mogu uzrokovati rak vrata maternice, rak penisa, rak usta i ždrijela ili genitalne bradavice (kondilome). Imunizacija prije početka spolne aktivnosti povećava učinkovitost ovih cjepiva. Cjepiva protiv HPV-a preporučuju se svim djevojkama i ženama do dobi od 26 godina, kao i dječacima i muškarcima do dobi od 21 godine.[23]
  • Ograničavanje broja seksualnih partnera, posebno slučajnih seksualnih partnera, ili ograničavanje seksualnih aktivnosti na one koji poznaju svoj zdravstveni status koji se tiče spolno prenosivih bolesti, također može smanjiti rizik od spolno prenosivih bolesti. Monogamija ili vjernost uskom krugu partnera, konzistentno prakticirani, vrlo su sigurni (što se tiče spolno prenosivih bolesti) kada nijedan partner nije zaražen. Međutim, mnoge monogamne osobe spolno prenosivim bolestima zaraze partneri koji su im nevjerni. Veće rizike u tom smislu imaju osobe s uskim, tobože vjernim krugom partnera u koji jedna nevjerna osoba može donijeti infekciju i vrlo je lako proširiti na sve ostale.
  • Komunikacija s partnerima o povijesti spolnih odnosa i statusu vezanom uz spolno prenosive bolesti, te o poželjnim sigurnim praksama i prihvatljivim rizicima.
  • Uključivanje u manje rizične seksualne aktivnosti. Općenito, samostalne seksualne aktivnosti manje su rizične od partnerskih. Penetracija u tjelesne otvore (usta, vaginu, anus) i dijeljenje tjelesnih tekućina (poput sjemena, krvi, vaginalnih tekućina i rektalne sluzi) između spolnih partnera nose najveći rizik za spolno prenosive bolesti.
  • Redovito testiranje i liječenje spolno prenosivih bolesti, posebno za osobe koje su seksualno aktivne s više od jednog slučajnog partnera.[24][25]
  • Obrezivanje penisa. Neka istraživanja sugeriraju da obrezivanje (uklanjanje) prepucija penisa može smanjiti rizik od zaraze HIV-om,[26][27] no ima i onih koji takve nalaze osporavaju.[28][29]

Neučinkovite i rizične metode

uredi

Većina kontracepcijskih metoda nije učinkovita u sprječavanju širenja spolno prenosivih bolesti. To uključuje kontracepcijske pilule, vazektomiju, ligaciju jajovoda, spirale i mnoge nebarijerne metode prevencije trudnoće. Kondomi su, naprotiv, vrlo učinkoviti i za kontrolu rađanja i za prevenciju spolno prenosivih bolesti. 

Tvrdilo se da nonoksinol-9 smanjuje vjerojatnost prijenosa spolno prenosivih bolesti. Međutim, tehničko izvješće[30] Svjetske zdravstvene organizacije pokazalo je da nonoksinol-9 nadražuje i da može stvoriti sitne napukline na sluznici, što onda povećava rizik od prijenosa nudeći patogenima mjesta za lakši ulazak u organizam. Također su upozorili da lubrikanti s nonoksinol-9 nemaju dovoljno spermicida za povećanje djelotvornosti kontracepcije te da ih ne treba promovirati. Nema dokaza da spermicidni kondomi bolje sprječavaju prijenos spolno prenosivih bolesti u usporedbi s kondomima koji nemaju spermicid. Ako se pravilno koriste, spermicidni kondomi mogu spriječiti trudnoću, ali i dalje postoji povećani rizik da nonoksinil-9 iritira kožu i učini je osjetljivijom na infekcije.[31]

Korištenje dijafragme ili kontracepcijske spužve nekim ženama pruža bolju zaštitu protiv određenih spolno prenosivih bolesti[32] ali nije učinkovito za sve spolno prenosive bolesti.

Hormonske metode sprječavanja trudnoće (poput oralnih kontraceptiva, depoprogesterona, hormonalne spirale, vaginalnog prstena i flastera) ne pružaju zaštitu od spolno prenosivih infekcija. Bakreni intrauterini uređaj i hormonalni intrauterini uređaj pružaju do 99% zaštite od trudnoće, ali ne i zaštitu od infekcija. Žene s bakrenim intrauterinim uređajem mogu biti izložene većem riziku od infekcije gonorejom i klamidijom.[33]

Coitus interruptus (prekinuti snošaj) pri kojem se spolovilo prije ejakulacije uklanja iz rodnice, anusa ili usta, može smanjiti prijenos spolno prenosivih bolesti, ali i dalje nosi značajan rizik. To je zato što pre-ejakulat, tekućina koja curi iz mokraćne cijevi prije ejakulacije, može sadržavati patogene. Uz to, mikrobi odgovorni za neke bolesti, uključujući genitalne bradavice i sifilis, mogu se prenijeti kontaktom kože s kožom ili sluznicom. 

Analni seks

uredi

Nezaštićeni analni seks smatra se rizičnom seksualnom aktivnošću jer se tanka tkiva anusa i rektuma mogu lako oštetiti.[34][35] I najmanje ozljede mogu omogućiti prolazak bakterija i virusa, uključujući HIV. U ovo je uključena penetracija anusa prstima, rukama ili seksualnim igračkama poput dilda. Tijekom analnog seksa veća je vjerojatnost pucanja kondoma nego tijekom vaginalnog seksa pa se samim time povećava i rizik od prijenosa spolno prenosivih bolesti.[36]

Glavni rizik kojem su pojedinci izloženi u analnom seksu je prijenos HIV-a. Ostale moguće infekcije uključuju hepatitis A, B i C, infekcije crijevnim parazitima poput Giardia te gljivične ili bakterijske infekcije poput one bakterijom Escherichia coli.[37]

Analni seks trebaju izbjegavati parovi kod kojih je jednom od partnera dijagnosticirana spolno prenosiva bolest sve dok se liječenje ne pokaže učinkovitim.

Kako bi analni seks bio sigurniji, par mora osigurati da je područje analnog prostora čisto, crijevo prazno, a partner primatelj opušten. Bez obzira na to dolazi li do analne penetracije prstom ili penisom, kondom je najbolja prepreka za sprječavanje prijenosa spolno prenosivih bolesti. Klistiri se ne bi trebali koristiti jer mogu povećati rizik od zaraze HIV-om[38] i proktitisa lymphogranuloma venereum.[39]

Budući da se rektum može lako oštetiti, preporučuje se upotreba lubrikanta čak i kada do prodiranja dolazi prstom. Uporaba kondoma na prstu istovremeno je zaštitna mjera protiv spolno prenosivih bolesti i izvor lubrikacije što omogućuje manje bolan i jednostavniji prodor. Lubrikanti na bazi ulja oštećuju lateks i ne smiju se koristiti s kondomima;[40] umjesto njih dostupni su lubrikanti na bazi vode i silikona. Kondomi koji nisu od lateksa dostupni su ljudima koji su alergični na lateks te su izrađeni od poliuretana ili poliizoprena.[41] Poliuretanski kondomi mogu se sigurno koristiti s lubrikantima na bazi ulja.[42] Receptivni partner može za zaštitu koristiti ženski kondom koji se prije analnog seksa umeće u anus.

Analna stimulacija seksualnom igračkom zahtijeva slične sigurnosne mjere kao i penetracija penisom, u ovom slučaju korištenjem kondoma na seksualnoj igrački.

Važno je da muškarac opere i očisti penis nakon analnog odnosa ako namjerava prodrijeti u rodnicu. Bakterije iz rektuma lako se prenose u rodnicu, što može uzrokovati infekcije rodnice i mokraćnog sustava.[43]

U slučaju analno–oralnog kontakta potrebna je zaštita jer je ovo rizično seksualno ponašanje u kojem se lako mogu prenijeti bolesti poput hepatitisa A, kao i enterične infekcije. Zubna brana ili plastična folija[44] učinkovito su zaštitno sredstvo kad god se radi anilingus.

Spolna pomagala i igračke

uredi
 
Dvije seksualne igračke namijenjene analnoj upotrebi (važno je primijetiti vrlo proširene baze)

Stavljanje kondoma na seksualnu igračku osigurava bolju spolnu higijenu i može pomoći u sprječavanju prenošenja infekcija ako se seksualna igračka dijeli, pod uvjetom da se kondom zamijeni kad se mijenja partner. Neke su seksualne igračke izrađene od poroznih materijala čije šupljine lako zadržavaju viruse i bakterije, pa ih je potrebno temeljito očistiti, po mogućnosti posebnim sredstvima za čišćenje seksualnih igračaka. Staklo je neporozno, a seksualne igračke od medicinskog stakla lakše se steriliziraju između primjena.[45]

U slučajevima kada se jedan od partnera liječi od spolno prenosivih bolesti, preporučuje se da par ne koristi seksualne igračke dok liječenje ne završi.

Sve seksualne igračke moraju se pravilno očistiti nakon upotrebe. Način čišćenja seksualne igračke ovisi o vrsti materijala od kojeg je izrađena. Neke se igračke mogu kuhati ili čistiti u perilici posuđa. Većina seksualnih igračaka dolazi sa savjetima o najboljem načinu čišćenja i skladištenja, a ove se upute trebaju pažljivo slijediti.[46] Seksualnu igračku treba očistiti ne samo kada se dijeli s drugim osobama, već i kada se koristi na različitim dijelovima tijela (poput usta, rodnice ili anusa).

Redovito treba provjeravati ogrebotine ili napuknuća na igračkama koji mogu biti plodno tlo za bakterije. Najbolje je oštećenu igračku zamijeniti novom neoštećenom. Trudnice bi posebno trebale paziti na higijenu prilikom korištenja seksualnih igračaka. Dijeljenje seksualnih igračaka, poput bičeva ili igala, koje mogu izazvati krvarenje nije preporučljivo i nije sigurno.[47]

Seksualne igračke u anusu se mogu lako »izgubiti« jer se rektalni mišići skupljaju i mogu usisati umetnute predmete, potencijalno blokirajući debelo crijevo. Kako bi se spriječio ovaj ozbiljan problem, korisnicima seksualnih igračaka savjetuje se uporaba igračaka s proširenom bazom ili onih stavljenih na vrpcu ili lanac.[48]

Apstinencija

uredi

Spolna apstinencija smanjuje rizik od spolno prenosivih bolesti i rizike za trudnoću povezane sa spolnim kontaktima. Spolno prenosive bolesti mogu se međutim prenijeti i neseksualnim putem ili nevoljnim seksom, silovanjem. HIV se može prenijeti kontaminiranim iglama koje se koriste za tetoviranje, piercing ili droge. Medicinski ili stomatološki postupci koji koriste kontaminirane instrumente također mogu širiti HIV. Neki zdravstveni radnici HIV su stekli profesionalnom izloženošću slučajnim ozljedama iglama.[49]

Dokazi ne upućuju na efikasnost spolnog odgoja koji zagovara samo i jedino uzdržavanje (apstinenciju).[50] Oni su neučinkoviti u smanjenju stope zaraze HIV-om u razvijenom svijetu[51] kao i smanjivanju broja neplaniranih trudnoća. Iako je apstinencija najbolji put za sprječavanje trudnoće i spolno prenosivih bolesti, u stvarnosti je nerealna pa su namjere suzdržavanja od seksualnih aktivnosti često neuspješne. Ovakva edukacija ostavlja mlade ljude bez informacija i vještina potrebnih za izbjegavanje neželjenih trudnoća i spolno prenosivih bolesti.[52]

Izvori

uredi
  1. ↑ a b Savjeti za sigurniji spolni odnos – Javno zdravlje. Inačica izvorne stranice arhivirana 29. lipnja 2021. Pristupljeno 29. lipnja 2021.
  2. ↑ a b HZJZ/HUHIV. Sigurniji seks. spolnozdravlje.hr. Pristupljeno 29. lipnja 2021.
  3. ↑ Global strategy for the prevention and control of sexually transmitted infections: 2006–2015. Breaking the chain of transmission (PDF). World Health Organization. 2007. Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 23. ožujka 2014. Pristupljeno 26. studenoga 2011.
  4. ↑ Chin HB, Sipe TA, Elder R, Mercer SL, Chattopadhyay SK, Jacob V, Wethington HR, Kirby D, Elliston DB, Griffith M, Chuke SO, Briss SC, Ericksen I, Galbraith JS, Herbst JH, Johnson RL, Kraft JM, Noar SM, Romero LM, Santelli J. Ožujak 2012. The effectiveness of group-based comprehensive risk-reduction and abstinence education interventions to prevent or reduce the risk of adolescent pregnancy, human immunodeficiency virus, and sexually transmitted infections: two systematic reviews for the Guide to Community Preventive Services. American Journal of Preventive Medicine. 42 (3): 272–94. doi:10.1016/j.amepre.2011.11.006. PMID 22341164. Inačica izvorne stranice arhivirana 2. siječnja 2020. Pristupljeno 29. lipnja 2021.
  5. ↑ Spolno prenosive infekcije i zaštita spolnog i reproduktivnog zdravlja – Javno zdravlje. Inačica izvorne stranice arhivirana 29. lipnja 2021. Pristupljeno 29. lipnja 2021.
  6. ↑ Spolno prenosive bolesti. PLIVAzdravlje. Pristupljeno 28. lipnja 2021.
  7. ↑ Najučinkovitiji savjeti za siguran seks. Srednja.hr. 4. kolovoza 2015. Pristupljeno 29. lipnja 2021.
  8. ↑ a b Stephey MJ. 11. prosinca 2008. A Brief History of Safe Sex. Time. Inačica izvorne stranice arhivirana 10. lipnja 2021.
  9. ↑ The meaning and origin of the expression: Safe sex. The Phrase Finder. Pristupljeno 14. rujna 2018.
  10. ↑ a b How Do Californians Define Safe Sex? (PDF). Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 12. kolovoza 2006. Pristupljeno 28. srpnja 2010.
  11. ↑ Prevencija spolno prenosivih bolesti. PLIVAzdravlje. Inačica izvorne stranice arhivirana 22. rujna 2020.
  12. ↑ How You Can Prevent Sexually Transmitted Diseases. Centers for Disease Control. Pristupljeno 2. travnja 2021.
  13. ↑ a b Safer Sex ("Safe Sex"). Inačica izvorne stranice arhivirana 29. ožujka 2008. Pristupljeno 23. rujna 2009.
  14. ↑ LaRosa, Judith; Bader, Helaine; Garfield, Susan. 2009. New Dimensions In Women's Health. Jones & Bartlett Learning. str. 91. ISBN 978-0763765927. Pristupljeno 31. kolovoza 2013.. Outercourse is the sharing of sexual intimacy with behaviors such as private part kissing, petting, and mutual masturbation. The advantages of outercourse include no risk of pregnancy without penile-vaginal penetration and the behaviors permit emotional bonding and closeness.
  15. ↑ White, Lois; Duncan, Gena; Baumle, Wendy. 2011. Medical Surgical Nursing: An Integrated Approach, 3rd ed. Cengage Learning. str. 1161. ISBN 978-1133707141. Pristupljeno 1. rujna 2013.. Some people consider outercourse to mean sex play without vaginal intercourse, while others consider this to mean sex play with no penetration at all (vaginal, oral, or anal).
  16. ↑ STDs (Sexually Transmitted Diseases). Inačica izvorne stranice arhivirana 2. veljače 2014. Pristupljeno 23. siječnja 2014.
  17. ↑ Corinna H. 2016. S.E.X.: The All-You-Need-to-Know Sexuality Guide to Get You Through Your Teens and Twenties. Da Capo Lifelong Press. New York. ISBN 978-0738218847
  18. ↑ Moon A. 2018. Girl Sex 101. Lunatic Ink. ISBN 978-0983830900
  19. ↑ Corinna H. 2016. S.E.X.: The All-You-Need-to-Know Sexuality Guide to Get You Through Your Teens and Twenties. second izdanje. Da Capo Lifelong Press. New York. str. 294. ISBN 978-0738218847
  20. ↑ Varghese B, Maher JE, Peterman TA, Branson BM, Steketee RW. Siječanj 2002. Reducing the risk of sexual HIV transmission: quantifying the per-act risk for HIV on the basis of choice of partner, sex act, and condom use (PDF). Sexually Transmitted Diseases. 29 (1): 38–43. doi:10.1097/00007435-200201000-00007. PMID 11773877. Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 24. srpnja 2011.
  21. ↑ Pre-Exposure Prophylaxis (PrEP). Centers for Disease Control and Prevention. 19. rujna 2016. Pristupljeno 14. ožujka 2017.
  22. ↑ U=U. Prevention Access Campaign. 2017. Pristupljeno 11. rujna 2018.
  23. ↑ Prevention - STD Information from CDC. www.cdc.gov (engleski). 28. svibnja 2019. Pristupljeno 5. kolovoza 2019.
  24. ↑ Kahn JO, Walker BD. Srpanj 1998. Acute human immunodeficiency virus type 1 infection. The New England Journal of Medicine. 339 (1): 33–9. doi:10.1056/NEJM199807023390107. PMID 9647878
  25. ↑ Daar ES, Little S, Pitt J, Santangelo J, Ho P, Harawa N, Kerndt P, Glorgi JV, Bai J, Gaut P, Richman DD, Mandel S, Nichols S. Siječanj 2001. Diagnosis of primary HIV-1 infection. Los Angeles County Primary HIV Infection Recruitment Network. Annals of Internal Medicine. 134 (1): 25–9. doi:10.7326/0003-4819-134-1-200101020-00010. PMID 11187417
  26. ↑ Circumcision (male). Mayo Clinic. Pristupljeno 10. svibnja 2020.
  27. ↑ WHO agrees HIV circumcision plan. BBC World News. BBC. 3. ožujka 2007. Pristupljeno 12. srpnja 2008.
  28. ↑ Circumcision and HIV - the Randomised Controlled Trials. www.circumstitions.com
  29. ↑ Circumcision and AIDS. Inačica izvorne stranice arhivirana 23. srpnja 2008.
  30. ↑ Technical Consultation on Nonoxynol-9 (PDF). WHO. Listopad 2001. Pristupljeno 10. ožujka 2018.
  31. ↑ How Do I Make Sex Safer? | Common Questions and Answers. www.plannedparenthood.org (engleski). Pristupljeno 2. kolovoza 2019.
  32. ↑ Fackelmann KA. 1992. Diaphragm and sponge protect against STDs - sexually transmitted diseases. Science News. Inačica izvorne stranice arhivirana 4. travnja 2010. Pristupljeno 5. travnja 2010.
  33. ↑ Hubacher D. Studeni 2014. Intrauterine devices & infection: review of the literature. The Indian Journal of Medical Research. 140 Suppl (Suppl 1): S53-7. PMC 4345753. PMID 25673543
  34. ↑ Dean J, Delvin D. Anal sex. Netdoctor.co.uk. Inačica izvorne stranice arhivirana 7. svibnja 2010. Pristupljeno 29. travnja 2010.
  35. ↑ Voeller B. AIDS and heterosexual anal intercourse. Arch Sex Behav 1991; 20:233–276. as cited in Leichliter, Jami S. PhD, "Heterosexual Anal Sex: Part of an Expanding Sexual Repertoire?" in Sexually Transmitted Diseases: November 2008 – Volume 35 – Issue 11 – pp 910–911 Accessed 26 January 2010
  36. ↑ Can I get HIV from anal sex?. Inačica izvorne stranice arhivirana 3. listopada 2011. Pristupljeno 19. kolovoza 2011.
  37. ↑ Anal Sex. CDC. Pristupljeno 10. ožujka 2018.
  38. ↑ Carballo-Diéguez A, Bauermeister JA, Ventuneac A, Dolezal C, Balan I, Remien RH. Studeni 2008. The use of rectal douches among HIV-uninfected and infected men who have unprotected receptive anal intercourse: implications for rectal microbicides. AIDS and Behavior. 12 (6): 860–6. doi:10.1007/s10461-007-9301-0. PMC 2953367. PMID 17705033
  39. ↑ de Vries HJ, van der Bij AK, Fennema JS, Smit C, de Wolf F, Prins M, Coutinho RA, Morré SA. Veljača 2008. Lymphogranuloma venereum proctitis in men who have sex with men is associated with anal enema use and high-risk behavior. Sexually Transmitted Diseases. 35 (2): 203–8. doi:10.1097/OLQ.0b013e31815abb08. PMID 18091565
  40. ↑ Steiner M, Piedrahita C, Glover L, Joanis C, Spruyt A, Foldesy R. 1993. The impact of lubricants on latex condoms during vaginal intercourse (PDF). International Journal of STD & AIDS. 5 (1): 29–36. doi:10.1177/095646249400500108. PMID 8142525
  41. ↑ Condoms. NHS. 21. prosinca 2017. Pristupljeno 10. ožujka 2018.
  42. ↑ Clinical Prevention Guidance - 2015 STD Treatment Guidelines. www.cdc.gov. 10. listopada 2017. Pristupljeno 10. ožujka 2018.
  43. ↑ Anal Sex - Facts and Safe Sex Information. Inačica izvorne stranice arhivirana 4. travnja 2010. Pristupljeno 5. travnja 2010.
  44. ↑ Van Dyk AC. 2008. HIVAIDS care & counselling : a multidisciplinary approach. 4th izdanje. Pearson Education South Africa. Cape Town. str. 157. ISBN 9781770251717. OCLC 225855360
  45. ↑ The Safety Dance: Sex Toy Safety for a New Generation. Kinsey Confidential. Inačica izvorne stranice arhivirana 4. lipnja 2017. Pristupljeno 9. svibnja 2017.
  46. ↑ Are sex toys safe?. Pristupljeno 31. ožujka 2010.
  47. ↑ Are sex toys safe? - Health questions - NHS Choices. 27. lipnja 2018.
  48. ↑ Nuzzo R. Good Vibrations: U.S. Consumer Web Site Aims to Enhance Sex Toy Safety
  49. ↑ Do AN, Ciesielski CA, Metler RP, Hammett TA, Li J, Fleming PL. Veljača 2003. Occupationally acquired human immunodeficiency virus (HIV) infection: national case surveillance data during 20 years of the HIV epidemic in the United States. Infection Control and Hospital Epidemiology. 24 (2): 86–96. doi:10.1086/502178. PMID 12602690
  50. ↑ Ott MA, Santelli JS. Listopad 2007. Abstinence and abstinence-only education. Current Opinion in Obstetrics & Gynecology. 19 (5): 446–52. doi:10.1097/GCO.0b013e3282efdc0b. PMC 5913747. PMID 17885460
  51. ↑ Underhill K, Operario D, Montgomery P. Listopad 2007. Abstinence-only programs for HIV infection prevention in high-income countries. The Cochrane Database of Systematic Reviews (4): CD005421. doi:10.1002/14651858.CD005421.pub2. PMID 17943855
  52. ↑ Santelli JS, Kantor LM, Grilo SA, Speizer IS, Lindberg LD, Heitel J, Schalet AT, Lyon ME, Mason-Jones AJ, McGovern T, Heck CJ, Rogers J, Ott MA. Rujan 2017. Abstinence-Only-Until-Marriage: An Updated Review of U.S. Policies and Programs and Their Impact. The Journal of Adolescent Health (engleski). 61 (3): 273–280. doi:10.1016/j.jadohealth.2017.05.031. PMID 28842065
Dobavljeno iz "https://hr.wiki.x.io/w/index.php?title=Siguran_spolni_odnos&oldid=7066672"