Saska (pokrajina)

Saska, službeno Slobodna Država Saska (njemački: Freistaat Sachsen, gornjolužičkosrpski: Swobodny stat Sakska) je savezna pokrajina na istoku Njemačke. S nešto više od četiri milijuna stanovnika ovo je jedna od manjih njemačkih pokrajina. Glavni grad je Dresden, dok je najmnogoljudniji pokrajinski grad Leipzig. Susjedne savezne pokrajine su Brandenburg na sjeveru, Saska-Anhalt na sjeverozapadu, Tirinška na zapadu, te Bavarska na jugozapadu. Ova pokrajina graniči i sa susjednom Češkom (Liberečki, Ústečki i Karlovarski kraj), te Poljskom (Lubusko i Donjošlesko vojvodstvo).

Slobodna Država Saska Freistaat Sachsen Swobodny stat Sakska
Zastava	Grb
(Zastava)	(Grb)
Položaj
Administracija
Glavni grad	Dresden
Ministar-predsjednik	Michael Kretschmer (CDU) (od 13. prosinca 2017.)
Vladajuća stranka	CDU i SPD
Posljednji izbori	31. kolovoza 2014.
Sljedeći izbori	redovito 2019.
Glasova u Saveznom vijeću	4
Osnovni podaci
Površina	18.415,51 km² (10. u Njem.)
Broj stanovnika	4,137 milijuna (6. u Njem., 31. srpnja 2011.)
	227 st./km² (8. u Njem.)
ISO 3166-2	DE-SN
Himna	Gott segne Sachsenland
Zaduženost	6,5 milijardi eura (31. prosinca 2010)
Službene stranice	sachsen.de

Saska je u povijesti obuhvaćala mnogo veće područje od područja današnje pokrajine Saske; štoviše, bila je jedna od najvećih njemačkih država. Ova pokrajina ponovno je uspostavljena 1990. godine u vrijeme ponovnog ujedinjenja Njemačke, te kao i za vrijeme Weimarske Republike nosi naslov slobodne države.

Zemljopis

Topografska karta Saske

Saska se nalazi na istoku Srednje Njemačke i graniči s Bavarskom (41 km granice), Tirinškom (274 km), Saska-Anhaltom (206 km), Brandenburgom (242 km), Republikom Poljskom (123 km) i Češkom Republikom (454 km). Kao i pokrajina Tirinška, te dio Saske-Anhalta, Slobodna Država Saska dio je Srednjonjemačke regije.

S topografskog gledišta, Sasku je moguće podijeliti na ravničarski, brdoviti, te umjereno planinske dijelove. U nizinski dio spada Leipziška nizina i sam Leipzig, kao i sjeverna Gornja Lužica. Brdovito područje nastalo taloženjem lesa nalazi se na jugu. Sasko srednje gore podijeljeno je od zapada prema istoku prema nejasnim granicama. U jugozapadnoj Saskoj gorje se proteže od Vogtlanda s depresijom Erzgebirge kao sjevernom, te Elstergebirge kao jugoistočnom granicom. Najviši vrh Saske je Fichtelberg s 1215 m. U južnom dijelu Erzgebirgea nalazi se Park prirode Erzgebirge/Vogtland. Na istoku Rudne gore zbog erozija nastalo je Lapsko pjeskovito gorje.

Park prirode Zittau (njemački: Naturpark Zittauer Gebirge) je zakonom zaštićeno područje u njemačkoj saveznoj državi Saskoj.

Najveća i najznačajnija rijeka u Saskoj je Laba. Ona prolazi kroz pokrajinu od jugoistoka prema sjeverozapadu. Ostale važne rijeke su Mulde, Weißeritz, Zschopau, Weiße Elster i Spree, a sve pripadaju riječnom sustavu Labe. Istočnu granicu pokrajine čini rijeka Lužička Nisa koja se ulijeva u Odru.

Povijest

Današnja Saska obuhvaća područje dijela toka Labe, južne Lužice i Rudne gore. Povijesno gledano ovo područje je dio nekadašnje plemenske grofovije Saske koja je bila država Sasa u sjevernoj Njemačkoj. Povijesno se ovo područje naziva Gornjom Saskom, kao suprotnost Donjoj Saskoj. U razdoblju između 1247. i 1485. povijest Saske se uvelike podudara s povijesti Tirinške.

U prapovijesti je današnja Saska bila važno područje prelaska preko gorskog lanca. Arheološka istraživanja pokazala su prisutnost lončarske kulture i prije 5500 godina pr. Kr. Naselja su se nalazila u području rijeka Labe, Mulde i Spree u podnožjima brda. Kasnije su se na ovom području naselila germanska plemena. Sve do 6. stoljeća ovo je područje bilo pod snažnim utjecajem Turinga. Kasnije to područje zauzimaju Franci i Sasi, a u 10. stoljeću Sasku s istoka naseljavaju slavenski narodi.

Preteča današnje Saske bila je kneževina Meißen osnovana 929. godine. Daljnju povijest ove države definira njemačko naseljavanje na istok. Na ovom teritoriju dolazi do kontakata i miješanja između Germana i Slavena. Mnoga mjesta u Saskoj imaju nazive proizašle iz slavenskih jezika. Zbog vađenja ruda, u području Rudne gore dolazi do osnivanja gradova. Godine 1089. Wettin dolazi u posjed kneževine.

Izborni knezovi Saske

Od 1423. utjecaj wettinskog plemstva raste, te se uz Gornju Sasku i Tirinšku njihovim posjedima dodaje i Saska-Wittenberg, a postaju i izborni knezovi. U narednim godinama Elektorat Saska zamjenjuje prijašnju kneževinu. Leipziškim sporazumom iz 1485. Saska i Tirinška se razdvajaju. Kao rezultat toga Dresden postaje sjedište plemstva. Nakon Schmalkaldskog rata koji ovaj elektorat gubi kao dio Schmalkaldskog saveza, dinastija Wettin se i u konačnici dijeli na ernestinsku i albertinsku lozu. Luteranstvo ipak ostaje lokalna religija u obje države. U Tridesetogodišnjem ratu Saska je stala na stranu cara u borbi protiv Bohemije. Prema volji cara Saska zauzima Lužicu kao naknadu za sudjelovanje u ratu. Saska neko vrijeme zadržava neutralnu poziciju, ali se onda okreće na stranu protestanata. U bitki kod Breitenfelda, Saska sa Šveđanima uspijeva prvi put pobijediti carsku vojsku. Praškim mirom Saska službeno dobiva Gornju i Donju Lužicu te vjerska prava.

Prema oporuci izbornog kneza Ivana Jurja I., Saska je prema sekundogenituri podijeljena trima nasljednicima, te su stvorena tri nova saska vojvodstva: Saska-Weißenfels, Saska-Merseburg i Saska-Zeitz. Idućih godina Saska jača te se brzo oporavlja od rata. Područje ostaje vjerno caru te šalje svoju vojsku u carske bitke, kao što je npr. opsada Beča 1683. godine. Pod Fridrikom Augustom I. Saska želi ojačati svoj položaj u Svetom Rimskom Carstvu. Politički i kulturni razvoj doživljava za vrijeme Fridrika Augusta II. koji Saskom vlada kao izborni knez, te Poljskom kao kralj. U Velikom sjevernom ratu sasko-poljske snage borile su se zajedno s Rusima protiv Švedske. U Sedmogodišnjem ratu Sasku je relativno lagano zauzela Pruska. Kasnije se saski vojnici bore na strani Austrije, Rusije i Francuske protiv Pruske i Velike Britanije, a iz tog saveza Saska izlazi 1759. godine. Pruske snage pokušavaju zauzeti Dresden 1760. i nanose veliku štetu gradu. Završetkom rata Šleska potpada pod Prusku, a Saska je ponovno obnovljena.

Napoléon Bonaparte prelazi Labu nakon bitke kod Dresdena

Prema deklaraciji iz Pillnitza, Saska se svrstava na prusku stranu u borbi protiv Francuske revolucije. Za vrijeme Napoleonovog prodora u Njemačku, zajedničke prusko-saksonske snage doživljavaju poraz, te ovo područje zauzimaju Francuzi. Saska ulazi u Rajnsku konfederaciju i od 1806. bivša izborna kneževina postaje Kraljevina Saska. U ratu za oslobođenje 1813. u Saskoj su se odvijale žestoke borbe. Saska je bila jedina od njemačkh država koja se borila na francuskoj strani u bitki kod Leipziga. Bečkim kongresom Pruska je htjela pripojiti Sasku, ali zbog zaštite od strane Austrije nije u tome uspjela. Saska je ostala kraljevina, ali je morala napraviti velike teritorijalne ustupke Pruskoj na sjeveru. Revolucija 1848. ugušena je u Dresdenu od strane vojske.

U Njemačkom ratu 1866. Saska je izgubila zajedno s Austrijom. Nakon toga se pridružila Sjevernonjemačkom savezu, te sudjelovala u Njemačko-francuskom ratu. Kraljevina Saska je 1871. postala savezna država u Njemačkom Carstvu pod pruskom dominacijom. U Prvom svjetskom ratu saksonska vojska zadnji put djeluje samostalno u sastavu njemačke vojske. Nakon abdikacije kralja u jesen 1918. Saska postaje slobodna država u sastavu Njemačke, kako je istaknuto u ustavu Weimarske Republike. Između 1934. i 1945., kao i u razdoblju između 1952. i 1990., Saska službeno nije postojala. Od 1990. ovaj entitet ponovno postoji kao pokrajina Savezne Republike Njemačke.

Politika

Sjedište vlade Saske

Pokrajinsku vladu odnosno Saskovu državnu vladu ("Sächsische Staatsregierung") vodi ministar-predsjednik kojeg izabire pokrajinski parlament. Od 2009. predsjednik vlade je Stanislaw Tillich, pripadnik manjine Lužičkih Srba i član Kršćansko-demokratske unije (CDU). Sjedište pokrajinske vlade (Sächsische Staatskanzlei) nalazi se u Dresdenu u četvrti Innere Neustadt. Zakonodavnu vlast čini Saski parlament (Sächsische Landtag) koji se trenutno sastoji od 132 zastupnika. Ustavni sud Slobodne Države Saske nalazi se u Leipzigu. Njemu su podređeni okružni sudovi ("Landgericht") u Bautzenu, Chemnitzu, Dresdenu, Görlitzu, Leipzigu i Zwickauu.

Slobodna Država Saska

Prva Slobodna Država Saska stvorena je 1918. nakon abdikacije kralja i ukidanja Kraljevine Saske. U procesu političkog izjednačavanja (Gleichschaltung) za vrijeme nacističke vlasti i uspostavljanja novog poretka, dana 30. siječnja 1934. Saska gubi svoj suverenitet, te se lokalna vlast i parlament zamjenjuje centralističkom upravom. Nakon Drugog svjetskog rata Saska potpada pod Sovjetsku okupacijsku zonu. Saska je bila jedna od pet pokrajina od kojih je 7. listopada 1949. stvorena Njemačka Demokratska Republika. Godine 1952. u DDR-u je nametnuta centralistička podjela teritorija koja se sastojala od okruga i kotareva (Bezirk). Teritorij Saske podijeljen je na kotare Leipzig, Dresden i Chemnitz (preimenovan u Karl-Marx-Stadt u razdoblju 1953. – 1990.) i od tada je prestala postojati.

Saska je ponovno službeno obnovljena na dan ujedinjena 3. listopada 1990., a zadnjeg dana u mjesecu dobila je ponovno naziv Slobodna Država Saska (u povijesnom kontekstu Druga Slobodna Država). Od tada je jedna od 16 pokrajina (država) Savezne Republike Njemačke. Dana 26. svibnja 1992. usvojen je Ustav Slobodne Države Saske.

Upravna podjela

Okruzi u Saskoj

Saska je podijeljena na 3 upravna područja:

• Chemnitz
• Dresden
• Leipzig

Ta upravna područja su pak razdijeljena na sljedeće okruge:

1. Bautzen (Budyšin) (BZ)
2. Erzgebirgskreis (Rudogorje) (ERZ)
3. Görlitz (Zhorjelc) (GR)
4. Leipzig (L)
5. Meißen (MEI)
6. Mittelsachsen (FG)
7. Nordsachsen (TDO)
8. Sächsische Schweiz-Osterzgebirge (Saska Švicarska i istočna Rudna gora) (PIR)
9. Vogtlandkreis (V)
10. Zwickau (Z)

Gradovi koji se nalaze izvan okruga su:

• Chemnitz (C)
• Dresden (DD)
• Leipzig (L)

Trenutačna upravna podjela nastala je nakon reforme provedene 2008. kada je broj okruga smanjen s 22 na 10, a broj gradova izvan okruga također smanjen sa sedam na tri.

Promjene nastale reformom upravne podjele

Novi okruzi	Bivši gradovi i okruzi	Br. stan. (31. prosinca 2008.)	Procjena br. stan 2025.	Površina u km²	Gustoća stanovništva 2008. stan. po km²	Gustoća stanovništva 2025. stan. po km²
Bautzen	Bautzen, Kamenz, Hoyerswerda, Bischofswerda	328.990	273.500	2.391	138	114
Erzgebirgskreis	Stollberg, Annaberg, Aue-Schwarzenberg, Mittlerer Erzgebirgskreis	377.245	307.300	1.828	206	168
Görlitz	Niederschlesischer Oberlausitzkreis, Löbau-Zittau, Görlitz	284.790	232.100	2.106	135	110
Leipzig	Leipziger Land, Muldentalkreis	271.863	241.800	1.646	165	147
Meißen	Riesa-Großenhain, Meißen	256.638	223.900	1.452	177	154
Mittelsachsen	Freiberg, Mittweida, Döbeln	335.797	277.500	2.111	159	132
Nordsachsen	Delitzsch, Torgau-Oschatz	211.356	182.000	2.020	105	90
Sächsische Schweiz-Osterzgebirge	Weißeritzkreis, Sächsische Schweiz	255.459	232.200	1.654	154	140
Vogtlandkreis	Vogtlandkreis, Plauen	250.246	205.000	1.412	177	145
Zwickau	Chemnitzer Land, Zwickauer Land, Zwickau	348.834	288.500	949	368	304

Gradovi i općine

Saska se sastoji od 485 politički odijeljenih gradova i općina (stanje 1. siječnja 2010.). Od ovog broja 178 čine gradovi između kojih su tri autonomna grada (izvan okruga), te njih 50 velikih okružnih gradova (Große Kreisstädte). Ostalih 307 upravnih jedinica čine općine koje nemaju status grada. Mnoge općine su udružene te djeluju zajedno.

Najveći gradovi u Saskoj su Leipzig i Dresden, a slijedi ih Chemnitz. Zwickau više nema status velikog grada jer je broj stanovnika pao ispod sto tisuća. Od pada komunizma i ujedinjenja Njemačke 1990. Saska je zbog iseljavanja i visokog mortaliteta izgubila oko 600.000 stanovnika. Najveći gradovi u ovoj pokrajini bilježe rast stanovništva, a zanimljivost je da je Dresden među vrhu u Njemačkoj prema porastu broja stanovnika.

Grad	Okrug	Br. stan. 31. prosinca 2000.	Br. stan. 31. svibnja 2011.	Promjena u %
Leipzig	nema	493.208	524.692	+6,38
Dresden	nema	477.807	524.427	+9,76
Chemnitz	nema	259.246	242.804	−6,77
Zwickau	Zwickau	103.008	93.353	−9,37
Plauen	Vogtlandkreis	71.543	65.906	−7,88
Görlitz	Görlitz	61.599	55.512	−9,88
Freiberg	Mittelsachsen	45.428	41.294	−9,10
Bautzen / Budyšin	Bautzen	43.353	40.576	−6,41
Freital	Sächsische Schweiz-Osterzgebirge	40.129	39.282	−2,11
Pirna	Sächsische Schweiz-Osterzgebirge	42.108	38.632	−8,25
Hoyerswerda / Wojerecy	Bautzen	50.203	37.119	−26,06
Riesa	Meißen	39.367	33.767	−14,22
Radebeul	Meißen	32.246	33.670	+4,42
Zittau1	Görlitz	32.775	28.096	−14,28
Meißen	Meißen	29.398	27.507	−6,43
Delitzsch2	Nordsachsen	29.265	26.246	−10,08
Limbach-Oberfrohna	Zwickau	27.552	25.282	−8,03
Glauchau	Zwickau	27.285	24.364	−10,45
Markkleeberg	Leipzig	23.157	24.333	+5,10
Werdau	Zwickau	26.077	22.472	−13,33
Annaberg-Buchholz	Erzgebirgskreis	24.495	21.802	−10,89
Coswig	Meißen	24.035	21.193	−11,44
Döbeln3	Mittelsachsen	24.322	21.173	−12,47
Crimmitschau	Zwickau	23.305	20.742	−10,40
Borna4	Leipzig	24.219	20.573	−14,66
Reichenbach im Vogtland	Vogtlandkreis	23.469	19.976	−14,24
Auerbach/Vogtl.5	Vogtlandkreis	22.629	19.951	−11,49

¹ Pripojeno općini Hirschfelde (zajedno s mjestima Dittelsdorf iSchlegel) dana 1. siječnja 2007.
² Pripojeno općini Döbernitz dana 1. ožujka 2004.
³ Pripojeno općini Ebersbach dana 1. srpnja 2011.
⁴ Pripojeno općini Wyhratal dana 1. siječnja 2004.
⁵ Pripojeno općini Rebesgrün dana 1. siječnja 2003.

Stanovništvo

Dresden.

Leipzig

Od 1950-ih broj stanovnika Saske opada. Iseljavanje se najviše osjeti u manjim mjestima i ruralnim područjima. Broj stanovnika zadnjih godina raste samo u Dresdenu i Leipzigu. Od godine 2000. stanovništvo Dresdena naraslo je za 29.000 stanovnika, dok je u Leipzigu broj porastao za 17.000 stanovnika. Oba ova velika grada očekuju daljnji rast stanovništva.

Prirast stanovništva u Saskoj od 1905. godine:

Godina Br. stan. 1905. 4.508.601 1946. 5.558.566 1950. 5.682.802 1964. 5.463.571 1970. 5.419.187 1981. 5.152.857 1990. 4.775.914 1995. 4.566.603 2000. 4.425.581

Godina Br. stan. 2001. 4.384.192 2002. 4.349.059 2003. 4.321.437 2004. 4.296.284 2005. 4.273.754 2006. 4.249.774 2007. 4.220.200 2008. 4.192.801 2009. 4.168.732

Godina Br. stan. 2010. 4.149.477

Prosječan broj djece po ženi u Saskoj 2010. bio je 1,49, što je u samom vrhu među njemačkim saveznim pokrajinama. Ovaj broj je najveći u Erzgebirgskreisu s 1,537,dok se na začelju nalazi Leipzig s 1,371 djece po ženi. S fertilitetom od 1,479 Dresden je na vrhu među njemačkim gradovima iznad pola milijuna stanovnika.

Jezik

Dvojezični znak na njemačkom i gornjolužičkosrpskom jeziku

U Slobodnoj Državi Saskoj uglavnom se govori istočnosredišnjim dijalektom njemačkog jezika. Iako se izgovor pomalo razlikuje od standardnog jezika, pisani jezik saksonskog dvora za Martina Luthera bio je osnova modernog njemačkog jezika.

U Lužici govori se više dijalekata gornjolužičkosrpskog jezika, kao i međudijalekti gornjolužičkosrpskog i donjolužičkosrpskog jezika. Oba lužičkosrpska jezika pripadaju zapadnoslavenskoj grupi jezika. Broj govornika ovih jezika koji se njima koriste svakodnevno danas se u Saskoj kreće između 15.000 i 20.000.

U saksonskom gorju živi oko 700.000 govornika vogtlandskog i erzgebirškog dijalekta. U velikim gradovima lokalni dijalekti miješaju sa sa standardnim njemačkim jezikom. Saksonskim govorom služi se i stanovništvo u dijelovima Saske-Anhalta, Tirinške i Brandenburga.

Religija

Natpolovična većina stanovništva nisu pripadnici niti jedne vjerske zajednice. Petina stanovništva pripada Evangeličkoj (luteranskoj ) crkvi Njemačke, a 3.6 % katoličkoj crkvi. Većina mjesta u Saskoj tradicionalno su protestantska, te je lokalna mjesna crkva obično evangelička. Veća mjesta često imaju i rimokatoličku crkvu, dok u ponekim postoji i starokatolička crkva. Ostale kršćanske zajednice, kao i židovska i muslimanska manjina također djeluju u Saskoj.

	Članovi (31. prosinca 2009.)	Udio u stanovništvu
rimokatolici	148.976	3,6 %
evangelici	855.430	20,5 %
ostale konfesije i ateisti	3.164.326	75,9 %

Osim standardnih blagdana koji su neradni dani u cijeloj Njemačkoj, u Slobodnoj Državi Saskoj radi vjerskog slavlja neradni su i neki protestantski blagdani, kao "Dan reformacije" ili "Buß- und Bettag". U ponekim općinama i naseljima u kojima živi lužičkosrpska manjina, kao blagdan se slavi i Tijelovo.

Mediji

Slobodna Država Saska ima značajnu medijsku mrežu sastavljenu od tiskanih, radijskih i televizijskih medija.

Tiskani mediji

Dnevne novine Sächsische Zeitung Leipziger Volkszeitung Lausitzer Rundschau Freie Presse Dresdner Neueste Nachrichten Morgenpost s regionalnim izdanjem Bildzeitung s regionalnim izdanjem Serbske Nowiny

Časopisi WochenSpiegel BLICK Sächsischer Bote Wochenkurier Leipziger Rundschau Sachsen Sonntag Hallo! Leipzig

Radio

Službene stanice MDR 1 Radio Sachsen Jump Slobodne stanice Radio Blau coloRadio Radio T

Privatne stanice Apollo radio Hitradio RTL Sachsen R.SA Radio PSR Elsterwelle Energy Sachsen Radio Chemnitz Radio Zwickau Radio Erzgebirge Radio Leipzig Radio Lausitz Radio Dresden

Televizija

Službeni programi

• MDR Fernsehen

Privatni programi

• Sachsen Fernsehen
• Dresden Fernsehen
• Leipzig Fernsehen
• TeleVision Zwickau

Gospodarstvo

Nakon Drugog svjetskog rata od 1946. Sovjetska vojna uprava u Njemačkoj osniva industrijska narodna poduzeća (Volkseigener Betrieb ili VEB). Nakon ujedinjenja Njemačke gospodarstvo Saske proživljava duboke strukturalne promjene. Veliki dio zastarjelih industrijskih postrojenja je zatvoren. Rudnici bivaju zatvoreni, a postojenja zamijenjena novima. Danas je Saska u vrhu istočnonjemačkog gospodarstva, iako još uvijek postoji snažan problem nezaposlenosti. Sredinom 2011. u Saskoj je bilo evidentirano oko 219.200 nezaposlenosti, što čini stopu nezaposlenosti od 10,3%.

Zbog vrlo visokih stopa rasta pojedinih industrijskih grana, lokalno gospodarstvo se može uspoređivati i sa zapadnonjemačkim pokrajinama. Prihodi dobne skupine od 20-35 godina starosti veći su od nacionalnog prosjeka, ali su zato prihodi skupine starije od 40 godina niži od tog prosjeka. Strukturne promjene ipak nisu do kraja završene u ovom dijelu Njemačke. Godine 2004. BDP prema kupovnoj moći bio je na 85,9% BDP-a Europske unije. Sveukupni BDP savezne pokrajine Saske 2009. iznosio je oko 94,99 milijardi eura.

Infrastruktura

Zračne luke i piste u Saskoj

Glavni nositelji gospodarsva Saske su urbana područja Leipzig-Halle i Chemnitz-Zwickau. Prema BDP-u ekonomski najsnažnije područje je Dresden i okolica. Autocesta 4 prolazi kroz Sasku u smjeru zapad-istok. Najveći dio sagrađen je u 1930-ima, a cesta je modernizirana u 1990-ima. Veliki cestovni projekt je izgradnja autoceste A 72 između Chemnitza i Leipziga. Među novozavršenim projektima su A 17 koja povezuje Dresden i Prag, te leipziška obilaznica.

U prvoj polovici 20. stoljeća Saska je imala najgušću željezničku mrežu u Europi. Na prijelazu s 19. na 20. stoljeće najveći broj naselja u Saskoj bio je udaljen najviše 15 km od željezničkog kolodvora ili stajališta. Vrlo važnu ulogu imala je uskotračna željeznica u nizinskim dijelovima i u području Rudne gore. Danas u Saskoj postoji sedam uskotračnih pruga koje se većinom koriste u turističke svrhe. Veliki broj starih željezničkih pravaca danas više nije u funkciji.

Trenutačno su u fazi izgradnje brze veze u smjerovima Leipzig–Dresden (preko Riese), te Dresden–Chemnitz i Leipzig/Halle–Erfurt. Veliki željeznički projekt je i izgradnja podzemne željeznice u Leipzigu. Zanimljivo je napomenuti da je leipziški glavni kolodvor prema površini najveći glavni kolodvor u Europi. Unatoč gustoj željezničkoj mreži i velikom broju stanovnika, Saska ima najmanje željezničkih kolodvora za duge relacije od svih novih njemačkih pokrajina. Četiri ovakva kolodvora nalaze se unutar ili oko Dresdena i Leipziga. Urbano područje Chemnitz-Zwickau slovi kao željeznički najlošije povezano područje među njemačkim gradskim regijama.

Turizam

Od prirodnih ljepota, najposjećenija područja su Rudna gora, Vogtland, Saska Švicarska i Žitavsko gorje, dok su Leipzig i Dresden najposjećeniji gradovi. Uz sportske i rekreativne sadržaje, Saska turiste privlači i bogatom kulturom i arhitekturom koji su posebno izraženi u gradovima kao što su Dresden, Leipzig, Meißen (porculan) ili Görlitz. Posebno kulturno bogatstvo ovog kraja je rudarska tradicija ("Cesta srebra" između Zwickaua i Dresdena), te lokalna obrtnička umjetnost, kao i lužičkosrpske pisanice. Broj noćenja u Saskoj kretao s od 14,9 milijuna 2005. godine, preko 15,9 milijuna (+6,7 %) 2006., i 15,5 milijuna 2007., do 15,7 milijuna 2008. godine.

Bibliografija

• Wolfgang Ismayr, Klemens H. Schrenk: Freistaat Sachsen, in: Uwe Andersen, Wichard Woyke, Handwörterbuch des politischen Systems der Bundesrepublik Deutschland, 6. Auflage, VS-Verlag, Wiesbaden 2009, S. 394-399, ISBN 3-531-15727-2
• Joachim Menzhausen: Kulturgeschichte Sachsens. Edition Leipzig, Leipzig 2008
• Reiner Groß: Geschichte Sachsens. Edition Leipzig, 4. Auflage, Leipzig 2007
• Friedrich Ludwig Müller, Angela Pfotenhauer, Elmar Lixenfeld, Florian Monheim: Barock in Sachsen. Monumente-Edition. Monumente-Publikation der Deutschen Stiftung Denkmalschutz, Bonn 2000, ISBN 3-935208-01-4
• Rainer Karlsch, Michael Schäfer: Wirtschaftsgeschichte Sachsens im Industriezeitalter. Edition Leipzig, Dresden/Leipzig 2006
• Hartmut Kowalke: Sachsen. Reihe Perthes Länderprofile, Klett-Perthes-Verlag, Gotha/Stuttgart 2000, ISBN 3-623-00672-6
• Sächsische Landeszentrale für politische Bildung/Landesverein Sächsischer Heimatschutz e.V. (Hrsg.): Sachsen. Heimatgeschichte, Volkskunde, Denkmalpflege, Dorfgestaltung, Natur und Landschaft. Dresden 2007

Vanjske poveznice

• (njem.)(engl.)(polj.)(češ.)(šp.) Službena web stranica
• (njem.)Statistički ured