Safaridsko Carstvo
|
Safaridsko Carstvo (perz. سلسله صفاریان) je naziv za iransku državu koja je od 9. do 11. stoljeća obuhvaćala jugoistok današnjeg Irana, jugozapadni Afganistan i sjeverozapadni Pakistan. Dinastija Safavida nazvana je po njenom osnivaču Jakubu Laithu Safariju, čovjeku skromne obiteljske pozadine koji je karijeru započeo kao kovač bakra (perz. ṣaffār), a potom je krenuo u ratničke vode. U početku vojne karijere osvojio je regiju Sistan, a potom je proširio vlast na veći dio Iranske visoravni prilikom čega je palo i iransko Tahiridsko Carstvo. Vladao je iz Zarandža u današnjem Afganistanu, a kraj vojne karijere obilježio je poraz protiv Abasida u bitci kraj Bagdada. Moć Safaridskog Carstva nije potrajala dugo nakon njegove smrti; njegov brat i nasljednik Amr bin Laith poražen je 900. godine u bitci protiv Ismaila Samanija, nakon čega je bio prisiljen predati kontrolu nad većinom teritorija. Safaridi su kratko nastavili vladati kao samanidski vazali, te su konačno 1003. godine potpuno politički apsorbirani u Gaznavidsko Carstvo.
Literatura
uredi- (engl.) Saffarid Dynasty. Encyclopædia Britannica. 2011
- (engl.) Saffarid Dynasty. Iran Chamber. 2011
- (engl.) Bosworth, Clifford Edmund. 1994. The History of the Saffarids of Sistan and the Maliks of Nimruz. Mazda Publishers. Costa Mesa, California. ISBN 1568590156
- (engl.) Bosworth, Clifford Edmund. 18. lipnja 2010. Saffarids. Encyclopædia Iranica. New York. Inačica izvorne stranice arhivirana 8. prosinca 2010. Pristupljeno 19. siječnja 2011.