Jugoslavenski dragovoljci u Španjolskom građanskom ratu
Jugoslaveni koji su se borili kao dragovoljci u Španjolskom građanskom ratu na strani Španjolske Republike nazvani su „španjolski borci“ ili „jugoslavenski španjolci“.
 |
Ovaj članak ili jedan njegov dio zahtijeva jezičnu i pravopisnu doradu.Članak treba preurediti u skladu s gramatičkim i/ili pravopisnim pravilima standardnoga hrvatskog jezika. |
Beogradsko »Udruženje španskih boraca« raspolaže podacima da je u Internacionalnim brigadama i drugim postrojbama Španjolske republikanske armije bilo 1775 dragovoljaca iz Jugoslavije, od kojih je u Španjolskoj poginulo njih 595 a kasnije u Drugom svjetskom ratu 116.[1] Među španjolskim dobrovoljcima je bilo veterana radničkog pokreta, vodećih revolucionara i članova najužeg rukovodstva KPJ (pet članova CK, sedam članova iz aparata Kominterne i troje bivših poslanika), kao Blagoje Parović, Vladimir Ćopić, Roman Filipčev, Božidar Maslarić, Marko Orešković, Karlo Mrazović, Dragotin Gustinčič, Veljko Kovačević, Julio Varesko i drugi.[2]
Na nacionalnu pripadnost nije se obraćala veća pažnja, ali postojeći podaci govore o najvećem broju ljudi iz Hrvatske (48%, od toga najviše etničkih Srba), zatim Slovenije (23%), Srbije (18%), Crne Gore (3,2%) i Makedonije (1,5%).[1] Na spiskovima boraca se nalaze i njemačka i židovska imena.[3] Jednako nepotpuni podaci kažu da su po političkoj pripadnosti bili komunisti (561), socijaldemokrati (10 %), članovi Hrvatske seljačke stranke (8 %), anarhisti (4 %) a izvan stranaka gotovo trećina ukupnog broja (457).[1]
Ratovali su u Carabañi, kod Brunette, Zaragoze, u Aragonu, Teruelu, Marbelli, San Mateu, na barikadama Madrida i mnogim drugim bojišnicama. Bilo je 545 poginulih od 1664 dobrovoljaca, što znači, da je bio gubitak među državljanima Jugoslavije 32%.[4]
Rat u Španjolskoj trajao je tijekom Staljinovih čistki koje su zahvatile i vrh KPJ.[4] Tijekom staljinističke čistke u KPJ, neki jugoslavenski komunisti, dragovoljci u Internacionalnim brigadama, su optuženi za "trockizam".[5] Nakon Španjolskog građanskog rata, na Istoku, u Sovjetskom Savezu, mnogi španjolski borci su strijeljani u čistkama; na Zapadu, sumnjičilo ih se za komunističku subverziju.[6]
U Drugom svjetskom ratu, španjolski borci su bili na najistaknutijim vojnim položajima u NOVJ. Posebno Koča Popović i Peko Dapčević, zapovjednici elitne Prve i Druge proleterske divizije.[6] 1945. godine su sva četvorica zapovjednika armija nove Jugoslavenske armije bili španjolski borci.[1] 60 španskih boraca je proglašeno narodnim herojima Jugoslavije.[1]
Slanje dragovoljaca u Španjolsku
urediKPJ bila je glavni i praktički jedini organizator u Kraljevini Jugoslaviji u pružanju pomoći republikanskoj Španjolskoj u borbi protiv pobunjenika i fašizma.[4] Antifašistički dragovoljci su u Španjolsku odlazili isključivo ilegalno u čemu su nerijetko bili spriječeni. Jugoslavenska vlada je pod svaku cijenu nastojala onemogućiti odlazak njezinih državljana u rat u Španjolsku. Pored velikih uspjeha KPJ u organiziranju pomoći i odlaska dragovoljaca, bilo je i neuspješnih akcija.
Prilikom jedne takve akcije, u najvećoj tajnosti iznajmljen je u Marseilleu brod „Korzika“ za prijevoz dragovoljaca.[7] Veljače 1937. godine sa Korzike su brodom "La Corse" krenuli Adolf Muk i Anton Franović da pokupe dragovoljce iz Jugoslavije. Za ovaj plan znao je samo Politbiro KPJ.[8] Međutim, beogradska policija je sve doznala. Jednog od članova CK Živojina Pavlovića, o tome je upozorio prijatelj iz Beograda, i on je iznio saznanje na sjednici, ali ga je jedan od članova optužio da je „paničar“ i da bez obzira na sve to treba produžiti ovu akciju ("To nije bio ni Gorkić, ni Muk, već jedan od onih koji danas optužuje Gorkića kao jedinog krivca").[8] Akciju su, pored, Muka i Franovića, vodili Milan Gorkić i Braina Rudin-Fos.[9] Lađa je ipak krenula.
1. ožujka 1937. godine dalmatinski dragovoljci trebali su isploviti brodom iz okolice Splita. Isplovljavanje je prvo odloženo zbog lošeg vremena, a zatim su ih otkrili žandari i uhitili ih sve.[7] Prema policijskom izvještaju, 8. travnja je na Braču uhićeno 145 španjolskih dragovoljaca.[7] Nakon što su dragovoljci zatvoreni u Splitu, ljudi su im na razne načine slali hranu, a žene su demonstrirale ispred carinarnice.[7] Svi su nakon nekoliko tjedana bili pušteni na slobodu.[7]
Pošto se 2. ožujka u splitskoj luci u dogovoreno vrijeme nitko nije pojavio, brod je produžio da pokupi dragovoljce u Crnoj Gori, gdje je bio provaljen.[7] Na brod se u Kotoru trebalo ukrcati 400 dragovoljaca i prevesti ih u Barcelonu.
Ova afera je završena uhićenjem člana Politbiroa Adolfa Muka i stotine dragovoljaca. Kominternu je propala akcija koštala preko 500.000 francuskih franaka.[8] U vezi s ovim traženo je od Pavlovića pismeno izjašnjenje da je upozorio Generalnog sekretara Milana Gorkića, ali on je odbio svaliti svu krivnju na njega.[8]
Sudjelovanje u borbama
urediPrvo borbeno krštenje interbrigadisti su proživjeli u studenome 1936. godine, u obrani Madrida. U sastavu XI. brigade, koja je bila upućena na ovu bojišnicu, bila je mađarsko-jugoslavenska četa.[10]
Unutarstranački sukobi i čistke u Španjolskoj
uredi
Podrobniji članak o temi: Velika čistka u KPJ
Nakon uhićenja Generalnog sekretara Milana Gorkića u Moskvi srpnja 1937. godine, među jugoslavenskim dragovoljcima trajala je oštra frakcijska borba između pristaša uhićenog generalnog sekretara i njegovih protivnika.[11] Ulje na vatru dolila je specijalna komisija koja je došla iz Moskve na čelu s Rodoljubom Čolakovićem, koja je počela čistku KPJ od "gorkićevaca".[11]
Sredinom 1937. ili 1938. godine, u jeku španjolskog građanskog rata i Staljinove Velike čistke u KPJ, održana je konferencija KPJ u Barceloni. Na skupu su se jugoslavenski komunisti, dragovoljci u Španjolskoj, navodno suprotstavili Brozovom preuzimanju KPJ.[5] Oni su izglasali podršku crnogorskom revolucionaru Petku Miletiću, glavnom Titovom rivalu, koji se u to vrijeme nalazio u zatvoru.[12] Sudionici konferencije su optuženi za "trockizam".[5]
Vladimir Ćopić i Blagoje Parović su bili dvije najistaknutije figure među jugoslavenskim interbrigadistima u Španjolskoj.[13] Blagoje Parović, član Politbiroa CK KPJ i politički komesar 13. internacionalne brigade, poginuo je 1937. pod nerazjašnjenim okolnostima u Španjolskoj. Nakon toga, 1939. je u Moskvi strijeljan Vladimir Ćopić, član Politbiroa CK KPJ, potpukovnik Španjolske republikanske armije i zapovjednik Petnaeste internacionalne brigade.
Djelatnost NKVD-a u Španjolskoj
uredi Podrobniji članak o temi: NKVDZajedno sa vojnom pomoći Španjolskoj, Staljin je slao kadrove tajne policije NKVD, preko kojih je uspostavljao kontrolu nad Internacionalnim brigadama.[14] Infiltracija doušnika je bila efektivna od samog formiranja brigade, u cilju otkrivanja neposlušnih elemenata.[15] Prisutnost agenata NKVD-a značila je prenošenje Staljinove čistke iz SSSR-a u Španjolsku. Sovjetski agenti su aktivno djelovali u Barceloni 1937. godine.[16] Posebno mračnu ulogu su imali likvidatori, zaduženi za uklanjanje političkih protivnika.[17] Prema pisanju Lazara Udovičkog, poručnik Sovjetske armije Nikolaj Pastuhov mu je u Španjolskoj predložio da likvidiraju čehoslovačkog interbrigadistu Karela Fukana, proglašenog trockistom, sljedećim riječima: "Ajde da mu namestimo da pogine!? Sa neprijatejem treba neprijateljski!", što je Udovički odbio.[18]
Generalno se smatra da Josip Broz Tito nije bio u Španjolskoj, ali neki navode da je bio. Fred Copeman, zapovjednik Britanskog bataljuna, u knjizi sjećanja piše da je Tito, pod lažnim imenom Šapajev, u Španjolskoj bio jedan od zapovjednika balkanskog bataljuna »Dimitrov«.[19]
Novinar Pero Simić, poznat po teorijama zavjere o Titu, smatra da je on u Španjolskoj rukovodio NKVD-om.[20][21] Tito je navodno išao na "inspekcijska putovanja" u Španjolsku i bio „šef štaba za likvidacije", koji su još činili talijanski komunist Vittorio Vidali i Jugoslaveni Ivan Krajačić, Ivan Srebrenjak i Vlajko Begović.[22] Simić se poziva i na izvjau Titovog suradnika Lea Matesa Dedijeru iz 1983. godine, da je Tito „činio prljave usluge u Španjolskoj", precizirajući "Tito je tamo čistio ljude."[22]
Raspuštanje Internacionalnih brigada i sudbina dragovoljaca
uredi
Krajem 1938. godine vlada španjolske republike je donijela odluku o raspuštanju Internacionalnih brigada, nakon sporazuma da ni Njemačka ni Italija više neće slati svoje trupe.[7] Međutim, Njemačka je nastavila slati pomoć generalu Francu, i uslijedio je brz poraz Republike.[7]
Nakon raspuštanja Internacionalnih brigada, mnogi Jugoslaveni su prešli u Francusku, gdje su bili zatvoreni u logore, uglavnom u logor Gurs. U francuskim logorima su bili zatočeni od kraja 1938. do njemačkog napada na Francusku u svibnju 1940. godine. Jugoslavenske vlade su uporno odbijale izdavati dozvole za povratak španjolskih dragovoljaca.[4]
»„Po pitanju povratka ovih naših dobrovoljaca, koji su u većini komunisti, od strane Ministarstva unutrašnjih poslova rešeno je, da svaki mora u našem poslanstvu u Parizu pismeno da izjavi, da se kaje što je otišao u dobrovoljce i da se odriče svake komunističke akcije po povratku u zemlju.“[4]«Kad je Francuska 22. lipnja 1940. kapitulirala, postojala je velika opasnost da bivše španjolske borce nacističke snage pobiju ili odvedu u logore u Njemačku. Komiteti KPJ u logorima odmah donose odluku o brzom organiziranju punktova za prebacivanje interniraca za Jugoslaviju. Neki su uspjeli preko Njemačke pobjeći u Jugoslaviju, a neki su zatvoreni u logore.[7]
Od 250 jugoslavenskih dragovoljaca koji su se uspjeli ilegalno prebaciti iz Francuske u Jugoslaviju, 130 ih je poginulo u bitkama tijekom Drugog svjetskog rata (1941–1945).[4] Tijekom završnih operacija za oslobođenje Jugoslavije, sve četiri armije JA predvodili su španjolski borci (Koča Popović, Peko Dapčević, Kosta Nađ, Petar Drapšin). Kod naroda i boraca su „Španjolci“ predstavljali uzvišeni pojam osobne hrabrosti i odanosti borbi protiv fašizma.[4]
Značaj španjolskih boraca za rat u Jugoslaviji
uredi
»Partizani se skoro dvije godine nalaze u neprestanoj borbi. U njihovim redovima se bore iskusni borci provjereni u španjolskom ratu i, na žalost, vrlo inteligentni.[23]«
Poznati španjolski borci
urediŠpanjolski borci poginuli u Španjolskoj
uredi
- Gojko Bjedov
- Mijat Mašković
- Blagoje Parović
- Božidar Petrović
- Franjo Puškarić
- Ivan Turk
- Đoko Kovačević
- Julio Varesko
Španjolski borci ubijeni u Staljinovim čistkama
uredi- Hans Jože Bogner (Elpatjev; 1901.-1938.)
- Vladimir Ćopić (1891.-1939.)
- Janko Jovanović (1901.-1939.)
- Jovan Mališić (1902.—1939.)
- dr Imre Beer (Gojko Gorijan; 1905.-1942.)
- Stjepan Cvijić (1905.—1938.) (nije bio borac već je samo kraće boravio)
Španjolski borci ubijeni u logorima
uredi- Simo Čučković (Dachau)
- Anton Ilić (Dachau)
- Albert Kragolnik (Dachau)
- Veselin Danilović (Mathausen)
- Rajko Devernja (Mathausen)
- Martin Gostičar (Mathausen)
- Stane Iločevar (Mathausen)
- Mato Marunica (Mathausen)
- Ivan Sabljak (Mathausen)
- Franc Potočnik (Mathausen)
- Franjo Zic (Mathausen)
- Vlaho Maslac (Francuska)
- Diego Rokov (1883.-1943.; Francuska)
Španjolski borci poginuli u pokretima otpora
uredi- Stefan Čuci (Francuska)
- Roman Filipčev (u obrani Moskve 1941.)
- Miloš Gligorović (Poljska 1943.)
- Svetozar Jovanović (1941. SSSR, Kijev)
- Dimitrije Koturović (Francuska 1944.)
Španjolski borci poginuli u redovima Narodnooslobodilačkog pokreta
urediSpisak sudionika Španjolskog građanskog rata poginulih u redovima Narodnooslobodilačkog pokreta Jugoslavije 1941.-1945. godine:
- August Cesarec (1893.-1941., Kerestinec)
- Ćiro Brezovec (1905.-1941., Kerestinec)
- Salomon Albahari (1915.-1942.)
- Timor Aldanov (1913.-1941.)
- Isak Altarac (1910.-1941.)
- Spas Bandžov (1901.-1943.)
- Jakov Baruh (1914.-1941.)
- Stanko Batur (1913.-1942.)
- Alfred Bergman (1901.-1942.)
- Božo Bilić (1913.-1942.), narodni heroj
- Ivan Birčić (1909.-1944.)
- Milan Blagojević (1905.-1941.), narodni heroj
- Jože Breskvar (1913.-1943.)
- Stjepan Brnčić (1897.-1945.)
- Divko Budak (1897.-1941.), narodni heroj
- Mate Bužić (1909.-1943.)
- Mile Butorac (1910.-1941.)
- Nikola Car (1910.-1942.), narodni heroj
- Vjećeslav Cvetko (1917.-1941.), narodni heroj
- Miljenko Cvitković (1914.-1943.), narodni heroj
- Vlado Ćetković (1911.-1944.), narodni heroj
- Vukašin Ćuk (1913.-1941.)
- Božidar Dakić (1909.-1941.), narodni heroj
- Nada Dimitrijević-Nešković (1907.-1941.)
- Robert Domany (1918.-1942.), narodni heroj
- Franc Drobnić (1916.-1941.)
- Stipe Đerek (1912.-1942.), narodni heroj
- Ilija Engel (1912.-1944.), narodni heroj
- Ahmet Fetahagić (1914.-1944.), narodni heroj
- Marko Franić (1907.-1944.)
- Stevo Gavranović (1890.-1942.)
- Franjo Gigrovski (1917.-1941.)
- Frančesko Giorgeti (1905.-1942.)
- Andrija Grgurić (1904.-1942.)
- Jože Gregorčič (1903.-1942.), narodni heroj
- Matija Gržina (1913.-1944.)
- Marija Habulin (1912.-1941.)
- Franc Hvalič (1908.-1945.)
- Jovan Ivanišević (1917.-1941.)
- Viktor Jazbinšek (1903.-1941.)
- Ivan Jakšić Milan (1911.-1942.)
- Fadil Jahić (1910.-1942.), narodni heroj
- Jugo Joakim (1915.-1944.)
- Žikica Jovanović Španac (1914.-1942.), narodni heroj
- Bogdan Jugović (1912.-1944.)
- Milan Jurjević (1907.-1944.)
- Ante Jurlina (1910.-1941.)
- Ivan Jurca (1914.-1942.)
- Juraj Kalc (1908.-1942.), narodni heroj
- Svetislav Kanački (1911.-1943.)
- Drago Kobal (1911.-1944.)
- Mirko Kovačević (1916.-1941.), narodni heroj
- Viktor Koleža (1884.-1945.)
- Franc Koprivšek (1913.-1941.)
- Marjan Krajačić (1905.-1942.; logor Jasenovac)
- Jure Krezo (1910.-1943.)
- Slavko Krkljuš (1913.-1941.)
- Branko Krsmanović (1915.-1941.), narodni heroj
- Đuro Kužet (1911.-1944.)
- Šime Lalić (1905.-1945.)
- Ivan Lebl (1912.-1941.)
- Ivan Lenac (1906.-1945.), narodni heroj
- Eugen Lesel (1906.-1942.)
- Dragiša Luković (1913.-1943.)
- Branko Ljubinković (1912.-1942.)
- Vladimir Majder (1911.-1943.)
- Stjepan Majcen (1910.-1944.)
- Jakob Makuč (1899.-1944.)
- Vjekoslav Mauko (1919.-1943.)
- Stjepan Milašinčić (1910.-1941.)
- Ferdo Milić (1915.-1944.)
- Anton Mioč (1911.-1944.)
- Todor Mišić (1906.-1942.)
- Drago Mlakar (1917.-1942.)
- Ilija Mikiličanin (1909.-1941.)
- Danko Mitrov (1919.-1942.),narodni heroj
- Tasa Mihajlović (1908.-1943.)
- Božo Mravljak (1917.-1942.)
- Josip Mrkonjić (1911.-1943.)
- ing. Božidar Obradović (1911.-1942.; logor Banjica)
- Franjo Ogulinac (1904.-1942.), narodni heroj
- Marko Orešković (1896.-1941.), narodni heroj
- Ratko Pavlović (1913.-1943.), narodni heroj
- Menahem Papo (1915.-1943.)
- Mate Perkušić (1912.-1941.)
- Miha Pintar (1913.-1942.), narodni heroj
- Vladeta Popović Pinecki (1911.-1941.)
- Vojin Popović (1911-1942)
- Kornelija Sende-Popović (1914.-1941.)
- Svetozar Popović (1901.-1944.)
- Viktor Pregelj (1903.-1942.)
- Milutin Radaković (1915.-1941.), narodni heroj
- Branislav Radojević (1905.-1941.)
- Franc Rijavec (1908.-1941.)
- Stjepan Rogina (1915.-1942.)
- Franc Rozman (1911.-1944.), narodni heroj
- Venerio Roseto (1910.-1944.)
- Alojz Sotlar (1909.-1943.)
- Franc Sterle (1910.-1945.)
- Ivan Stilinović (1910.-1945.)
- Petar Stić (1901.-1943.)
- Aleksandar Stojanović (1913.-1942.)
- Miroslav Stokić (1905.-1942.)
- Franc Strmole (1908.-1943.)
- Ante Šarić (1913.-1943.), narodni heroj
- Drago Štajnberger (1916.-1942.), narodni heroj
- Sigismund Štetler (1914.-1942.)
- Matija Tomac (1905.-1942.)
- Ljubomir Tomšić (1896.-1942.)
- Boris Trajkovski (1913.-1944.)
- Janez Tužek (1904.-1941.)
- Matija Udvanc (1912.-1942.)
- Braco Vajs (1914.-1941.)
- Vera Vejvoda (1915.-1941.)
- Mate Vidaković (1907.-1942.)
- Maks Vidmar (1906.-1945.)
- Đuro Vujović (1901.-1943.), narodni heroj
- Petar Vuksan (1905.-1941.), narodni heroj
- Alojz Vresk (1907.-1943.)
- Henrik Znidarčić (1907.-1941.)
- Tomo Zdelar (1896.-1942.)
- Ilija Zeman (1896.-1942.)
- Ante Žarić (1914.-1941.)
- Ljubomir Živković (1918.-1942.), narodni heroj
- Edo Žirola (1910.-1943.)
- Tone Žnidarić (1913.-1944.)
Kao španjolski borci optuženi za "trockizam" u partizanima i likvidirani po Titovom naređenju navode se Žikica Jovanović Španac, Ivan Antonov, Ratko Pavlović i Marko Orešković.[5]
Poznati preživjeli španjolski borci
uredi
Nasljeđe
uredi
Udruženje španjolskih boraca i prijatelja (šp. Asociación de brigadistas yugoslavos y amigos) iz Beograda je organizacija koja okuplja potomke i štovatelje sudionika Španjolskog građanskog rata, od 1936. do 1939. godine.
Godine 1986. Zbor Radio Televizije Beograd izdao je dvostruki album Španija Moje Mladosti - Pesme Internacionalnih Brigada 1936-1939, koji sadrži 26 pjesama nastalih u Španjolskoj, mahom kao prerade već poznatih pučkih napjeva iz Španjolske ili revolucionarnih pjesama drugih zemalja.[24]
Vlada Špnjolske je na šezdesetogodišnjicu građanskog rata dodijelila španjolsko državljanstvo svim živim borcima Internacionalnih brigada.[25]
Literatura
uredi- Krv i život za slobodu - slike iz života i borbe studenata iz Jugoslavije u Španiji. Barcelona: U.F.E.H, 1938. (reprint: Udruženje španskih boraca, Beograd, 1969)
- Zbornik sećanja aktivista jugoslovenskog revolucionarnog radničkog pokreta, knjiga četvrta, Beograd 1960.
- Naši Španci : zbornik fotografija i dokumenata o učešću jugoslovenskih dobrovoljaca u španskom ratu 1936-1939, Ljubljana, 1961.
- Vojna enciklopedija (knjiga peta). Beograd 1972. godina.
- Narodni heroji Jugoslavije. Mladost. Beograd. 1975
- Rafel Brčić i Mile Bogovac Livanjski kraj u revolucionarnom radničkom pokretu i NOB. Sarajevo, 1978. godine.
- Leksikon Narodnooslobodilačkog rata i revolucije u Jugoslaviji 1941-1945 (prvi tom). „Narodna knjiga“ Beograd i „Partizanska knjiga“ Ljubljana, 1980. godina.
- Naši španci 1936-1939. Savezna konferencija SSRNJ i Udruženje španskih boraca, Beograd 1986. godina.
- Manojlović Pintar, Olga; Petrović, Milo. "No pasarán". Katalog izložbe. АРХИВ СРБИЈЕ. Beograd, 2011.
Izvori
uredi- ↑ a b c d e Naši Španci
- ↑ http://www.sistory.si/publikacije/prenos/?urn=SISTORY:ID:20540
- ↑ Spisak španskih boraca | UDRUŽENJE ŠPANSKI BORCI 1936-1939. Inačica izvorne stranice arhivirana 3. lipnja 2014. Pristupljeno 21. srpnja 2014.
- ↑ a b c d e f g dr Avgust Lešnik - "Krv i život za slobodu" – Jugosloveni interbrigadisti u Španiji (1936-1939) (PDF). Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 6. srpnja 2016. Pristupljeno 21. srpnja 2014.
- ↑ a b c d Žan-Žak Mari i Pavluško Imširović – Predgovor srpskohrvatskom izdanju knjige „Trockizam i trockisti“. Polinom, Beograd 2011.
- ↑ a b Filip Švarm, Smrt fašizmu – sloboda narodu
- ↑ a b c d e f g h i Svjedočanstva o Dalmatincima u Španjolskom građanskom ratu
- ↑ a b c d Živojin Pavlović, Bilans sovjetskog termidora: Prikaz i otkrića o delatnosti i organizaciji Staljinskog terora
- ↑ Milivoj Bešlin, "Kraljevina Jugoslavija u borbi protiv antifašizma 1936-1939." u "Preispitivanje prošlosti i istorijski revizionizam: (zlo)upotreba istorije Španskog građanskog rata i Drugog svetskog rata na prostoru Jugoslavije", ur. Milo Petrović (Beograd: Udruženje Španski borci 1936-1939, 2012), 207-208 (PDF). Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 20. listopada 2020. Pristupljeno 18. lipnja 2016.
- ↑ Ivan Očak, Jugoslavenski sudionici Oktobarske revolucije u borbi protiv fašizma (1936-1945)
- ↑ a b Судьба интербригад в Испании по новым документам
- ↑ Razkrita Titova moskovska skrivnost
- ↑ Smrt komesara Parovića | Ostali članci | Novosti.rs
- ↑ Communist Secret Police: NKVD. Inačica izvorne stranice arhivirana 30. prosinca 2011. Pristupljeno 18. srpnja 2014.
- ↑ How the NKVD framed the POUM
- ↑ Страницы истории: Сталин, НКВД и Гражданская война в Испании
- ↑ The NKVD Mass Secret National Operations (August 1937 - November 1938)
- ↑ http://www.republika.co.rs/552-555/20.html
- ↑ Josip Broz (Tito) "Their commander was a political refugee who had spent some time in Moscow, and fought in Spain under the name of Shapayev. Today he is known as Marshall Tito. He gave me the impression of being a very sincere and capable commander, though he had the old Communist attitude of ruthlessness to trivial offences."
- ↑ Intervju: Pero Simić, avtor knjige Tito, skrivnost stoletja
- ↑ Tito ubijao komuniste u Španiji. Inačica izvorne stranice arhivirana 2. studenoga 2018. Pristupljeno 19. srpnja 2014.
- ↑ a b Tito je bio šef stožera NKVD-a za likvidacije trockista u Španjolskoj
- ↑ ZABELEŠKA ITALIJANSKOG GUVERNATORATA CRNE GORE IZ PRVE POLOVINE 1943. O ORGANIZACIJI I NAČINU VOĐENJA BORBE JEDINICA NOV I POJ
- ↑ https://www.discogs.com/release/3153767-Hor-Radio-Televizije-Beograd-%C5%A0panija-Moje-Mladosti-Pesme-Internacionalnih-Brigada-1936-1939
- ↑ Lazar Udovički, Zapisi iz Španije
Unutarnje poveznice
urediVanjske veze
uredi
- Krv i život za slobodu - slike iz života i borbe studenata iz Jugoslavije u Španiji
- Lazar Udovički, Zapisi iz Španije
- Blanka Matković, Svjedočanstva o Dalmatincima u Španjolskom građanskom ratu
- Ivan Očak, Jugoslavenski sudionici Oktobarske revolucije u borbi proiv fašizma (1936-1939)
- Preispitivanje prošlosti i istorijski revizionizam, (Zlo)upotrebe istorije Španskog građanskog rata i Drugog svetskog rata na prostoru Jugoslavije Arhivirana inačica izvorne stranice od 7. rujna 2014. (Wayback Machine)