Hrvatsko konjaništvo (Mletačka Republika)
Hrvatsko konjaništvo (Croati à cavallo, Crovati, Kapeleti, Cavalleria Oltramarina) bila je elitna konjanička postrojba Mletačke Republike. U početku su bili ustrojeni u sklopu korpusa dalmatinskih oltramarina kao lako konjaništvo za nadzor mletačke granice u Dalmaciji, ali i kao policijska postrojba.
Croati à cavallo "Crovati" Hrvatsko konjaništvo Mletačke Republike | |
---|---|
Ratna zastava Mletačke republike | |
Aktivna | 15. stoljeće – 12. svibnja 1797. |
Država | Mletačka Republika Mletačka Dalmacija |
Odanost | Mletački dužd |
Grana | Korpus Oltramarina |
Vrsta | Draguni |
Veličina | 12 satnija (oko 600 konjanika) 2 pukovnije 4 pukovnije (1718.) |
Sjedište | Zadar |
Garnizon | Dalmacija Dogado Terraferma Kandija (do 1667.) Moreja (do 1715.) |
Ratovi | Mletačko-osmanski ratovi Talijanski ratovi Rat Cambraiske lige Ciparski rat Uskočki rat Kandijski rat Morejski rat Rat za španjolsku baštinu Veliki turski rat Drugi morejski rat Rat za austrijsku baštinu Mletačka ekspedicija u Tunis Rat Prve koalicije Pad Venecije |
Nadimak | "Kapeleti", "Crovati" |
Zaštitnik | Sveti Jeronim |
Geslo | „Viva San Marco" |
Boje | modra grimizna |
Oprema | Schiavona |
Odlikovanja | Ordine di San Marco |
Zapovjednici | |
Istaknuti zapovjednici |
Lujo Detrico Šimun Nassi Frane Posedarski |
Kao i srodne postrojbe kao što su Oltramarini, Soldati Albanesi i Stradioti, bila je jednom od ključnih postrojba koje su branile i širile mletačke posjede na istočnojadranskoj obali i zaleđu.
Zapovjedno osoblje
urediHrvatsko su konjaništvo predvodili domaći zapovjednici Hrvati. To nije bio nuždni uvjet, jer su osim Hrvata bili i pripadnici drugih naroda, primjerice zabilježeni su zapovjednici iz ugledne albanske obitelji Kruta, onda vjerojatno već kroatizirane. Jezik kojim se zapovijedalo i govorilo u hrvatskom konjaništvu bio je hrvatski jezik (lingua illirica).
Časničko je osoblje djelimice bilo uvježbavano po vojnim kolegijima diljem mletačke Terraferme. Od 1740. godine časnici Hrvatskog konjaništva uvježbavaju se i uče u Vojnome učilištu (Militar Collegio) u Zadru.
Povijest
urediPad zadarsko-biogradskoga zaleđa pod osmansku vlast u 16. stoljeću, za posljedicu je imao preseljavanje hrvatskog plemstva (Vitezovi iz Posedarja i Bribira) u obalne gradove (Zadar, Biograd, Šibenik) koji su sa sobom poveli članove svojih dotadašnjih vojnih družina. Iz te hrvatske vojničke jezgre ustrojavaju se elitne vojne jedinice koje pod mletačkim stijegom kao cappelletti nastavljaju protutursku borbu. Vjerojatno najpoznatiji pripadnik dalmatinskih kapeleta bio je zadarski plemić i pjesnik Brne Karnarutić koji je kao kapetan hrvatskog konjaništva (Capitaneus equitum Croatorum) sudjelovao u Četvrtom Mletačko-osmanskom ratu.
U Zadru 1675. godine s oltramarinima osnivaju bratovštinu sv. Jeronima. Pod imenom cappelletti javljaju se u početnim desetljećima osmanskih upada i osvajanja u južnim hrvatskim krajevima, još od 15. stoljeća. Ključni element koji je pridonio formiranju ove postrojbe je pad zadarsko-biogradskoga zaleđa pod osmanlijsku vlast u 16. stoljeću, što je za posljedicu imalo preseljavanje hrvatskog plemstva s okupiranih posjeda na teritorij koji je bio pod kršćanskom vlašću, na krajeve pod vlašću Mletaka.
Zajedno sa srodnim postrojbama grčkih i albanskih stradiotia bili su glavna graničarska postrojba Mletačke Republike. Nakon pada mletačkih grčkih posjeda, Stradioti se postupno gube iz povijesnih izvora, a zamjenjuju ih cappelletti (novačeni po Terrafermi i Dalmaciji). Organizirani su po kumpanijama/četama/satnijama (compagnia) koje su imale garnizone po utvrđenim gradovima Dalmacije.
Osim ovih utvrđenih gradova postojale su i konjaničke kasarne u Zemuniku, Benkovcu, Ostrovici, Kosovu, Kninu, Vrlici i Sinju. Iz ovih isturenih položaja kapeleti su patrolirali područje dalmatinskog zaleđa, održavali red, pratili karavane te nadzirali granicu. Crovati ili cappelletti posebno su se istakli u Ciparskom, Kandijskom (1645. – 1669.) i Morejskom ratu (1684. – 1699.).
Ratovali su diljem dalmatinske bojišnice te dalje, na jugu sve do ulcinjskog zaleđa. Poslije im se djelokrug proširio na cijelu mletačku Terrafermu. Pokazali su se vrlo učinkovitim u istjerivanju osmanskih postrojba dalje od mletačke granice odnosno.
Za vrijeme Sinjske bitke, postrojba hrvatskih konjanika se i dalje naziva cappellettima tako da možemo smatrati da je ustaljeni naziv za dalmatinsku/hrvatsku konjicu i dalje ostao cappelletti.[3] Za vrijeme opsade Sinja, postrojbom kapeleta zapovijeda poručnik Šurić, koji u samoj bitci pogiba.
Zadar je u tom vremenu bio glavnim naseljem u tim krajevima. Mlečanima je bio najvećim vojnim uporištem na ovom dijelu istonog Jadrana. Tako je bilo u svim stoljećima sve do pada Mletaka, pa je stoga bio Mlečanima središnje mjesto gdje su djelovali, novačili i uvježbavali vojsku na istočnom Jadranu. Stoga je ova postrojba i ustrojena na zadarskome dijelu dalmatinske bojišnice.
Hrvatsko se je konjaništvo posebice istaklo u Ciparskom, Kandijskom (1645. – 1669.) i Morejskom ratu (1684. – 1699.).
Ratovali su diljem dalmatinske bojišnice te dalje, na jugu sve do ulcinjskog zaleđa. Pokazali su se vrlo učinkovitim, te su istjerivali osmanske postrojbe dalje od mletačke granice odnosno pridonijeli su osvajanjima zemalja pod osmanskom vlašću. Poslije im se djelokrug proširio na cijelu mletačku Terrafermu.[4]
Ustroj
urediSvakom je konjaničkom satnijom Croati a cavallo također zapovijedao kapetan, a podređeni su mu, pored konjanika, bili poručnik (tenente), zastavnik konjice (cornetta) i dva kaplara (ponekad je ukonjaničkim satnijama bilo i nekoliko specijaliziranih vojnika kao što su, primjerice, trubač (trombetta), glasnik (foriere), kapelan i sedlar (seller). Jedna pukovnija bila je stacionirana u Dalmaciji, druga u Veneciji.
Čin brigadira (brigadiere) koristio se za zapovjednika više konjaničkih satnija u Dalmaciji (nakon ustroja konjaničkih pukovnija čin se prestaje koristiti). Pukovnijom je kao i kod oltramarina zapovijedao pukovnik (colonnello), činio ju je veći broj kumpanija/satnija (compagnia). [5] Jedna pukovnija bila je stacionirana u Dalmaciji, druga u Veneciji. Naoružanje sastojalo se od karabina i sablje, dok je časnik koristio sablju i 2 pištolja koji su obično bili smješteni u futrole od konjskog sedla.[6]
Pukovnija Croati a Cavallo
urediPočetkom 18. stoljeća i reorganizacijom mletačkih oružanih snaga, korpus cappelleta se ukida, kapeleti rodom iz Terraferme popunjavaju 6 pukovnija draguna i kirasira po 300 konjanika, dok se konjaničke satnije Crovata iz Dalmacije reorganiziraju u dvije pukovnije Hrvatskog konjaništva – Reggimenti Croati a Cavallo, također po 300 konjanika. Po opremi i načinu djelovanja najsličniji su dragunima ostalih europskih država.[4]
Zapovjedni kadar ovih postrobi činili su isključivo plemići iz starih zadarskih obitelji kao što su Posedarski, Benja, Nassi, Detrico i druge. Početkom Drugog morejskog rata u Dalmaciji djeluju 2 pukovnije kapeleta, do kraja rata biti će ustrojeno čak 4 pukovnije hrvatskog konjaništva, Reggimento Detrico (Detriko), Nassi(Našić), Difnico (Divnić) i Rados (Radoš).
Ljudstvo
urediPopunjavana je domaćim hrvatskim ljudstvom iz mletačkih posjeda na istočnoj jadranskoj obali. Prvotni su sastav činili predbjeglice, izbjeglice i prognanici sa širega zadarskog područja, a vremenom se postrojba popunjila i Hrvatima iz drugih krajeva: s poluotoka Istre, iz zaljeva Boke kotorske te ostalih dijelova Dalmacije. Osim Hrvata, u nešto manjoj mjeri bili su i pripadnici drugih naroda koji su došli u ove postrojbe, a to su albanski i crnogorski iseljenici iz Mletačke Albanije. Potonji su bili najviše iz dijela koji je bio pod osmanskom vlašću, od grada Bara prema sjeveru današnje Albanije.[4]
Galerija
uredi-
Sinjski alkar, odora alkara prikaz je odore kapeleta, tj. hrvatskog konjanika s područja južne Dalmacije s početka 18. stoljeća
-
Bista Brne Karnautića, "Kapetan Crovata" u konjaničkoj odori, Zadar
-
Cappelletto Crovato, osim mača schiavone, po opremi i odori ne razlikuje se od talijanskih kapeleta. 16. Stoljeće
Poznati pripadnici
uredi- fra Filip Grabovac, hrvatski pisac i pjesnik, profesor, franjevac, pretpreporoditelj, bio ja kapelan u ovoj konjaničkoj postrojbi
- Ivan Dalla Costa, brat Anđela Dalla Coste, bio je časnik u ovoj konjaničkoj postrojbi
- Brne Karnarutić (Kapetan konjice u Četvrtom Mletačko-osmanskom ratu, ratovao u Moreji i Dalmaciji, kasnije književnik)[8]
- Vitez Šurić (Kapetan u Sinjskoj bitci)
- Vuk Mandušić (Kapetan konjice i morlački zapovjednik)
- Šimun Bartolazzi (Pukovnik oltramarina i croata a cavalo)
- Lujo Detrico (Kapetan u Morejskom ratu, kasnije pukovnik konjice i Sopraintendante Oltramarina)
Povezani članci
urediIzvori
uredi- Lovorka Čoralić i Maja Katušić: Andrija Mladinić i Mihovil Anđelo Filiberi – časnici postrojbe Croati a Cavallo (iz društvene i vojne povijesti Dalmacije u XVIII. stoljeću, Povijesni prilozi 37., 247. – 282. (2009.)
- ↑ Christopher Rothero (Illustrator), David Nicolle (Author). The Venetian Empire 1200-1670 (Men-at-Arms)
- ↑ Cesare Vecellio | De gli habiti antichi et moderni di diversi parti del mondo, libri due ... The Metropolitan Museum of Art (engleski). Pristupljeno 16. rujna 2023.
- ↑ fra Ivan Marković, fra Josip Ante Soldo. Dnevnik opsade Sinja 1715. godine (Giornale del blocco et assedio de’ Turchi alla fortezza di Sign ch’ incomincioli 23 luglio 1715.)
- ↑ a b c Markulin, Nikola. Venetian Military Organization in Dalmatia and Boka (1684-1718) journal zahtijeva
|journal=
(pomoć) - ↑ Reggimento Croati a Cavallo. www.esercitoveneziano.com. Pristupljeno 14. studenoga 2022.
- ↑ Reggimento Croati a Cavallo. www.esercitoveneziano.com. Pristupljeno 14. studenoga 2022.
- ↑ Macchi, David. 9. ožujka 2016. ROMAPEDIA: BARBERINI PALACE - NATIONAL ART GALLERY (twenty-seventh part). ROMAPEDIA. Pristupljeno 8. kolovoza 2024.
- ↑ Skripte FFZG Arhivirana inačica izvorne stranice od 12. lipnja 2007. (Wayback Machine) Starija hrvatska književnost - renesansa
Vanjske poveznice
uredi- Zemljovid Stogodišnjeg hrvatsko-turskog rata Arhivirana inačica izvorne stranice od 1. lipnja 2012. (Wayback Machine)
- Lovorka Čoralić: Šibenski plemić Nikola Divnić (1654. – 1734.), pukovnik hrvatske lake konjice (Cavalleria Croati), Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru, br.54 prosinac 2012.
- Lovorka Čoralić i Nedjeljka Balić-Nižić: Iz hrvatske vojne povijesti – Croati a cavallo i Soldati Albanesi, njihova bratovština i gradivo o njezinu djelovanju od 1675. godine do sredine XVIII. stoljeća, Zbornik Odsjeka za povijesne znanosti Zavoda za povijesne i društvene znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti / Zbornik Zavoda za povijesne znanosti IC JAZU / Zbornik Historijskog zavoda JA / Zbornik Historijskog instituta JA, sv.24 prosinac 2006.
- Lovorka Čoralić: Zadarski patricij Šimun Nassi - pukovnik hrvatskih konjanika u mletačkoj vojsci (početak 18. stoljeća), Povijesni zbornik: godišnjak za kulturu i povijesno nasljeđe, sv.4 br.5 srpanj 2013.
- Lovorka Čoralić i Maja Katušić: Kotorski plemići Frano Buća, Gabrijel Vraćen i Nikola Paskvali – zapovjednici mletačkih prekomorskih vojnih postrojbi (prva polovica XVIII. stoljeća), Povijesni prilozi, sv.42 br.42 srpanj 2012.