Wikipedija

Hibridni rat

Hibridni rat ili specijalni rat vojna je strategija koja može sadržavati elemente konvencionalnog ratovanja, prijetnje vojnom silom, terorizma, paravojnih aktivnosti, informacijskih operacija, gospodarskog ratovanja i kibernetskog ratovanja. Makar su se hibridne metode ratovanja, poput propagande, zavaravanja, sabotaže i drugih nevojnih djelovanja odavno koristile radi destabiliziranja suparnika, suvremene tehnologije i stupanj međunarodne povezanosti omogućili su u novije vrijeme pojačavanje brzine, razmjera i intenziteta hibridnih djelovanja. Stoga je pojačano i djelovanje država i međunarodnih saveza u preveniranju takvih prijetnji.[1]

Stručnjaci za nacionalnu sigurnost u Hrvatskoj za pojavnost koja je obuhvaćena hibridnim ratovanjem često koriste termin "specijalni rat", koji se u hrvatskom jeziku koristi još od doba SFRJ. Stariji termin u međunarodnoj uporabi je "subverzija"; od 2005. godine se koristitile termini "hibridni rat"[2] i "hibridne prijetnje" koji su u najnovije vrijeme ušli u službene dokumente[3] i počeli se koristiti kao službeni termini.

U Europskom parlamentu 23. studenog 2016. je donijeta rezolucija (2016/2030(INI)) koja analizira opasnosti od hibridnog rata se protiv Europske unije vode Rusija i ISIL. Ukazuje se tu da su propagandne manipulacije ruskih medija osobito jake u zemljama u istočnom susjedstvu Europske unije, čiji su nacionalni mediji često preslabi da se nose s tim izazovom, te da su tehnogije informacijskog i komunikacijskog ratovanja upotrijebljene također sa svrhom legitimiranja prijetnji suverenosti i neovisnosti nekih članica EU; te da ISIL, Al-Kaida i drugi nasilni džihadističke terorističke grupe također sistematski koriste komunikacijske strategije radi opravdavanja svojih akcija protiv EU i njenih članica i protiv europskih vrijednosti, te radi poticanja svoje regrutacije među mladim Europljanima.[4]

Europska unija je u travnju 2018. godine usvojila Zajedničku osnovu za borbu protiv hibridnih prijetnji i unaprjeđenje otpornosti EU, u kojoj se precizira da hibridna djelovanja protiv EU obuhvaćaju "mješavinu konvencionalnih i nekonvencionalnih, vojnih i ne-vojnih, otvorenih i prikrivenih aktivnosti koja mogu biti korištene na koordinirani način od državnih ili ne-državnih čimbenika radi postizanja određenih ciljeva, pri čemu ostaju ispod praga formalno proglašenoga rata a koje aktivnosti ciljaju kritične ranjivosti i nastoje kreirati zbunjenost u svrhu otežavanja brzog i djelotvornog donošenja odluka, te koje mogu obuhvatiti široki spektar mjera - od informatičkih napada na ključne informacijske sustave, preko prekida u radu ključnih infrastruktura poput energetskih ili financijski, do podrivanja javnog povjerenja u državne ustanove ili zlouporabe socijalnih poteškoća".[5]

Literatura o hibridnom ratovanju

uredi

Pisanje o specijalnom ratu je i povijesno bilo povezano s poteškoćama: makar su državne vlasti progonile nositelje subverzivnih aktivnosti, njihovi detalji - jer su one uvijek ilegalne - teško su se utvrđivali. Premda su primjerice Bavarske vlasti još u 18. stoljeću razotkrile revolucionarnu urotu Iluminata, pisanje o njima je do danas ostalo u sferi teorija zavjere. Nešto su bolje dokumentirane aktivnosti prevratničkih udruga poput srpske Crne ruke, talijanskih carbonara i makedonskih komita, čije su aktivnosti urodile uspjehom i značajno doprinijele uspjehu država za čiju su korist radili.

U vrijeme II. svjetskog rata se u najširoj javnosti uvriježio govor o tzv. petoj koloni. U desetljećima nakon drugog svjetskog rata se na području SFR Jugoslavije počelo javno objavljivati knjige i udžbenike o toj temi, uz korištenje termina "specijalni rat". Npr. objavljuje Ekonomski fakultet u Osijeku 1975. godine na hrvatskom jeziku udžbenik "Specijalni rat" autora Đure Takalića.[6]

U zapadnim izvorima, tek se od približno 2005. godine piše o tzv. hibridnom ratovanju.[7] Termin je postao široko prihvaćen nakon što ga je 2010. godine upotrijebio tadašnji ministar obrane Sjedinjenih Američkih Država Robert Gates u svojem tekstu objavljenom u časopisu Quadrennial Defense Review. Robert Gates je u tom svojem tekstu izložio detaljno objašnjenje o mjerama hibridnog ratovanja koje suparnik može koristiti da bi smanjio zaostajanje za SAD-om u konvencionalnoj vojnoj snazi.[8]

Nakon oko 15 godina javnog pisanja o toj temi u zapadnim izvorima, prihvaćen je na svjetskoj razini termin "hibridni rat" u službenim dokumentima.[5]

U zapadnim izvorima se i opet o hibridnom ratovanju najviše govori izučavajući primjere ne-zapadnih zemalja koje su geopolitički suparnici zapadnih zemalja i asocijacija.[9] U ruskim izvorima, pak, neće govoriti o svojim hibridnim aktivnostima, nego će o toj temi progovarati analizirajući subverzivne aktivnosti koje provode zapadne zemlje.[10]

Ponekad obavještajne i vojne službe odaberu objaviti literaturu koju koriste za obrazovanje vlastitih kadrova; tako primjerice možemo iz američkih (SAD) vojnih izvora čitati[11] detaljne analize informacijskog ratovanja na području bivše Jugoslavije tijekom ratnih sukoba 1990.-ih godina. Nakon javnog skandala vezanog uz umiješanost SAD u financiranje gerilskog rata u Nikaragvi 1980.- ih godina, stanoviti broj tajnih dokumenata o toj operaciji je javno objavljen.[12]

Novinari i publicisti često pišu o skandalima koji su vezani uz specijalni rat, nerijetko na temelju informacija koje im daju profesionalni obavještajci - bilo aktivni, koji žele razotkriti djelovanje "neprijatelja", bilo umirovljeni, koji progovaraju o aktivnostima iz prošlosti. Početkom 1990.-ih godina u cijelom nizu zapadnoeuropskih zemalja je izbio skandal uz vrlo tajni NATO-ov projekt "Gladio", koji je pripremao mrežu visokomotiviranih i dobro uvježbanih suradnika diljem zemalja na zapadu Europe (uključujući čak i neutralnu Švicarsku) za provođenje oružanih diverzija u slučaju rata u kojem bi te zemlje bile okupirane od strane vojnih snaga Varšavskog ugovora: o toj mreži, koja je raspolagala tajnim skladištima oružja i znatnim novčanim sredstvima praktično bez nadzora civilnih vlasti (vlade dotičnih zemalja su uglavnom bile obaviještene da na njihovom teritoriju postoji takva tajna oružana organizacija, ali nisu znale nikakve detalje o brojnosti, naoružanju i planovima njihovih aktivnosti) je dosta napisano - te se smatra da su dijelovi mreže bili, zacijelo bez odobrenja NATO-pakta - upleteni u cijeli niz terorističkih akcija, a pripisuje im se i uspješna organizacija državnog udara u Grčkoj 1967. godine.[13]

U Hrvatskoj izlazi časopis "National Security and the Future",[14] kojega uređuje bivši čelnik hrvatskih obavještajnih službi prof. dr. Miroslav Tuđman, a na njemu sudjeluje i cijeli niz drugih znanstvenika i drugih profesionalaca sa značajnim obavještajnim iskustvom; znatan dio tekstova u tom časopisu posvećen je specijalnom ratovanju.

Podjela

uredi

Hibridno ratovanje, tj. subverzija, ima nekoliko jasno određenih oblika. Oni su:

  • 1) psihološki rat koji se rabi i u doba mira i u doba rata radi podizanja vlastitog, a smanjivanja neprijateljskog morala. Medijski rat ili informacijski rat između država ili protiv neke države kako bi se dobilo javno mnijenje na vlastitu stranu je trenutno najpoznatiji oblik ovog rata. Njime se diskreditiraju protivnička postignuća, omalovažava nečija povijest, ratne žrtve, doprinosi na svim područjima (kultura, znanost, rat), obezvrjeđuje, kleveće, stigmatizira, etiketira protivnika i tako dalje. Takva djelovanja se često zovu "lažne vijesti". Primjerice su početkom Domovinskog rata 1991. godine protiv Hrvatske vođene Operacije „Labrador“ i "Opera", a vođene su slične propagandne akcije i nakon toga. U starijoj literaturi na području komunističkih država - pa tako i na području bivše Jugoslavije - koristio se uglavnom za ove aktivnosti termin "propaganda", a u zapadnoj literaturi termini "medijske operacije", te "psihološke operacije" (često uz korištenje kratice PSYOP). U novije vrijeme prevladava termin "informacijske operacije",[15]
  • 2) gospodarski rat u kojem jedna država svojim akcijama nanosi ekonomsku štetu drugoj državi bez objave rata. Tako primjerice SAD provode gospodarsku blokadu Kube još od Kubanske revolucije krajem 1950.-ih godina, a Ujedinjeni narodi i druge međunarodne asocijacije su proglasile ekonomske sankcije protiv cijelog niza zemalja involviranih u podupiranje terorizma (poput Libije, svojedobno[16]) ili u ratove - tako su povodom rata u Bosni i Hercegovini Ujedinjeni narodi proglasili Međunarodne sankcije protiv SR Jugoslavije koje su toj zemlji (današnja Srbija, te današnja Crna Gora) nanijeli teške ekonomske štete. U slučajevima kada neke države ili međunarodne organizacije nisu zadovoljne s postupanjem neke druge države, nerijetko pribjegavaju gospodarskim i drugim sankcijama - koje su mnogo blaže od oružanog napada na neku zemlju, ali opet mogu izazvati znatne neugodnosti i gospodarske štete. 2017. godine na meti takvih sankcija se osobito nalaze Sjeverna Koreja, Iran i Rusija. Sankcije protiv raznih zemalja mogu se kretati od zabrane prodaje oružja i ratnog materijala, preko ograničenja određenih vrsta gospodarske razmjene (npr. zabrana trgovina energentima, ili ulaganja u energetski sektor) do zapljene imovine.[17]
  • 3) paravojne akcije s ciljem rušenja vlade neke države. Primjer za njih je rat u Nikaragvi protiv sandinističke vlade tijekom osamdesetih godina dvadesetog stoljeća.[18] Balvan-revolucija i druge paravojne operacije na početku Domovinskog rata također imaju takav karakter,
  • 4) obavještajne akcije, pomoću kojih se u nekim slučajevima može organizirati i izvršiti državni udar - kakav je primjerice uz potporu SAD izveo 1973. godine general Augusto Pinochet protiv legalne vlade Čilea kojoj je na čelu bio socijalist Salvador Allende,
  • 5) terorističke akcije koje poduzimaju grupe koje su posve neovisne o raznim državama, ali - često - i takve koje su financirane i na druge načine potpomagane od tajnih službi pojedinih država. Primjerice je teroristička grupa "RAF" ("Rote Armee Fraktion", još poznata pod imenom njenih vođa: "Baader-Meihof") izvela od 1960.-ih do 1980.-ih godina znatan broj terorističkih akcija protiv Savezne Republike Njemačke ("Zapadna Njemačka"), uz odlučujuću potporu tajnih službi Njemačke Demokratske Republike ("Istočna Njemačka"), koje su htjele destabilizirati susjednu državu,[19]
  • 6) protuterorističke djelatnosti koje provode tajne službe, policijske snage, ali i specijalne vojne snage. Ove posljednje su uglavnom uvježbane da mogu provoditi široki spektar oružanih akcija u mirnodopsko doba (npr. napadi na teroristička sjedišta i centre za obuku) ili za vrijeme rata. Tu spadaju primjerice specijalne snage ratne mornarice SAD "NAVY SEALS".;[20] koji je dio "Naval Special Warfare Command" (NSW) - koji na svojim službenim stranicama objavljuje da snage za specijalne operacije tog roda američkih oružanih snaga broje ukupno 8900 ljudi,[21]
  • 7) u novije vrijeme sve više se koriste tzv. cyber napadi.

U mirnodopsko vrijeme geopolitički suparnici mogu razmjenjivati hibridna djelovanja, tj. asimetrične napade niskog stupnja (engl. low-level assymetric warfare), pri čemu se kod nekih operacija razlike između terorizma i hibridnog ratovanja znadu svoditi na puku semantiku. U slučajevima izbijanja otvorenog rata, razne države imaju pripremljene vrlo značajne vojne kapacitete za izvođenje oružanih diverzija i drugih sabotaža na području kojega vojno kontrolira druga strana u sukobu.[22]

Primjeri

uredi

Uvlačenje Italije u I. svjetski rat

uredi

Nakon što su talijanske vlasti na početku I. svjetskog rata uspjele izbjeći ulazak u ratne aktivnosti, vlada Francuske je preko tajnih fondova namijenjenih za miješanje u poslove drugih zemlja (ti su fondovi tijekom rata povećani s 1 milijun na 24 milijuna franaka) nastojala podmiti utjecajne osobe u Italiji radi organiziranja političke potpore ulasku Italije u teški rat koje se kojem se kraj nije nazirao. Među novinarima koji su prihvatili francuske novce za ratno huškanje bio je i urednik vodećih ljevičarskih novina Avanti! Benito Mussolini, koji će nakon svađe s vodstvom Socijalističke partije Italije francuskim novcem osnovati vlastite novine Il Popolo d'Italia, s kojima je nastavio huškanje Talijana za rat. Francuske aktivnosti su polučile plod, a Italiji su za ulazak u rat obećana i neka hrvatska područja.[23]

Kominterna

uredi

Između dva svjetska rata je SSSR ustrojio Kominternu, putem koje je organizirao i financirao komunističke partije širom svijeta, u svrhu svrgavanja postojećih građanskih vlasti u tim zemljama putem revolucija i uspostave SSSR-u prijateljskih socijalističkih režima.

Tijekom II. svjetskog rata je u svrhu boljih odnosa s tadašnjim svojim ratnim savezicima SSSR raspustio Kominternu, ali je veze s komunističkim i srodnim partijama širom svijeta nastavio na druge načine, te su u cijelom nizu zemalja provedene komunističke revolucije i posljedično uspostavljeni režimi skloni SSSR-u. U manjem broju zemalja - primjerice u Vijetnamu i na Kubi - opstali su takvi režimi (uspostavljeni uz sovjetsku potporu) čak i nakon raspada SSSR-a.

Državni udar u Jugoslaviji 1941.

uredi

Velika Britanija je od Kraljevine Jugoslavije - kao svojeg čvrstog savezika - očekivala da joj pruži potporu u ratu, osobito nakon što se zbog napada talijanskih trupa iz Albanije na Grčku rat krajem listopada 1941. god. proširio na tog preostalog britanskog saveznika na Balkanu. Najkasnije od jeseni 1940. godine je britanska tajna služba "opskrbljivala novcem" neke jugoslavenske generale i političare, koji su imali zadaću da otežaju opskrbu Njemačke naftom iz Rumunjske, koje je Dunavom prolazila preko Jugoslavije. Jugoslavenski državni vrh je - pokazat će se, posve pravilno - ocijenio da Jugoslavija nema nikakvih izgleda u ratu s moćnom Njemačkom, te se Kraljevina Jugoslavija bila odlučila pristupiti tzv. Trojnom paktu. Anthony Eden, tadašnji šef Službe za političko ratovanje britanske vlade ("Political Warfare Executive"), kojoj je bilo povjereno provođenje tajnih operacija u međunarodnoj politici, 24. ožujka 1941. godine poručuje britanskom veleposlaniku u Beogradu Ronaldu I. Campbellu, koji je nadzirao operacije britanske tajne službe SOE ("Special Operations Executive"): »Vi ste ovlašteni sada da nastavite ... svim sredstvima kojim raspolažete da pokrenete vođe i javno mišljenje da shvati stvarnost i da djeluje u skladu sa situacijom. Imate moje puno ovlaštenje za sve mjere koje smatrate ispravnima da pomognete promjenu vlade ili režima čak i državnim udarom.«[24] Državni udar u Kraljevini Jugoslaviji je doista izveden 27. ožujka 1941. god., od strane vojnih krugova koji su djelovali u dosluhu s Britancima.[25]

Dana 30. ožujka, naredila je pučistička vlada tajnu mobilizaciju oružanih snaga, s tim da je za prvi dan aktiviranja određen 3. travnja - dan prije nego što će Britanci u "Operaciji Lustre" počeli iskrcavati svoje kopnene trupe na kopno Grčke (na otoku Kreti su se britanske trupe nalazile odranije).[26] General Dušan Simović - istodobno šef pučističke vlade i jugoslavenskog generalštaba - namjeravao je provesti ratni plan u kojem će se jugoslavenska vojska pod borbom povući preko Makedonije u Grčku, kako bi se, nakon što prepusti svoju državu okupaciji, ondje udružila s britanskim i grčkim snagama i formirala "novi Solunski front".[27] Međutim su Njemačke snage 6. travnja pokrenute u napad na Kraljevinu Jugoslaviju, napavši područje Makedonije već prvi dan. Nakon što je presječen put za odstupanje jugoslavenski snaga preko Makedonije, snage Osovine su posve razbile jugoslavenske vojne snage i okupirale zemlju u Travanjskom ratu koji je potrajao svega 11 dana. Britanske snage su prekinule iskrcavanje i započele svoju evakuaciju iz Grčke, čim se vidjelo da je Kraljevina Jugoslavija posve razbijena.[28]

Dolazak vojne hunte Augusta Pinocheta na vlast u Čileu

uredi

1970. godine je američka Centralna izvještajna agencija potaknula vojni udar u Čileu, u kojem je ubijen ljevičarski predsjednik Salvador Allende i uspostavljena vojna diktatura pod Augustom Pinochetom u toj zemlji.[29]

Operacija Gladio

uredi

Početkom 1990.-ih godina u cijelom nizu zapadnoeuropskih zemalja je izbio skandal uz vrlo tajni NATO-ov projekt "Gladio", koji je pripremao mrežu visokomotiviranih i dobro uvježbanih suradnika diljem zemalja na zapadu Europe (uključujući čak i neutralnu Švicarsku) za provođenje oružanih diverzija u slučaju rata u kojem bi te zemlje bile okupirane od strane vojnih snaga Varšavskog ugovora: o toj mreži, koja je raspolagala tajnim skladištima oružja i znatnim novčanim sredstvima praktično bez nadzora civilnih vlasti (vlade dotičnih zemalja su uglavnom bile obaviještene da na njihovom teritoriju postoji takva tajna oružana organizacija, ali nisu znale nikakve detalje o brojnosti, naoružanju i planovima njihovih aktivnosti) je dosta napisano - te se smatra da su dijelovi mreže bili - zacijelo bez odobrenja NATO-pakta - upleteni u cijeli niz terorističkih akcija, a pripisuje im se i uspješna organizacija državnog udara u Grčkoj 1967. godine.[13]

Specijalni rat protiv Hrvatske u Domovinskom ratu

uredi

U sklopu operacije "Opera" organizirala je JNA posebne centre za informacijski rat protiv nositelja ideje hrvatske samostalnosti, a kasnije protiv hrvatskih vlasti i države tijekom rata. Između ostaloga su jugoslavenski vojni obavješajci postavili eksplozivne naprave u prostor Židovske općine Zagreb i na židovske grobove na zagrebačkom groblju Mirogoj, kako bi se prikazalo da u Hrvatskoj navodno postoji snažno antisemitsko raspoloženje. Prostor za uspješno vođenje psihološko-propagandnih akcija protiv Hrvata i Hrvaske pripreman je još još tijekom komunističke vladavine, koja je bila obilježena kontrolom i manipulacijom informacija te plasiranjem kroaofobnih dezinformacija o Hrvatima kao osobito reakcionarnom narodu ispunjenom mržnjom prema drugim etničkim zajednicama.

Aktivnosti protiv Iranskog razvoja nuklearnog oružja

uredi

2007. godine je američki predsjednik Georg Bush ml. odobrio provođenje tajnih operacija protiv Irana, kako bi se izvršio pritisak kojim bi se Iran privolilo da odustane od aktivnosti usmjerenih prema izgradnji nuklearnog oružja.[30]

Ruski hibridni rat protiv Ukrajine

uredi

Prije raspoređivanja ruskih vojnih postrojbi na Krimu, Rusi su upotrijebili druge nevojne mjere kao što je igranje politikom oko plinovoda, "kupovinom" političara i podržavanjem stranka s krajnje desnice i ljevice koje imaju radikalne agende. Tijekom prosvjeda na Majdanu za Europsku uniju, koji su održavani u Kijevu krajem 2013. i početkom 2014. godine nastojalo se dokazati da oni predstavljaju "fašističku konspiraciju". Kada je od ukrajinskog parlamenta smijenjeni ukrajinski predsjednik Viktor Janukovič pobjegao u Rusiju i privremena vlada preuzela vlast, informativnim kanalima iza kojih stoji Kremlj proširile su se informacije kako naoružane bande ukrajinskih nacionalista teroriziraju rusko pučanstvo na istoku Ukrajine. S obzirom na to da su mjesecima indoktrinirani prijetnjom ukrajinskog revanšizma, ruska populacija - koja čini značajni dio stanovništva u istočnim dijelovima Ukrajine - u ogromnom broju bila je preplašena i podržala je intervenciju Rusije u njihovo ime. Vijesti su bile lažne, strah je bio istinski.[31] Vojne snage same Rusije su okupirale poluotok Krim.[32] U narednim godinama su nastavljena hibridna djelovanja Rusije u svrhu destabilizacije Ukrajine i po mogućnosti njenog dovođenja u stanju propale države (eng. "failed state").[33]

U pripremi invazije na Ukrajinu, Rusija je širila propagandu o Ukrajini kao o zemlji u kojoj je sveprisutna nacistička ideologija i antisemitizam. U tome su se koristile i falsificirane fotografije, video-materijali i članci, pripisivani u nekim slučajevima uglednim međunarodnim medijskim kućama.[34]

U listopadu 2023. god., odmah nakon početka Napada milicije "Hamas" na Izrael, objavljen je na društvenim mrežama lažni izvještaj koji je napravljen da posve izgleda kao informativni video britanskog BBC-a, i u kojemu se tvrdi da je ugledna novinska grupa Bellingcat navodno utvrdila da se Hamas naoružao zapadnim naoružanjem zahvaljujući oružju doniranom Ukrajini, koje je zahvaljujući korupciji u Ukrajini prodano na crnom tržištu; u falsificiranom videoprilogu se sugerira da neke zapadne države zbog takvih pojava razmišljaju o obustavi suradnje s Ukrajinom, te čak s NATO-paktom. BBC i Bellingcat su potvrdile da je video materijal falsificiran.[35] Ukrajinske obavještajne službe tvrde da oružje donirano Ukrajini nije došlo na crno tržište, nego da je stanovitu količinu tog oružja kojega su u borbama Rusko-ukrajinskog rata zarobile ruske vojne snage na raspolaganje "Hamasu" stavila - Rusija, koja potom širi tvrdnje o ukrajinskom crnom tržištu kako bi pokolebala povjerenje prijateljskih zemalja u Ukrajinu.[36] Prve neovisne analize ne mogu potvrditi tvrdnje ukrajinskih obavještajnih službi, ali ukazuju da su veze "Hamasa" s Rusijom dobro poznate, te da je glavni podupiratelj te paramilitarne organizacije - Iran, zemlja koja zadnjih godina blisko surađuje s Rusijom.[37]

Pokušaj državnog udara u Crnoj Gori

uredi

2016. godine na dan parlamentarnih izbora u Crnoj Gori ruski plaćenici pokušali su napraviti prevrat, kojima bi se srušila vlast koja je odlučila uključiti Crnu goru u NATO pakt.[38]

Globalno kibernetičko ratovanje

uredi

Više zapadnih zemalja, poput Litve 2016.[39] Norveške 2017.,[40] Ujedinjenog Kraljevstva i SAD-a 2018.[41] prijavljuje elektroničke napade Rusije na svoje državne institucije. Rusija sa svoje strane prijavljuje da se slični napadi vrše protiv nje.[42] Krajem 2017. godine američke obavještajne službe prijavljuju veliki kibernetički napad iz Sjeverne Koreje, koji je zahvatio 230 tisuća kompjutera širom svijeta i izazvao gospodarske štete mjerljive milijardama dolara;[43] valja pretpostaviti da ti napadi predstavljaju svojevrsni odgovor Sjeverne Koreje koja trpi štete zbog već dugogodišnjih ekonomskih sankcija koje je nastoje obeshrabriti od razvoja vojnih nuklearnih kapaciteta.[44] Zapravo se uzajamno špijuniranje i elektroničko ratovanje jako proširilo, zahvaćajući veliki dio svijeta: računa se da se od oko 5 milijuna kibernetičkih napada dnevno[45] njih oko 12 posto izvrši radi "cyber špijunaže", nešto više od 4 posto radi "cyber ratovanja", a nešto više od 1 posto je motivirano "cyber aktivizmom".[46]

Ovladavanje i manipuliranje podatcima o genetici stanovništva suparničkih država

uredi

Američki Nacionalni centar za protuobavještajnu djelatnost i sigurnost (National Counterintelligence and Security Center, NCSC; riječ je obaveštajnoj službi koja ima za zadaću da osigura državnom vrhu obavještajne prosudbe za donošenje najvažnijih odluka, te da analizira obavještajne aktivnosti drugih zemalja) u izvješću s početka 2021. godine upozorava da kineske kompanije uspostavljaju širom svijeta mrežu centara - uključujući tu i Sjedinjene Američke Države - za medicinsku analizu genetičkih informacija, a da kineski zakoni propisuju da sve te kompanije moraju podatke koje su tako prikupile staviti na raspolaganje kineskim tijelima koja se bave nacionalnom sigurnošću, te "Narodna Republika Kina sagledava osobne podatke, uključujući zdravstvenih i genetskih podataka, kao strateški artikl kojega treba prikupljati i koristiti u skladu sa svojim prioritetima na gospodarskom i polju nacionalne sigurnosti". Navodi se u izvješću također da su kineske kompanije stekle vlasničku kontrolu nad nekim važnim proizvođačima opreme za genetsko testiranje u SAD-u i uspostavile partnerstvo s raznim američkim znanstvenim institucijama koji istražuju u tom polju. S obzirom na to da se povodom širokog genetičkog testiranja stanovništva u naporima za ovladavanje pandemijom koronavirusa, provodi izrazito mnogo genetičkog testiranja, te se i inače genetičko testiranje sve više koristi, ukazuje se na sigurnosne opasnosti po SAD koje bi mogle proizaći povodom kineskog uvida u genetiku američkog stanovništva, te velike količine osobnih podataka do kojih je Kina došla u ranijim cyber napadima izvedenim protiv SAD (navodi se primjer jednog kibernetičkog napada iz 2015. godine, gdje su ukradeni medicinski podatci za 79 milijuna Amerikanaca). Između ostalog se ukazuje da "kombinacija ukradenih osobnih podataka (engl. Personal Identifying Information, PII), osobnih zdravstvenih podataka, te opsežnih genomskih podataka prikupljenih izvan Kine pruža toj državi ogromne mogućnosti da precizno cilja pojedince u stranim vladama, privatnim poduzećima i drugim sektorima radi mogućeg nadzora, manipulacije ili iznude". Izvješće ukazuje da kineska država već koristi genetsko sekvencioniranje za široki "visokotehnološki nadzor" nad Ujgurskom manjinom u kineskoj pokrajini Xinjiang, u sklopu "aparata opresije usmjerenoga u prvom redu protiv tradicionalno muslimanskih manjinskih grupa". U izvješću se navodi da je Kina već ozbiljno ograničila mogućnost da medicinski podatci o njenom stanovništvu izađu iz zemlje.[47]

Američka ograničenja razvoja čipova u Kini, 2022.

uredi

2022. god. su Sjedinjene Američke države uspostavile sustav ozbiljnog ograničavanja razvoja tehnološke industrije u Kini. Ne samo u pogledu kineske obrambene industrije, nego u pogledu čitavog gospodarstva Narodne Republike Kine, uspostavljena je potpuna zabrana izvoza bilo kakve opreme za proizvodnju čipova, u kojoj bi bila bilo koja američka komponenta; zabranjeno je svim državljanima i rezidentima SAD-a da surađuju na razvoju kineske proizvodnje čipova, te je zabranjen izvoz složenijih američkih čipova u NR Kinu. Neki kritičari okarakterizirali su te mjere kao američku "objavu ekonomskog hladnog rata" s Kinom.[48] Američke vlasti objašnjavaju da kineska primjena tehnologije ugrožava američku nacionalnu sigurnost, te nastoje uključiti u svoje mjere i druge zemlje koje proizvode ključnu opremu za proizvodnju čipova, i u kojima se projektiraju čipovi, a koje su redom bliski saveznici Sjedinjenih Američkih Država.[49]

Povezani članci

uredi

Vanjske poveznice

uredi

Izvori

uredi
  1. ↑ NATO’s response to hybrid threats (engleski). službene stranice NATO pakta. Pristupljeno 21. prosinca 2020.
  2. ↑ Europski parlament Briefing, (March 2017). Ožujak 2017. Countering hybrid threats: EU-NATO cooperation (PDF)
  3. ↑ NATO 2030: "United for a New Era" (PDF) (engleski). službene stranice NATO pakta. 2030-11-25. Pristupljeno 2020-12-21 Provjerite vrijednost datuma u parametru: |date= (pomoć)
  4. ↑ Strateška komunikacija EU za borbu protiv propagande koju protiv nje provode treće strane. službene stranice Europskog parlamenta. 23. studenoga 2016. Pristupljeno 21. prosinca 2020.
  5. ↑ a b FAQ: Joint Framework on countering hybrid threats (engleski). službene stranice Europske unije. 6. travnja 2018. Pristupljeno 12. prosinca 2020.
  6. ↑ podatci za knjigu "Specijalni rat" autora Đure Takalića iz 1974. godine, kod Zajedničkog kataloga biblioteka Srbije (srpski). Cobiss. Pristupljeno 20. prosinca 2020. |url-status=dead zahtijeva |archive-url= (pomoć)
  7. ↑ Dr. Damien Van Puyvelde. 7. svibnja 2015. Hybrid war – does it even exist? (engleski). NATO Review. Pristupljeno 20. prosinca 2020.
  8. ↑ Zeeshan Muneer. 27. prosinca 2018. What is Hybrid Warfare: A detailed analysis (engleski). GlobalVillageSpace. Pristupljeno 21. prosinca 2020.
  9. ↑ Andrew Radin. 2017. Hybrid Warfare in the Baltics - Threats and Potential Responses (PDF) (engleski). RAND Corporation, Santa Monica, Calif. Pristupljeno 18. prosinca 2020.
  10. ↑ Valerij Gerasimov. 2013. The Value of Science Is in the Foresight - New Challenges Demand Rethinking the Forms and Methods of Carrying out Combat Operations, prijevod na engleski (PDF). Army University Press. Pristupljeno 20. prosinca 2020.
  11. ↑ "Information Operations and Counter-Propaganda: Making a Weapon of Public Affairs"  Arhivirana inačica izvorne stranice od 24. prosinca 2013. (Wayback Machine), Garrison, W. C., U.S.ARMY WAR COLLEGE,Carlisle Barracks PA, 1999.
  12. ↑ Dokumentacija iz "Iran - Contra afere"[neaktivna poveznica], Sveučilište Brown, pristupljeno 21.12.2013.
  13. ↑ a b "Due to the direct involvement of the Hellenic Raiding Force the Greek military coup has been labelled 'a Gladio coup'." (NATO's Secret Armies: Operation GLADIO and Terrorism in Western Europe  Arhivirana inačica izvorne stranice od 19. kolovoza 2016. (Wayback Machine) by Daniele Ganser, p. 221.) "In Greece, where it was given the code-name, Sheepskin, a cell was set up by the CIA in the 1950s but was dismantled in 1988, according to the government. Officers in the underground unit were involved in the Colonels' coup in 1967." (Richard Norton-Taylor, "The Gladio File: did fear of communism throw West into the arms of terrorists?", in The Guardian, December 5, 1990)
  14. ↑ "National Security and the Future", SVEZAK 13, br. 4, 2012., ISSN 1 332-4454.
  15. ↑ Miroslav Tuđman. Informacijske operacije i mediji ili kako osigurati informacijsku superiornost. National security and the future, Vol. 10 No. 3-4, 2009. Pristupljeno 21. prosinca 2020.
  16. ↑ "EU namjerava pooštriti sankcije protiv Libije",S. Kobešćak za "Deutsche Welle" 9.3.2011.,pristupljeno 21.12.2013.
  17. ↑ Thompson Coburn LLP (SAD). 2018. Checklists of Foreign Countries Subject to Sanctions (PDF) (engleski). Pristupljeno 17. travnja 2018.
  18. ↑ . "Scope of CIA Activities Under the Nicaragua Finding" Secret, Presidential Finding, September 19, 1983, 3 pp., Dokumentacija iz "Iran - Contra afere", Sveučilište Brown, pristupljeno 21.12.2013.
  19. ↑ "Terrorismus: Die RAF-Stasi-Connection", Jens Bauszus, "FOCUS Online", 8.5.2007.
  20. ↑ Službene stranice NAVY-SEALS  Arhivirana inačica izvorne stranice od 24. prosinca 2013. (Wayback Machine),pristupljeno 21.12.2013.
  21. ↑ Službene stranice Naval Special Warfare Command (NSW)  Arhivirana inačica izvorne stranice od 19. siječnja 2015. (Wayback Machine),pristupljeno 21.12.2013.
  22. ↑ Anthony H. Cordesman. 9. kolovoza 2020. Korean Special, Asymmetric, and Paramilitary Forces, str. 4, 11, 12, 29, 30 (PDF) (engleski). Center for International Strategic Studies. Pristupljeno 4. siječnja 2021.
  23. ↑ "Dolci corrispondenze La Francia e i finanziamenti a “Il Popolo d’Italia” 1914-1917", Luc Nemeth, "Italia contemporanea”, rujan 1998. n. 212, str. 605-615
  24. ↑ Državni udar u Beogradu i Britanci - Vojni puč 27. ožujka 1941, Elisabeth Barker, Časopis za suvremenu povijest, Vol. 13 No. 1, 1981., pristupljeno 2. lipnja 2021.
  25. ↑ Dušan Biber. Britanski udio u državnom udaru u Jugoslaviji 27. ožujka 1941. Časopis za suvremenu povijest, Vol. 13 No. 1, 1981. Pristupljeno 2. lipnja 2021.
  26. ↑ admiral Andrew Browne Cunningham. 19. svibnja 1948. TRANSPORTATION OF THE ARMY TO GREECE AND EVACUATION OF THE ARMY FROM GREECE, 1941 (PDF) (engleski). SUPPLEMENT TO The London Gazette. Pristupljeno 2. lipnja 2021.
  27. ↑ "JUGOSLOVENSKA VOJSKA NA HITLEROVOM STRAŠNOM SUDU", Miloš MIlić, 31. ožujka 2021., "Odbrana i bezbednost" (srpski), pristupljeno 2. lipnja 2021.
  28. ↑ A. B. Cunningham, op. cit.
  29. ↑ Službeni izvještaj CIA-e. 18. rujna 2000. CIA Activities in Chile (engleski). CIA. Inačica izvorne stranice arhivirana 29. lipnja 2015. Pristupljeno 4. listopada 2017.
  30. ↑ BRIAN ROSS i RICHARD ESPOSITO. 24. srpnja 2007. Bush Authorizes New Covert Action Against Iran (engleski). abc NEWS. Pristupljeno 4. listopada 2013.
  31. ↑ http://www.slobodnaevropa.org/a/ruski-hibridni-rat-protiv-njemacke/27540073.html
  32. ↑ BBC. 13. studenoga 2017. Ukraine crisis: Timeline (engleski). BBC. Pristupljeno 4. listopada 2017.
  33. ↑ "The Evolution of Russian Hybrid Warfare: Ukraine", Kateryna Zarembo i Sergiy Solodkyy, CEPA, 29. siječnja 2021. Pristupljeno 17. rujna 2022.
  34. ↑ "Is there any truth to Russia's 'Ukrainian Nazis' propaganda?", Kathrin Wesolowski, DW, 12. ožujka 2022./
  35. ↑ "Rusi tvrde da Hamas napada oružjem poslanim Ukrajini. To je laž", Vedran Salvia, 11. listopada 2023.
  36. ↑ "Russia gave captured US weapons to Hamas as a ploy to undermine Ukraine, report says", Tom Porter, "Bussines Insider", 10. listopada 2023.
  37. ↑ "What Role Does Russia Have To Play In Hamas's Invasion Of Israel? Q&A With Expert Hanna Notte", Mike Eckel, "Radio Free Europe", 9. listopada 2023.
  38. ↑ Teo Marević, Hina. 9. svibnja 2019. Ljudi koji su Crnoj Gori pokušali izvesti državni udar osuđeni na pet godina zatvora. Telegram.hr. Pristupljeno 21. prosinca 2020.
  39. ↑ Andrius Sytas. 22. prosinca 2016. Lithuania said found Russian spyware on its government computers (engleski). Reuters. Pristupljeno 17. travnja 2018.
  40. ↑ BBC. 3. studenoga 2017. Norway institutions 'targeted by Russia-linked hackers' (engleski). BBC. Pristupljeno 17. travnja 2018.
  41. ↑ Jim Finkle, Doina Chiacu. 17. travnja 2018. U.S., Britain blame Russia for global cyber attack (engleski). Reuters. Pristupljeno 17. travnja 2018.
  42. ↑ Sputnik. 24. siječnja 2017. Russia Subjected to 70Mln Cyberattacks in 2016, Most From Abroad - FSB (engleski). SputnikNews. Pristupljeno 17. travnja 2018.
  43. ↑ Ellen Nakashima, Philip Rucker. 19. prosinca 2017. U.S. declares North Korea carried out massive WannaCry cyberattack (engleski). Washington Post. Pristupljeno 17. travnja 2018.
  44. ↑ U.S. DEPARTMENT OF THE TREASURY. 2018. North Korea Sanctions (engleski). U.S. DEPARTMENT OF THE TREASURY. Pristupljeno 17. travnja 2018.
  45. ↑ ThreatCloud Intelligence. 2018. LIVE CYBER ATTACK THREAT MAP (engleski). ThreatCloud Intelligence. Pristupljeno 17. travnja 2018.
  46. ↑ HACKMAGEDDON. 2018. Cyber Attacks Statistics (engleski). HACKMAGEDDON. Pristupljeno 17. travnja 2018.
  47. ↑ CHINA’S COLLECTION OF GENOMIC AND OTHER HEATHCARE DATA FROM AMERICA: RISKS TO PRIVACY AND U.S. ECONOMIC AND NATIONAL SECURITY (PDF) (engleski). National Counterintelligence and Security Center. Veljača 2021. Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 18. veljače 2021. Pristupljeno 4. veljače 2021.
  48. ↑ Daleep Singh on America’s economic statecraft, "The Economist", 11. siječnja 2022.
  49. ↑ "US-China chip war: How the technology dispute is playing out", Suranjana Tewari and Jonathan Josephs, BBC News, 16. prosinca 2022.
Nedovršeni članak Hibridni rat koji govori o ratovanju ili oružju treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.
Dobavljeno iz "https://hr.wiki.x.io/w/index.php?title=Hibridni_rat&oldid=7045104"