Psihološki rat
Psihološki rat ili psihološke operacije je oblik specijalnog rata usmjerenog na postizanje psiholoških učinaka u vlastitu korist. Možemo ga definirati kao političku i vojnu strategiju kojom se nastoji različitim sredstvima i metodama umanjiti snagu neprijatelja, smanjiti njegovu otpornost i spremnost na borbu, a ujedno povećati snagu u vlastitim redovima i pridobiti što brojnije saveznike. Da bi se vodio pishološki rat nije potrebno imati izravni fizički vojni sukob, i mnogi psihološki ratovi vodili su se i vode se upravno u miru. U psihološkom ratu primjenjuje se psihološko oružje.
Vrste operacija
urediPsihološke operacije vode se na tri razine:
- Strateške - koje su obično dugoročne i vode se obično van vojnih operacija, globalnog su dosega
- Operacijske - vode se za vrijeme ratne situacije obično su ograničenog opsega
- Taktičke - vode se ostvarivanje trenutačnih ciljeva na bojišnici kao na primjer spuštanje morala protivničkih snaga
Povijest
urediOd postojanja ratovanja ratnici i oni koji su upravljali s ratnim operacijama uvelike su priznavali važnost utjerivanja psihološkog straha i terora nad svojim protivnicima i davanje psihološke predosti svojoj strani i svojim saveznicima.
Antika
urediJedan od velikih podbornika psihološkog ratovanja bio je Aleksadar Veliki, koji je uspio osvojiti veliki dio Europe i Srednjeg Istoka s malobrojnijom vojskom tako što bi izazivao strah u neprijateljskim redovima, rabeći širenje raznoraznih glasina o okrutnosti i silnosti vlastiti snaga da bi tako sijao strah u protivničkim redovima. Aleksandar Veliki se također koristio sa stvaranjem iluzija i vizualnih obmana: primjerice za vojsku je izrađivao oklop i opremu za vojnike nekoliko mjera veći nego što bi trebalo, i nekada bi te velike oklope i štitove ostavili nakon što bi napustili svoje kampove da ih pronađu neprijatelji. Ovom varkom, Aleksandar Veliki je stvarao iluziju da je njegova vojska sastavljena od divova, i tako utjecala na moral protivničkih snaga.[1]
Hladni rat
urediZa razliku od oružanog sukoba, psihološki rat može se voditi i u miru primjerice hladni rat između SSSR-a i SAD-a, prikriveno, bilo kao stalno potkopavanje nekog društvenog sustava, bilo kao slabljenje obrane tog društva u pripremi za oružani napad na to društvo.
I SAD i SSSR, kao glavni protagonisti Hladnog rata, neprestano su vodili aktivnosti psihološkog ratovanja, koja su obuhvaćala praktično čitavo stanovništvo svijeta.[2] SSSR je npr. relativno uspješno prikazao protivnu stranu kao onu koja provodi neokolonijalizam i ograničava suverentitet raznih zemalja; pri čemu je ostavljan javni dojam da sovjetske neokolonijalističke prakse, izazivanja građanskih ratova u drugim zemljama i druga ozbiljna miješanja u poslove stranih zemalja predstavljaju - borbu za slobodu drugih zemalja i naroda.[3]
Puč u Guatemali 1954: "Operation PBSuccess"
uredi1954. godine je američka Središnja izvještajna agencija (engl. Central Intelligence Agency, CIA) - nakon što je ocjenjeno da bi Guatemalanska radnička partija mogla prevesti Guatemalu u blok zemalja okupljen oko SSSR-a - prema nalogu američkog predsjednika Dwighta Eisenhowera je provela operaciu "PBSuccess"- gdje je provođena opsežna operacija psihološkog rata u kojem je prikazano da grupa od 480 vojnika okupljenih oko pukovnika Carlosa Castilla Armasa (u egzilu iz Guatemale nakon neuspješnog pušča 1949.) navodno bez problema "mora" preuzeti vlast u zemlji, nakon što je u zemlju ušla u svibnju 1954. god. U svrhu ostvarivanja psihološkog utjecaja na narod Guatemale i osobito na pripadnike oružanih snaga te zemlje, napisane su stotine članaka za medije u čitavoj Latinskoj Americi. Potencijalnim protivnicima puča su u organizaciji CIA-e slana prijeteća pisma, paketi s bombama koje nisu bile funkcionalne, s minijaturnim mrtvačkim sandučićima ili omčama za vješanje - kako bi ih se ustrašilo. Organizirano je i emitiranje radio programa od dva sata dnevno, u kojemu su se preuveličavali vojni uspjesi pobunjenika (koji su zapravo bili suočeni s vrlo teškim problemima u svojim pokušajima). U kombinaciji psihološkog rata, američke pomorske blokade i američkih diplomatskih pritisaka, guatemalanska vojska je krajem lipnja 1954. god. sama svrgnula vlast svoje zemlje i uspostavila vladu koja je raspisala izbore u rujnu 1954. god. na kojima je pobunjenički pukovnik Carloso Castillo Armas bio jedini kandidat - i na njima pobijedio sa 99% glasova.[4]
Domovinski rat
urediPsihološki rat je bilo korišten kao sredstvo u ratu protiv Hrvatske, tijekom Domovinskog rata: primjerice izazivanjem kroatofobije i prikazivanjem Hrvata u svjetskoj javnosti kao jednog kao ustašoidnog i genocidnog naroda. Tako su u sklopu Operacije "Opera" 1991. godine postavili agenti obavještajne službe JNA bombe u zagrebačku Sinagogu i na židovsko groblje u Zagrebu, nastojeći prikazati da su to tobože počinili Hrvati - koje se nastojalo prikazati kao osobito antisemitski orijentirane i spremne na pogrom Židova.[5]
Vrela
uredi- ↑ History of PSYOP. www.psywarrior.com. Pristupljeno 3. listopada 2022.
- ↑ Nietzel, Benno. 7. prosinca 2016. Propaganda, psychological warfare and communication research in the USA and the Soviet Union during the Cold War. History of the Human Sciences. 29 (4–5). doi:10.1177/0952695116667881.
- ↑ "Soviet Psychological Strategy", RobertStrausz-Hupé, "Proceedings" Vol. 86/6/700, lipanj 1961.
- ↑ "Operation PBSuccess", Nicholas Cullather, "Center for the Study of Intelligence, History Staff", CIA, 1994
- ↑ Yugoslav Jewry: aspects of post-World War II and post-Yugoslav developments, by Ari Kerkkänen"Studia Orientalia" vol. 93, Finnish Oriental Society, 2001
Vidi još
urediVanjske poveznice
uredi
- Vera Ranogajec: Psihološki rat Polemos : časopis za interdisciplinarna istraživanja rata i mira, g. III br. 5, 2000.