Česi u Hrvatskoj

Česi u Hrvatskoj (češki: Češi v Chorvatsku) su jedna od 22 ustavom priznate nacionalne manjine u Republici Hrvatskoj. Prema posljednjemu popisu stanovništva iz 2011. godine u Hrvatskoj živi 9641 Čeh,[1] od čega najviše u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji. Upravno i kulturno središte Čeha Hrvatske je grad Daruvar. Općina Končanica jedina je upravna jedinica u Hrvatskoj u kojoj Česi čine većinsko stanovništvo.

Česi u Hrvatskoj

Češi v Chorvatsku

Grb Čeha u Hrvatskoj
Ukupno pripadnika
9641
Važnija područja naseljavanja
Bjelovarsko-bilogorska županija 6287
Grad Zagreb 835
Požeško-slavonska županija 649
Sisačko-moslavačka županija 578
Zagrebačka županija 244
Jezik
češki jezik
Povezane etničke skupine
Slovaci u Hrvatskoj
Grad Daruvar, kulturno, prosvjetno i administrativno središte Čeha u Hrvatskoj
Zgrada Češke besede u Zagrebu

Legendarne sveze

uredi

Sveze Čeha s Hrvatima sežu još u legende koje se pozivaju na davna vremena. Ime Čeha iz legende o Čehu, Lehu i Mehu u svezi s Čehom i njegovih šestoricom braće iz Bijele Hrvatske koje se spominje u Dalimilovoj kronici, u dijelu teksta koji piše o doselidbi Slavena u Panonsku nizinu.[2]

Doseljavanje

uredi

Doseljavanje Čeha u Hrvatsku trajalo je gotovo stoljeće i pol, a selidbe su bile olakšane jer su obje zemlje pripadale Austro-Ugarskoj monarhiji. Od sredine 18. pa do kraja 19. stoljeća u hrvatske su gradove pojedinačno doseljavali službenici, obrtnici, učitelji, vojnici, glazbenici, šumari, vrtlari, a u manufakture u unutrašnjosti čitave radničke kolonije (primjerice staklari). No, pripadnici današnje razgranate češke nacionalne manjine u Hrvatskoj većinom su potomci sitnih poljodjelaca, koji su od propaloga hrvatskoga plemstva u Zapadnoj Slavoniji kupovali zapuštenu zemlju i iznova je kultivirali.

Od sela što su ih osnivali češki kolonisti pod austrijskom vojnom upravom u takozvanoj Vojnoj krajini češko se stanovništvo zadržalo jedino u Ivanovom Selu, koje i danas zovu »Pemijom«.[3] Najstarije je selo s češkim stanovništvom u RH.[4][5] Utemeljili su ga češki doseljenici iz Moravske 1826. godine.[5] To isto selo je teško stradalo za velikosrpske agresije na Hrvatsku. Nakon što su velikosrbi ušli u selo, na središnjoj cesti u Ivanovom selu poredali su dvadesetak mještana, te potom ispalili topovsku granatu na njih. Poginulo je 14 osoba (stariji izvori navode 7 mrtvih, 12 ranjenih i 1 nestaloga[6]), svi češke narodnosti.[7] Mjesni Česi su još 29. kolovoza 1991. zbog učestalih prijetnja od strane velikosrba pisali češkom predsjedniku Vaclavu Havelu,[4] jer se ta prijetnja već počela ostvarivati (u napadu na selo 20. kolovoza 1991. je poginula jedna mještanka), a 21. rujna 1991. su velikosrbi napravili pokolj.[6]

Udruge

uredi

Češka je manjina u 28 grada i naselja u Hrvatskoj organizirana u udruge Češke besede, koje čine Savez Čeha u Republici Hrvatskoj sa sjedištem u Daruvaru. U besedama djeluju folklorne skupine, puhački orkestri, radioamateri, pjevački zborovi, likovne skupine, kazališne družine. Češka beseda Zagreb, najstarije je kulturno-prosvjetno društvo Čeha u Hrvatskoj, osnovano 1874. godine i otada neprekidno djeluje do danas.[8]

Češka manjina zajedno sa slovačkom ima zastupnika u Hrvatskom saboru Vladimira Bileka.

Obrazovanje

uredi

Trenutno u Hrvatskoj djeluju dvije češke osnovne škole:

  • Češka osnovna škola Jana Amose Komenskog (češ. Česká základní škola J. A. Komenského) u Daruvaru i
  • Češka osnovna škola Josipa Ružičke (češ. Česká základní škola Josefa Růžičky) u Končanici s područnim školama.

O Češkoj i češkoj kulturi u školskoj godini 2007./2008. učilo se još i u Grubišnom Polju, Velikim Zdencima, Diošu, Dežanovcu, Trojeglavi, Hercegovcu, Međuriću, Daruvarskom Brestovcu, Siraču, Šibovcu, Lipovljanima, Kaptolu, Bjeliševcu, Lipiku, Pakracu, Virovitici, Zagrebu, Bjelovaru, Rijeci i drugim mjestima (Prekopakra[9] i sl.).

Također postoje i dva češka dječja vrtića:

  • Češki dječji vrtić Ferda Mravenec u Daruvaru (češki: Česká mateřská škola Ferda Mravenec) i
  • Češki dječji vrtić u Končanici (češki: Česká mateřská škola Končenice).

U gimnaziji u Daruvaru postoji razred na češkome jeziku.

U Daruvaru pri Pučkoj knjižnici i čitaonici djeluje Središnja knjižnica Čeha u Hrvatskoj.[10]

Glasila

uredi

Mjesni Radio Daruvar emitira svakodnevnu emisiju na češkom jeziku. Novinsko-izdavačka kuća „Jednota” izdaje češke tjedne novine Jednota, dječji mjesečnik Dječji kutić, godišnje Češki narodni kalendar i publicistički časopis Pregled. Izdaje literarne i znanstvene radove, a poseban program čini izdavanje originalnih udžbenika češkoga jezika.[11]

Kretanje broja Čeha

uredi
Službeni naziv Hrvatske Godina Broj Čeha
1931. 45.715*
Narodna Republika Hrvatska 1948. 28.991
1953. 25.967
1961. 23.391
Socijalistička Republika Hrvatska 1971. 19.001
1981. 15.061
Republika Hrvatska 1991. 13.086
2001. 10.510
2011. 9641
(Statistički zavod Hrvatske)[12]
  • Napomena: U popisu stanovništva iz 1931. godine pod imenom Česi bilježeni su i podaci za Slovake.

Popis stanovništva 2001. godine

uredi
Županija Čeha Ukupni postotak
Bjelovarsko-bilogorska 7098 67,54 %
Grad Zagreb 813 7,74 %
Požeško-slavonska 775 7,38 %
Sisačko-moslavačka 670 6,38 %
Zagrebačka 238 2,27 %
Splitsko-dalmatinska 156 1,49 %
Primorsko-goranska 145 1,38 %
Brodsko-posavska 109 1,04 %
Istarska 103 0,98 %
Virovitičko-podravska 92 0,88 %
Osječko-baranjska 61 0,58 %
Vukovarsko-srijemska 43 0,41 %
Šibensko-kninska 30 0,29 %
Koprivničko-križevačka 28 0,27 %
Zadarska 26 0,25 %
Dubrovačko-neretvanska 26 0,25 %
Varaždinska 23 0,22 %
Krapinsko-zagorska 22 0,21 %
Međimurska 22 0,21 %
Karlovačka 20 0,19 %
Ličko-senjska 10 0,09 %
Ukupno 10.510 100 %
(Popis stanovništva 2001. godine)[13]

Poznate osobe

uredi

Poznate osobe u Hrvatskoj koje su se izjasnile kao Česi ili su češkoga podrijetla:

Povezani članci

uredi

Izvori

uredi
  1. Popis stanovništva 2011. godine
  2. Historiografija o Česima u Hrvatskoj Vlasta Dugački: Historiografija o Česima u Hrvatskoj, Historijski zbornik, g. LXI (2009.), br. 1, str. 235–252
  3. Savez Čeha. Inačica izvorne stranice arhivirana 11. siječnja 2012. Pristupljeno 12. listopada 2009. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  4. a b HIC: Hrvatski spomenar. Inačica izvorne stranice arhivirana 18. svibnja 2013. Pristupljeno 19. kolovoza 2010.
  5. a b HRT: Najstarije češko selo u HrvatskojArhivirana inačica izvorne stranice od 4. veljače 2016. (Wayback Machine), 5. veljače 2010.
  6. a b HIC: Kronologija Domovinskog rata u zapadnoj Slavoniji. Inačica izvorne stranice arhivirana 24. rujna 2015. Pristupljeno 19. kolovoza 2010. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  7. Index.hr BBB se susreću s ljubiteljima Karadžića i Mladića, 8. kolovoza 2008.
  8. Česi u Hrvatskoj
  9. HRT: Češka beseda Prekopakra, 19. listopada 2010.
  10. Ministarstvo kulture RH Središnje knjižnice nacionalnih manjina
  11. www.inet.hr – Česi u Hrvatskoj[neaktivna poveznica]
  12. Stanovništvo Hrvatske od 1931.-2001.
  13. Popis stanovništva 2001. godine. Inačica izvorne stranice arhivirana 27. prosinca 2015. Pristupljeno 12. listopada 2009.
  14. Politički zatvorenik Kronologija pravaštva (XIII.), prir. Mladen Kaldana
  15. Mirela Holy: Govore mi da sam čudna, ali ja se ne obazirem
    "Njezino nesvakidašnje prezime je češko, otac joj je rodom iz Praga i još ima češko državljanstvo. Mirela ga nema iako bi ga mogla bez problema dobiti, ali kaže da je ne zanima dvojno državljanstvo. Holyjevi su inače poznata češka obitelj, a jedan davni Mirelin predak, Jan Holy, prvi je preveo Bibliju na češki. - Često sam bila u Pragu. Tamo je moj otac naslijedio jako puno nekretnina, uostalom, rođen je u Pragu pa je normalno da sam ga često posjećivala."
  16. Jasenko Houra-trideset rockerskih godina heroja ulice. Inačica izvorne stranice arhivirana 19. travnja 2014. Pristupljeno 10. studenoga 2013.
    "Gitarist Prljavog Kazališta govori o dugogodišnjoj karijeri u grupi, utjecaju njegovih humornih čeških gena... U cijeloj mojoj karijeri govorim o socijali i sada sam se htio igrati, zbog svojeg češkog podrijetla... Ne pripadam ni jednoj struji, takva mi je češka genetika."
  17. Hrvatsko-češko društvo Zagreb Hrvatsko-češko društvo prisjetilo se Božidara Grubišića i Miroslava Jileka (pristupljeno 26. listopada 2016.)

Vanjske poveznice

uredi