Zvonimir Kavurić

Zvonimir Kavurić (Zagreb, 28. prosinca 1901.Zaprešić, 5. listopada 1944.) je bio hrvatski arhitekt. Brat Stjepana Kavurića, sindikalca i antifašista, namještenika Gradske električne centrale u Zagrebu[1] i arhitekta Đuke[2] i otac slikarice Nives Kavurić-Kurtović.[3]

Životopis

uredi

Rođen je 1901. godine u Zagrebu. Po zanimanju je bio arhitekt i likovni umjetnik.

Studirao je arhitekturu u Zagrebu, radio u Pragu i Parizu, a od 1934. godine djelovao je u Zagrebu u gradskom građevinskom uredu. Postigao je velike uspjehe u većem broju natječajnih radova i izveo nekoliko značajnih ostvarenja, poput zgrade Banovine u Splitu ili kupole Meštrovićeva paviljona na današnjem Trgu žrtava fašizma u Zagrebu. Bio je i član lijevo orijentirane likovne grupe „Zemlja“.

U okupiranom Zagrebu radio je na stvaranju narodnooslobodilačkih odbora i bio tajnik NOO-a Zagreba. Uhitili su ga ustaše i zatim objesili s još devet antifašista, 5. listopada 1944. godine, u Zaprešiću pokraj Zagreba.

Nasljeđe

uredi

Po njemu i njegovom bratu Stjepanu je do 1990-ih nosila ime ulica u Zagrebu, koja je zatim preimenovana u Ulica Andrije Hebranga. Do udruženja više poduzeća u građevinsko poduzeće „Monting” 1970-ih, samostalno je djelovalo poduzeće nazvano po njima, „Braća Kavurić”. Danas se u Sisku jedna ulica zove po braći Kavurić.

Literatura

uredi

Izvori

uredi
  1. Hrvatski biografski leksikon, LZMK Filip Hameršak: Kavurić, Zvonimir, 2009. (pristupljeno 10. listopada 2016.)
  2. Hrvatski biografski leksikon, LZMK Bojana Franić: Kavurić, Đuka, 2009. (pristupljeno 10. listopada 2016.)
  3. Hrvatski biografski leksikon, LZMK Višnja Flego: Kavurić-Kurtović, Nives, 2009. (pristupljeno 10. listopada 2016.)