Zagonetka

Zagonetka je vrsta zadatka, pitanje ili izričaj, koji treba riješiti razmišljanjem. Zagonetka se postavlja vještim skrivanjem pravog značenja kroz igru riječi ili kroz dvosmisleno značenje.^[1]

Edip rješava Sfinginu zagonetku,
(Ingres, *Oedipus et Sphinx*, 1808.)

Zagonetka u užem smislu

U zagonetki se pitanje ili opis koji traže odgonetanje postavljaju tako da sugeriraju nešto drugo od točnog odgovora, pa odgonetnuti zagonetku obično znači razumjeti metaforu. S obzirom na tu bliskost odgonetanja zagonetke i interpretacije poezije, pretpostavlja se srodnost nastanka zagonetke i metafore, odnosno pjesme.^[1]

Po obliku ih je moguće podijeliti na opisne zagonetke i zagonetke pitalice. Ove druge su starije i nalaze se još u antičkoj kulturi i u Bibliji, na primjer Sfingina zagonetka koju rješava Edip ili Samsonovo rješenje zagonetke Filistejaca. Zagonetke su zabilježene u svim kulturama svijeta, te su značajan dio usmene i folklorne tradicije. Od XVIII. stoljeća objavljuju se u kalendarima, a od XIX. stoljeća u časopisima i knjigama, obično zajedno s poslovicama.

Zagonetke su dio takozvanih jednostavnih oblika (André Jolles, Jednostavni oblici - Einfache Formen, 1930.), jezičnih oblika koji izvorno pripadaju usmenoj kulturi. Strukturom su jednostavniji od umjetničkih oblika književnosti kao što su na primjer novela ili roman, ali se često nalaze sadržani u njima.

U starim usmenim kulturama uloga joj je inicijacijska, zagonetka služi za ispitivanje intelektualne zrelosti ispitanika, njegove upućenosti u određena znanja važna za zajednicu. Primjeri takve uloge nalaze se i u starijoj hrvatskoj književnosti, u Hektorovićevu Ribanju i ribarskom prigovaranju i Držićevim dramama. Također, iz starije hrvatske književnosti poznata je Frankapanova zbirka zagonetaka "Zganke za vrime kratiti".^[2]

Primjeri narodnih zagonetaka

Nekoliko primjera narodnih zagonetaka:

Bez kože uđe, s kožom izađe. kruh
Bijelo je - sir nije, repato je - miš nije, sol liže - vol nije. rotkva
Kući ide, a u goru gleda. puška
Nit' šušnu, nit' bušnu, a u kuću dođe. mrak
Danju klanja, a noću zvijezde broji. đeram

Zagonetka u širem smislu

Zagonetke su pogodno odgojno sredstvo, pogotovo za mlađe uzraste. Nastavnici ih koriste za stvaranje raspoloženja prije obrade određene građe. I u mnogim današnjim udžbenicima nalazimo ukomponirane zagonetke, pomoću kojih učenik sam traži odgovore na pitanja. Učenik više nije samo pasivan čitatelj, već čimbenik koji sam pokreće svoje umne sposobnosti i sam stiže do rezultata.^[3]

I odrasli se bave rješavanjem zagonetaka. One su za njih hobi, ponekad i strast. Zagonetka je također pogodan materijal i sredstvo natjecanja, koja se organiziraju u raznim medijima, na primjer u obliku kvizova.

U širem smislu, zagonetka obuhvaća i druge oblike, koji se često susreću pod pojmom enigmatika.

Vrste zagonetaka

Pletenica (blizugletka)

Neke od češćih zagonetaka su:

Akrostih je zagonetka u kojoj početna slova ili slogovi stihova čitanih odozgo prema dolje daju neku riječ. Kod Akrostihoida se za dobivanje rješenja premeću slova ili slogovi.
Anadiploza (udvostručivaljka) je zagonetka u kojoj se neka riječ udvostručuje i spaja u treću (JA + JA = JAJA).
Anagram (premetaljka) je zagonetka u kojoj se slova ili slogovi premeću.
Antiteza je zagonetka kod koje se traže suprotna značenja, koja se onda čitaju spojeno ili samostalno (NE NJIH -> DA NAS > DANAS).
Čahura je vrsta anagrama.
Čitaljka ja zagonetka u kojoj se grupiranjem slova na drugi način dobiva rješenje (Danas kupiše sto pušaka -> Dana skupi šest opušaka).
Kriptogram je jedina zagonetka koja nema pravila ili određenog ključa kako se rješava, već odgonetač mora naći ključ (LOGARITAM: 325618 -> broj pokazuje koje slovo uzeti -> GORILA, autor Z. Turek; SPUŽVA-GUŠTER-SVRAKA-JARAC -> svaka riječ sadrži učahurenu životinju, njihova početna slova su rješenje -> PURA, autor S. Baškaj).
Križaljka je najpopularnija zagonetka, u kojoj se pojmovi dobivaju iz opisa i zatim unose u lik.
Metamorfoza (preobrazba) je niz povezanih mijenjalki, kad se od jedne riječi dobiva druga, s promjenom jednog slova u svakom koraku. Broj koraka je za jedan manji od dužine riječi (PULA ... KOBE -> KULA-KOLA-KOBA, autor Z.Kurnik).
Pletenica (blizugletka) je lik u kome su izduženim slovima upisane riječi, koje treba pročitati (na slici: WIKIPEDIJA - HRVATSKA - 10 GODINA).
Pomicaljka je zagonetka u kojoj date riječi napisane jedna ispod druge treba pomaknuti ulijevo ili udesno, tako da se u stupcima pročitaju traženi pojmovi (iz pojmova VLASAK-ANANAS-OSINICA-SASAFRAS dobiti još tri biljke -> SASA-ANIS-KANA, autor M.Babić)

Slovni rebus	Spajaljka
NTT	TROPA se nalizao moj nestašni KERA. S busolom traži gdje li je bandera.

Rebus je zagonetka predstavljena slovima, znakovima i crtežima i iz njihovog odnosa se nalazi rješenje ("Slovni rebus" u tablici desno: par T iza N -> partizan). Zarez označava da se neko slovo s početka ili kraja izbacuje iz rješenja. Ima više podvrsta, kao što su palindromni, anagramni, rarebus ili rebusoid.
Spajaljka (šarada) je zagonetka u kojoj se rješenja naznačenih pojmova spajaju u novu riječ ("Spajaljka" u tablici desno: KOM + PAS = KOMPAS, autor V.Kuterovac).

Vidi još

Izvori

↑ ^a ^b "Hrvatska opća enciklopedija", knjiga 11, str. 656 Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb 2009. ISBN 978-953-6036-41-7
↑ Slavko Ježić, "Život i rad Frana Krste Frankopana, s izborom iz njegovih djela. O 250. obljetnici zrinsko-frankopanske pogibije", Matica Hrvatska, Zagreb 1921., Internet Archive
↑ Miljenko Lepšić i Josip Ilić-Dreven, "Društvene igre", Sportska tribina, Zagreb 1981.

[lzmk-1] "Hrvatska opća enciklopedija", knjiga 11, str. 656 Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb 2009. ISBN 978-953-6036-41-7

[fkf-2] Slavko Ježić, "Život i rad Frana Krste Frankopana, s izborom iz njegovih djela. O 250. obljetnici zrinsko-frankopanske pogibije", Matica Hrvatska, Zagreb 1921., Internet Archive

[igre-3] Miljenko Lepšić i Josip Ilić-Dreven, "Društvene igre", Sportska tribina, Zagreb 1981.

[1]

[2]

[3]