Wikipedija

Yma Sumac

Yma Sumac (13. rujna 1922. – 1. studenog 2008.) bila je poznata peruanska sopranistica. Tijekom 1950.-ih bila je jedna od najpoznatijih izvođača egzotične glazbe.

Yma Sumac
Rodno imeZoila Augusta Emperatriz Chávarri del Castillo
Rođenje13. rujna 1922.
Callao, Peru
Smrt1. studenog 2008.
Los Angeles, Kalifornija, SAD
ŽanroviExotica
Zanimanjepjevačica
Djelatno razdoblje1942. - 1997.
WWW

Postigla je međunarodni uspjeh zbog svog ogromnog raspona glasa, koji bi dosezao više od četiri oktave,[1] a također se tvrdi da je vrhunac njenog vokalnog raspona bio 5-6 oktava[2][3] . Frekventni opseg glasa ove pjevačice bio je od 123 do 2270 herca. Bila je sposobna pjevati u niskim baritonskim registrima, pa i tonove iznad prosjeka običnog soprana.

Životopis

uredi

Zoila Augusta Emperatriz Chávarri del Castillo rođena je 13. rujna 1922.[4] u gradu Callao na obali Perua. Porijeklo vuče od posljednjeg vladara Inka, Atahualpe,[5] kojega su Španjolci pogubili 1533.

Prije odlaska u SAD usvaja umjetničko ime Imma Sumack. Ime je izvela od Ima Shumaq, što na kečuanskom jeziku znači "kako je lijepa", iako je u intervjuima tvrdila da to znači "lijepa djevojka" ili "lijepi cvijet".[6]

Prvi put se pojavljuje na radiju 1942. Iste godine udala se za skladatelja i vođu grupe koji se zvao Moises Vivanco. Sljedeće godine u Argentini snima najmanje osamnaest pjesama peruanske narodne glazbe.[7] Te ranije radove snima za diskografsku kuću Odeon Records, zajedno s muževom grupom Compañía Peruana de Arte, koja se sastojala od 46 indijskih pjevača, plesača i svirača.

Godine 1946. s Moisesom Vivancom seli u New York, gdje formiraju Inka Taky Trio; Sumack je pjevala sopran, Vivanco svirao gitaru, dok je njezina rođakinja Cholita Rivero pjevala alt i plesala. 1949. rađa sina Charlesa, te potpisuje ugovor s diskografskom kućom Capitol Records. Također, te godine mijenja umjetničko ime, postaje Yma Sumac.

Tijekom 1950-ih snima niz pjesama lounge glazbe, radeći s glazbenicima kao što su Les Baxter i Billy May. Kombinacija njezinog izvanrednog glasa, egzotičnog izgleda i scenske osobnosti učinila ju je jako popularnom među američkom publikom. 1951. u broadwayskom mjuziklu Flahooley glumila je stranu princezu koja donosi Aladinovu svjetiljku u tvornicu igračaka da se popravi. Na vrhuncu popularnosti glumi u filmovima Secret of the Incas (1954.) i Omar Khayyam (1957.). 1955. postala je građanka SAD-a. 1959. popularizirala je pjesmu Jorgea Bravo de Ruede, "Vírgenes del Sol" na long-play albumu Fuego del Ande.

1957. razvela se od Moisesa Vivanca, ali su se ponovno vjenčali iste godine. Ipak, ponovno su se razveli 1965.

Yma Sumac i Inka Taky Trio odlaze na svjetsku turneju 1961. Turneja je trajala pet godina. Nastupali su u četrdeset gradova Sovjetskog Saveza, a nakon toga diljem Europe, Azija i Latinske Amerike. Nastupi iz Bukurešta su snimljeni na albumu Recital, njezinom jedinom albumu snimljenom uživo.

1971. snima rock album nazvan Miracles, potom se vraća živjeti u Peruu. 1980-ih menadžer joj postaje Alan Eichler, te ima mnoge koncerte diljem SAD-a i šire. 1987. snimila je pjesmu "I Wonder" iz Disneyevog filma Trnoružica za album Stay Awake, koji je sadržao pjesme iz Disneyevih filmova. Pjeva pjesmu "Ataypura" 19. ožujka 1987. pojavljujući se u emisiji Davida Lettermana. Također, snima novu njemačku techno pjesmu, "Mambo ConFusion."

1989. nastupa u Ballroomu u New Yorku, te se vraća u Europu prvi put nakon 30 godina, kad je bila u Bruxellesu. U ožujku 1990. glumi Heidi mjuziklu Follies, njezinom prvom pojavljivanju u kazalištu nakon mjuzikla Flahooley iz 1951. Održava nekoliko koncerata u ljeto 1996., te dva u Montrealu, Kanada.

1992. Günther Czernetsky režira dokumentarni film za njemačku televiziju pod nazivom Yma Sumac — Hollywoods Inkaprinzessin.

Umire 1. studenog 2008. u Los Angelesu, devet mjeseci nakon što joj je dijagnosticiran rak debelog crijeva.

Kritike

uredi

1954. klasični skladatelj Virgil Thomson opisuje njezin glas kao "vrlo nizak i topal, vrlo visok i nalik na pticu", spominjući da je njezin raspon "blizu četiri oktave, ali nikako neprirodan i čudan po zvuku".[5]

Diskografija

uredi

Albumi

uredi

Singlovi

uredi
  • Dance Of The Moon Festival / Earthquake
  • Mambo!

Kompilacije

uredi
  • Shou Condor (1997.)
  • The Ultimate Yma Sumac Collection (2000.)
  • Virgin Of The Sun God (2002.)
  • The Exotic Sounds Of Yma Sumac (2002.)
  • Queen of Exotica (2005.)

Izvori

uredi
  1. ↑ Ellen Highstein: 'Yma Sumac (Chavarri, Emperatriz)' Grove Music Online, ed. L. Macy.  Arhivirana inačica izvorne stranice od 16. svibnja 2008. (Wayback Machine)
  2. ↑ Clarke Fountain, "Yma Sumac: Hollywood's Inca Princess (review). Allmovie, reproduced in The New York Times. 1992. [1]
  3. ↑ David Richards, "The Trill of a Lifetime; Exotic Singer Yma Sumac Meets a New Wave of Fans." The Washington Post, March 2, 1987, STYLE; PAGE B1. Accessed August 6, 2006, via Lexis Nexis, [2]  Arhivirana inačica izvorne stranice od 9. siječnja 2009. (Wayback Machine)
  4. ↑ Yma Súmac biography. Inačica izvorne stranice arhivirana 17. rujna 2008. Pristupljeno 15. siječnja 2012. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  5. ↑ a b New York Times
  6. ↑ Cusihuaman 2001: p. 47,103
  7. ↑ Argentina Session 1943
 
Logotip Zajedničkog poslužitelja
 Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Yma Sumac
Dobavljeno iz "https://hr.wiki.x.io/w/index.php?title=Yma_Sumac&oldid=6435216"