Wikipedija:Članak tjedna/48, 2022.
_MAP_OF_CROATIA,_SLAVONIA,_DALMATIA_%26_%27MILIT%C3%84RGRENZE%27_of_AUSTRIAN_EMPIRE.jpg)
Hrvatsko-slavonske županije bile su upravne jedinice Hrvatske u okviru Austro-ugarske monarhije koje su obuhvaćale cjelokupan prostor kontinentske (nizinske, panonske) i gorske Hrvatske, čak i u većemu prostornom obuhvatu nego u razmjerima Republike Hrvatske. Obuhvaćale su prostore od Like, Gorskoga kotara, Korduna, Banovine, Turopolja, Hrvatskoga zagorja, Međimurja na zapadu do Podravine, Posavine, Moslavine, Slavonije i Srijema prema istoku.
Polovinom 19. stoljeća, hrvatska se uprava našla u neizvjesnu položaju. Pred njom su stajala tri najvažnija zahtjeva: osposobiti činovništvo i upravni aparat za rad u novoj Trojednoj Kraljevini Hrvatskoj, otkloniti sve prepreke za političko i pravno ujedinjenje Vojne krajine i civilne Hrvatske te u okviru Habsburške Monarhije ishoditi povoljan državnopravni status u skladu s nacionalnim programom iz 1848. godine. Tada i Hrvati počinju izgrađivati svoju modernu upravu koja je trebala nadomjestiti propali feudalni sustav. Osjećaj za zakonitost i pravdu u velikoj mjeri nadahnjuje Ilirce i sve hrvatske pravne djelatnike od 1848. sve do 1918. godine. Pravna država utemeljena na demokraciji, liberalizmu i višestranačju osnovna je poluga modernizacije hrvatske uprave u 19. stoljeću. U tim okolnostima i organizacijsko pravo kao podloga upravnog prava prošlo je niz upravnih preustroja.