Vojnić

općina i naselje u Hrvatskoj, Karlovačka županija
Ovo je glavno značenje pojma Vojnić. Za naselje u Splitsko-dalmatinskoj županiji pogledajte Vojnić Sinjski.

Vojnić je općina u Hrvatskoj u Karlovačkoj županiji, 4764 st. (2011.). Općinsko središte Vojnić se nalazi 22 kilometra od Karlovca.

Vojnić

grb
Katolička crkva
Država Hrvatska
Županija Karlovačka

NačelnikNebojša Andrić (HDZ)
Naselja46 općinskih naselja

Površina238,9 km2[1]
Površina središta3,5 km2
Koordinate45°19′N 15°41′E / 45.32°N 15.69°E / 45.32; 15.69

Stanovništvo (2021.)
Ukupno3602 [2]
– gustoća15 st./km2
Urbano1099
– gustoća314 st./km2

Odredišna pošta47220 Vojnić [3]
Stranicavojnic.hr

Zemljovid

Vojnić na zemljovidu Hrvatske
Vojnić
Vojnić

Vojnić na zemljovidu Hrvatske

Zemljopis

uredi

Naselje Vojnić je hrvatski gradić smješten podno Petrove gore koja nosi ime po hrvatskom kralju Petru Svačiću.

Stanovništvo

uredi

Prema popisu stanovništva iz 2011. godine općina Vojnić ima 4764 stanovnika u 46 naseljena mjesta. Većinu čine Srbi (45 %), a brojni su i Hrvati (37 %).[4] Ostali su doseljenici iz Bosne.

Općina Vojnić je imala sljedeći etnički sastav:[5]

godina popisa ukupno Srbi Hrvati Jugoslaveni ostali
2011. 4764 2130 (44,71 %) 1769 (37,13 %) 0 865 (18,16 %)
2001. 5495 2747 (49,99 %) 1980 (36,03 %) 0 768 (13,97 %)
1991. 8236 7366 (89,43 %) 116 (1,40 %) 158 (1,91 %) 596 (7,23 %)
1981. 8908 7895 (88,62 %) 127 (1,42 %) 479 (5,37 %) 407 (4,56 %)
1971. 9590 9146 (95,37 %) 188 (1,96 %) 131 (1,36 %) 125 (1,30 %)
1961. 10.490 10.133 (96,59 %) 299 (2,85 %) 14 (0,13 %) 44 (0,41 %)

Vojnić (naseljeno mjesto)

uredi
Vojnić
godina popisa 2001. 1991. 1981. 1971. 1961.
Hrvati 872 (75,43 %) 51 (4,23 %) 39 (3,48 %) 72 (7,33 %) 80 (10,76 %)
Srbi 254 (21,97 %) 1056 (87,70 %) 914 (81,60 %) 831 (84,70 %) 647 (87,07 %)
Jugoslaveni 0 30 (2,49 %) 141 (12,58 %) 70 (7,13 %) 8 (1,07 %)
ostali i nepoznato 30 (2,59 %) 67 (5,56 %) 26 (2,32 %) 8 (0,81 %) 8 (1,07 %)
ukupno 1156 1204 1120 981 743
  • CD rom: "Naselja i stanovništvo RH od 1857-2001. godine", Izdanje Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske, Zagreb, 2005.
Općina Vojnić: Kretanje broja stanovnika od 1857. do 2021.
broj stanovnika
9976
10535
9783
11205
11879
12351
12014
13563
9947
10906
10490
9590
8908
8236
5495
4764
3602
1857.1869.1880.1890.1900.1910.1921.1931.1948.1953.1961.1971.1981.1991.2001.2011.2021.
Napomena: Nastala iz stare općine Vojnić. Izvori: Publikacije Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske
Naselje Vojnić: Kretanje broja stanovnika od 1857. do 2021.
broj stanovnika
336
355
337
406
476
511
509
441
488
732
743
981
1120
1204
1156
1221
1099
1857.1869.1880.1890.1900.1910.1921.1931.1948.1953.1961.1971.1981.1991.2001.2011.2021.

Povijest

uredi

U općini Vojnić još u srednjem vijeku postojala je hrvatska plemenita općina Kolarić, u kojoj su svi stanovnici bili plemeniti-slobodni seljaci. Titulu im je podario hrvatsko-ugarski kralj Bela IV. Od nastanka hrvatskog gradića Vojnića u protuturskim ratovima, on je imao ulogu obrambenog grada prema Bosni i Hercegovini.

Povijest ovog kraja dobro je vidljiva i na nizu kulturno-povijesnih spomenika i važnijih lokaliteta prije svih tu je Petrova Gora, na kojoj je 1097. poginuo Petar Svačić. U novijoj povijesti na Petrovoj Gori, ističe se monumentalni spomenik i partizanska bolnica. Tu je stari grad Klokoč te još niz drugih vrlo značajnih objekata i lokacija.

Ime Vojnić spominje se puno ranije, ali najstariji su tragovi naseljenosti ovog područja iz kasnoga brončanog doba. To potvrđuju arheološki nalazi iz 11. stoljeća prije Krista s područja Lisina koji pripadaju tzv. lasinjskom kulturnom krugu. Ta kultura nastala je razvojem lokalnih kulturnih tradicija, a traje sve do kasnoga brončanog doba. Nakon toga na području od Kupe do Petrove Gore, živjelo je panonsko ilirsko pleme Breuci (Brajci). Rimskim osvajanjem započinje novo razdoblje u povijesti ovih područja. Rimljani grade prometnice, a jedna od njih dijelom je prolazila kroz ovo područje. To je «via vita», cesta koja život znači, od Senja do Siscije (Sisak). Do sada su pronađeni rimski ostaci na području Klokoča, Krstinje i Petrove Gore.

Nakon pada Zapadnoga Rimskog Carstva godine 476. u ovim krajevima smjenjuju se kratkotrajne vladavine Gota i Langobarda, velikom seobom naroda dolaze Avari i Hrvati, a Hrvati se i trajno naseljavaju. Početkom 9. stoljeća ovo područje potpada pod franačku vlast. Tada je pokršten narod, što je najvažniji događaj hrvatske ranosrednjovjekovne povijesti. Na prijelazu u 10. stoljeće na današnje se prostore doseljavaju Mađari. Njihove pretenzije da se šire preko Drave i dalje prema jugu zaustavlja kralj Tomislav, koji ujedinjuje južnu i sjevernu Hrvatsku. Ugarske pretenzije i dalje se nastavljaju te njihov kralj Ladislav I. 1091. godine osvaja Panoniju do Gvozda.

U 12. stoljeću ovo područje, južno od Kupe, pripadalo je Goričkoj županiji kojom su upravljali knezovi Babonići, a u 13. i 14. stoljeću knezovi Frankopani. Do početka 15. stoljeća ova područja naseljavao je isključivo hrvatski živalj. Poslije pada bosanskog kraljevstva (1493. g.), počeli su upadi Turaka na prekokupska područja. Vlastela je, da bi zaštitila svoje posjede držala straže u utvrđenim gradovima Klokoču i Krstinji. Unatoč junačkom oporu, poharane su i popaljene mnoge plemenite općine i samostani (Zlat, Petrovac) Tako stradavaju: Krstinja 1575. g. Smrčković (Vojnić) 1576. g., Petrovac 1584. g. i Klokoč 1952. g. Mnogi plemići skupa s narodom pritisnuti svakodnevnim turskim upadima napuštaju svoju postojbinu i sele u krajeve sjeverno od Kupe. U 16. i 17. stoljeću, ovi predjeli bivaju pusti i nenaseljeni, sve do kraja 17. i početka 18. stoljeća kada krajiška upava počinje s naseljavanjem uskoka koji su pod turskom silom bježali iz Bosne i Pounja.

Za popisa stanovništva iz 1768. godine, najveći dio naselja Vojnića, sela Kuplensko, Klokoč, Johovo, Miholjsko, Krstinja, Široka Rijeka, Ključar, Gornji i Donji Vojnić pripadao je Slunjskoj krajiškoj pukovniji. Imanju grofa Draškovića pripadala su te godine sela s ovog područja: Bukovica, Mandić Selo, Gačeša Selo, Podsedlo, Brdo i Kartalija Selo. Posjed grofa Draškovića pripojen je 1784. godine Vojnoj krajini.

Naselje Vojnić razvija se, u njemu se gradi pravoslavna crkva, carsko-kraljevska škola i općinski žitni magazin. Godine 1835. Vojnić je imao 32 kuće i 333 stanovnika.

Kasnije, 1881. godine, manifestom cara Franje Josipa I. proglašeno je konačno sjedinjenje Vojne krajine s Hrvatskom. Razvojačenjem Vojnić i okolica postali su kotar unutar Modruško-riječke županije. Kotar su činile općine Brilović, Krnjak, Krstinja, Perjasica, Vojnić i Vukmanić. Na čelu je bio veliki župan kojeg je postavo kralj Franjo Josip I. Nakon drugog svjetskog rata, općina Vojnić će se smanjiti na područje Vojnića i Krstinje ,dok Vukmanić i Krnjak pripadaju Karlovcu,a Barilović i Perjasica Dugoj Resi.

Zbog teške političke i ekonomske situacije na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće i ovdje kao i drugdje počinje masovna ekonomska migracija, najviše u Ameriku, a sve se nastavlja i u Prvome svjetskom ratu. Smanjenju broja stanovnika prinosi i odlazak u austro-ugarsku vojsku i na solunsku bojišnicu, gdje su mnogi stradali.

U Drugom svjetskom ratu Petrova Gora i vojnićko područje bili su jedno od najznačajnijih uporišta NOB-a. Već u listopadu 1941. na Petrovoj Gori počinje rad OK KPH za Karlovac i CK KPH te drugih institucija tadašnjega oslobodilačkog pokreta. Za rata ondje je radilo osam partizanskih bolnica, partizanska tiskara, vojno-mehaničke radionice, kovačnice, ljekarna, kožara i pekarnica. Vojnić je oslobođen u siječnju 1942. godine. Nakon rata donesena je odluka o obnovi Vojnića. Tadašnji je plan sadržavao potpuno novu vizuru Vojnića kao središnjeg naselja. Dok su prije rata glavne zgrade bile smještene uz glavnu prometnicu, novi je plan preseliti mjesto sa svim pratećim sadržajima izvan tog područja. Planirana je bila gradnja 103 kuće prema projektu A. Feudenreicha sa svim podrebnim javnim servisima kao što su dom kulture, crkva, vježbalište, združni dom, vrtić, pošta, kupalište, zdravstvena ustanova, sajmište..., a i mogućnosti za širenje naselja. Realizacija tog plana započela je 1946. godine, ali nikad nije dovršena.

U vrijeme Domovinskog rata, općina Vojnić bila je pod nadzorom pobunjenih hrvatskih Srba, čime se našla u nemirnu području i nije imala uvjete za gospodarski razvoj. Nakon rata i odlaska srpskog stanovništva, na ovo područje doseljava se izbjeglo i prognano stanovništvo iz Bosne i Hecegovine i drugih krajeva Hrvatske.[6]

Gospodarstvo

uredi

Općina Vojnić je vrlo bogata prirodnim resursima. Osim šume koje ima u izobilju, na području općine Vojnić postoje kamenolomi u selu Kupljensko. Također, u Vojniću je 1968. otvorena tvornica keramičkih pločica koja je nedavno zatvorena. Osim keramike, u Vojniću je postojao pogon karlovačke Jugoturbine 8.mart koji je radio do 1995. godine. Jedini preostali industrijski pogon je pilana u Vojniću u sklopu tvtke Ema drvo d.o.o.

Poznate osobe

uredi
  • Miloš Hrstić, bivši nogometaš Rijeke, Deportiva i ljubljanske Olimpije.
  • Milisav Dakić, narodni heroj
  • Božidar Dakić, narodni heroj
  • Dušan Vergaš, narodni heroj
  • Dušan Pekić, narodni heroj
  • Miloš Matijević-Mrša, narodni heroj

Spomenici i znamenitosti

uredi

Obrazovanje

uredi

Osnovna škola Vojnić (nekadašnja OŠ Žarko Ćuić Vojnić)

Kultura

uredi

SKD Prosvjeta-pododbor Vojnić

Šport

uredi

Izvori

uredi
  1. Registar prostornih jedinica Državne geodetske uprave Republike Hrvatske. Wikidata Q119585703
  2. Popis stanovništva, kućanstava i stanova 2021. – stanovništvo prema starosti i spolu po naseljima (hrvatski i engleski). Državni zavod za statistiku. 22. rujna 2022. Wikidata Q118496886
  3. Naselje i odredišni poštanski ured. Hrvatska pošta. Pristupljeno 3. siječnja 2022.
  4. Rezultati popisa 2011.
  5. [1]
  6. Arhivirana kopija. Inačica izvorne stranice arhivirana 7. rujna 2016. Pristupljeno 20. kolovoza 2016. journal zahtijeva |journal= (pomoć)CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)

Vanjske poveznice

uredi
Nedovršeni članak Vojnić koji govori o općini treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.