Viteški redovi
Viteški redovi (lat. militaris ordo), duhovno-viteške zajednice nastale u srednjem vijeku u vrijeme križarskih ratova, koje su spajale ideale viteštva s ciljem zaštite hodočasnika ili liječenja ranjenika. Načela viteških redova temeljila su se na humanizmu, altruizmu, kršćanskom moralu, odnosno kršćanskoj tradiciji.
 |
Predloženo je da se ovaj članak spoji s člankom Vojnički redovi. (Rasprava) |
Prvi viteški redovi počinju se osnivati nakon Prvog križarskog rata (1096.-1099.) u Jeruzalemu i primarna zadaća bila im je širenje kršćanske vjere, ali ti su redovi zbog situacije na terenu uskoro počeli dobivati vojna obilježja te se aktivno uključuju u borbu protiv Arapa-muslimana, heretika i općenito neprijatelja kršćanstva, a ujedno su štitili hodočsnike na putovanju u Svetu zemlju i brinuli se o ranjenicima.[1]
Poznatiji viteški redovi
uredi- Ivanovci (Malteški red, hospitalci), osnovani oko 1099. godine za vrijeme Prvog križarskog rata; djeluju i danas kao Suvereni viteški malteški red
- Red Svetoga Groba u Jeruzalemu, osnovali su ga augustinci oko 1100. godine i isprva je bio pod izravnim zapovjedništvom Godofreyja de Bouillona; djeluje i danas
- Templari (Red siromašnih vitezova Krista i Salomonova hrama, vitezovi templari, hramovnici), osnovani u Jeruzalemu 1118. ili 1119. godine nakon završetka Prvog križarskog rata; ukinuti 1312. godine
- Red svetog Lazara (Red sv. Lazara Jeruzalemskog, Braća gubavaca jeruzalemskih, lazariti), osnovani oko 1119. godine u Jeruzalemu u bolnici za gubavce; ukinut je 1572., ali neki su dijelovi djelovali do 1830. godine
- Teutonski viteški red (Teutonci, Njemački viteški red), osnovani kao njemački viteški red u Akri oko 1190. godine u vrijeme Trećeg križarskog rata; djeluje i danas
- Livonska braća mača, osnovani 1202. godine , ukinuti 1237. godine i spojili se s Teutonskim viteškim redom kao autonomni dio poznati kao Livonski red koji je djelovao do 1561. godine
- Red zmajskih vitezova, osnovao ga je Žigmund Luksemburški 1408. godine; prestao je djelovati krajem 15. stoljeća
