Wikipedija

Vidonje

naselje u Hrvatskoj, Općina Zažablje, Dubrovačko-neretvanska županija

Vidonje su naselje u sastavu općine Zažablje u Dubrovačko-neretvanskoj županiji.

Vidonje
Panorama Vidonja
Država Hrvatska
Županija Dubrovačko-neretvanska
Općina/gradZažablje
Najbliži veći gradMetković
Površina13,7 km2 [1]
Koordinate42°58′55″N 17°38′38″E / 42.982°N 17.644°E / 42.982; 17.644
Stanovništvo (2021.)
Ukupno2 [2]
– gustoća0 st./km2
Odredišna pošta20350 Metković [3]
Pozivni broj+385 (0)20
AutooznakaDU

Zemljovid

Vidonje na zemljovidu Hrvatske
Vidonje
Vidonje

Vidonje na zemljovidu Hrvatske

Zemljopisni položaj

uredi

Naselje se nalazi na jugoistoku donjega dijela doline Neretve u udolini između Žabe na sjeveru i brda Osoja na zapadu.

Vidonjski zaseoci su: Badžula, Brestica, Dželetin, Galovići, Glavice, Goračići, Jejavica, Klačina, Kljetina, Kobranj Do, Komazini, Kosa, Krčevine, Krušev Do, Kuti, Medarevine, Maslina, Mlinište, Oborina, Obšivačeva Glavica, Obšivačevo Guvno, Podine, Postolīče, Reljinovac, Ružne Njive, Soče, Spile, Stajine, Traja(no)vina, Trubino Brdo, Vidonje, Visoka Glavica.[4]

Povijest

uredi

Vidonje su bile naseljene još od Ilira, o čemu svjedoče ilirske gomile koje se nazivaju još i gradinama.[5] Padom Hercegovine, 1482. godine, područje Vidonja je tada potpalo pod nahiju Gradac u gabeoskom kadiluku.[6]

Među župama koje su ostale vjerne Katoličkoj Crkvi, godine 1629., navedeni su: Gradac, Dobranje, Vidonje i Slivno. O prilikama života katolika u istočnoj Hercegovini, izvješćujući papu Siksta V. i austrijskoga cara, dominikanac Daniel, 1589. godine, dva sela Vidonje (doi ville chiamate Vidogne) i Bresticu (Bristiza). To je prvi spomen Vidonja pod tim imenom. Za biskupovanja Krizostoma Antića, počelo je i djelovanje fra Blaža Gračanina koji će podići pet novih crkava, među kojima i crkvu sv. Ivana u Vidonjama (1616.).[6]

U Morejskome ratu, 1688. su od Turaka oslobođeni Slivno, Vidonje i Dobranje. Za vrijeme ovoga rata u Vidonje se naselio veliki broj današnjih vidonjskih obitelji. Taj je rat smjestio Vidonje između Mletaka i Turske, a zaselak Bresticu podijelio na dalmatinsku i hercegovačku. Nakon nekoliko godina sporenja, Vidonje, Metković i Slivno su izdvojeni iz trebinjske te pripojeni makarskoj biskupiji.[7] Vidonje su u početku pripale župi Slivno. Od 1720. godine odvojili su se u samostalnu župu u čijem su sastavu do 1769. bile i Dobranje. Kroz mjesto je bila građena Napoleonova cesta (1806. – 1809.). Selo je 1968. dobilo struju, a do danas nije dobilo vodu.[8]

Stanovništvo

uredi

Iako nekad najveće općinsko naselje s velikim brojem žitelja, prema popisu stanovništva iz 2001. godine u Vidonjima obitavaju svega 2 stanovnika.[9] Prema popisu iz 2011. u naselju je 1 stanovnik.[10]

Naselje Vidonje: Kretanje broja stanovnika od 1857. do 2021.
broj stanovnika
518
602
310
361
467
515
826
760
393
320
82
117
8
7
2
1
2
1857.1869.1880.1890.1900.1910.1921.1931.1948.1953.1961.1971.1981.1991.2001.2011.2021.
Napomena: U 1991. smanjeno izdvajanjem dijelova područja naselja u samostalno naselje Mlinište za koje i sadrži podatke u 1857., 1869., 1921. i 1931. U 1991. također smanjeno za dio područja naselja koji je pripojen naselju Metković grad Metković, za koji i sadrži dio podataka u 1857., 1869., 1921. i 1931. U 1857., 1869. i 1921. sadrži podatke za naselje Badžula i za naselje Mislina u 1857., 1869., 1921. i 1931. Izvori: Publikacije Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske

Vidonjski govor

uredi

Rješenjem Ministarstva kulture od 24. siječnja 2008. utvrdilo se da govor i toponimija sela Vidonje ima svojstvo nematerijalnog kulturnog dobra u smislu članka 9. stavka 1. alineja 1. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara. Senahid Halilović izdvaja u međurječju Neretve i Rijeke dubrovačke četiri govorna tipa među kojima je i slivanjskozažapski govorni tip koji obuhvaća današnje općine Slivno, općine Zažablje te dio Metkovića na lijevoj obali rijeke Neretve kao i sela Dubravicu i Glušce koji pripadaju gradu Metkoviću. Po Haliloviću su osobitosti slivanjsko-zažapskoga tipa u odnosu na druge govorne tipove na spomenutom terenu: veća koncentracija ikavskih formi, mnoštvo primjera s neizvršenom trećom jotacijom, adrijatizam, palatalizirani sonant l, oblici mojom/mojon sestri te čest infinitiva bez završnoga –ti (misli, vidi < misliti, vidjeti). Fonemski sustav vidonjskoga govora bogatiji je od fonemskoga sustava hrvatskoga standardnog jezika za foneme ś i ź koji su rezultat treće jotacije. Nešto je više ikavskih odraza jata nego u susjednim hercegovačkim govorima, a, u odnosu na te iste, manje je hiperijekavizama, ali ih ipak ima: kumpijer, kriješva, sjekavica (i śekavica), sijerak, sjeromah (i śeromah), čak Spljet. I kod konsonanata je situacija dosta slična onoj u standardnome hrvatskom jeziku, no tu su od sela do sela razlike poprilično primjetne. U Vidonjama se h dobro čuva na početku riječi (hotio, Hrvat, Hum), dok se u Dobranjama čuva slabo čak i u toponimiji (npr. Adžibegov vrv). Još slabije se čuva h u sredini riječi (duvajnska stanica; u antroponimiji je očuvano u alternaciji Mijo/Miho) i na kraju riječi (orav, kruv; zanimljivo je da kod zamjenica imamo dvojstvo našijeh/našija, onijeh/onija. Na mjestu h dolaze v i j (propuv, snaja). U Dobranjama glas f nalazimo samo u najnovijim posuđenicama (npr. financ) dok čak i u antroponimiji se mijenja u p (Pilip) i v (Vranka, Vranuša; vala, važol). U Vidonjama je pak f posve običan glas (fažol, Franka) koji je nastao i od skupine *hv (fatat, fala, ufatit). Nadalje, skupine *tĕ (lećet, ćerat), *dĕ (đe, pranđed, đever), *sĕ (śekira, śeme), *zĕ (iźes), *cĕ (ćedilo, ćepanica) se jotiraju iako 2. jotacija nije u potpunosti provedena (zemja, snopje), navlastito u glagolskoga pridjeva trpnog (napravjen, stavjen). Skupine *pĕ, *bĕ, *mĕ, *vĕ se, kao i u standardnome hrvatskom jeziku ne jotiraju u Vidonjama i Dobranjama, ali se zato jotiraju u Gabeli (blječva, pljesma). Konsonanti ś i ź također mogu nastati i od skupina *sьj (paśi, prośakinja), *svj (śetlo, Śeto) odnosno *zьj (koźi, uźašit), a ć može nastati od *cvj (Ćeto, ćetna neđelja). U mjesnome govoru nailazi se na šćakavske ostatke (zvižđat, gožđen, šćap), u suglasničkim skupovima *st, *št, *zd, *žd otpada završni suglasnik (prs, guš, groz, daž), a na kraju riječi dolazi do obezvučivanja završnoga konsonanta (Dodik, Utrk, Zagrep, lut). Vidonjski je govor posebno arhaičan u akcentu, ali to podliježe daljnjem proučavanju.[11]

Župa Vidonje

uredi

Župa Vidonje, kao najudaljenija župa od Splita, sjedišta Splitsko-makarske nadbiskupije, nazvana je Nazaretom, jer je dala Crkvi u posljednjih 40-ak godina čak 20 svećenika, a u raznim redovničkim zajednicama danas je više od 60 redovnica iz ovoga kraja.[12] Iz Vidonja su rodom: mons. Marin Barišić, nadbiskup splitsko-makarski, metropolit Splitske metropolije, mons. Martin Vidović, naslovni nadbiskup ninski i prijašnji apostolski nuncij u Bjelorusiji, don Mile Vidović, ravnatelj splitske Nadbiskupijske klasične gimnazije "Don Frane Bulić" i mons. Ranko Vidović, hvarski biskup te mnogi drugi svećenici i redovnici.

Sakralni objekti

uredi

Stara župna crkva svetog Ivana Krstitelja

uredi
 
Crkva sv. Ivana

Jednobrodna romanička presvođena građevina izgrađena je 1616. što potvrđuje ploča pored pobočnih vrata. Na vrhu pročelja bio je kameni zvonik na preslicu za tri zvona i bila je pokrivena kamenom pločom. Lađa je bila duga 13,50 a široka 4,50 metra. Pred crkvom je postojao i narteks koji je uklonjen 1959. za vrijeme župnika don Tomislava Karamana. Crkva je tada produljena za duljinu narteksa, a zvonik na preslicu je zamijenjen betonskom preslicom. Glavni oltar je podignut za visinu jedne stepenice, a pobočnom je promijenjen izgled. Slika Isusova krštenja nestručno je obnovljena i posve uništena, a slika Gospe s krunicom, rad Filipa Naldija iz 1770. stručno je obnovljena i nalazi se u župnom uredu.[13]

Kapela Uznesenja Marijina

uredi

Građevina od klesanog kamena sagrađena je pored stare župne kuće 1904. Do 1952. služila je za svakodnevne potrebe župnika. Iznad pročelja je preslica na jedno zvono, a iznutra je duga 3,80 i široka 2 metra. Danas su od nje ostali samo zidovi.[13]

Poznate osobe

uredi

Izvori

uredi
  1. ↑ Registar prostornih jedinica Državne geodetske uprave Republike Hrvatske. Wikidata Q119585703
  2. ↑ Popis stanovništva, kućanstava i stanova 2021. – stanovništvo prema starosti i spolu po naseljima (hrvatski i engleski). Državni zavod za statistiku. 22. rujna 2022. Wikidata Q118496886
  3. ↑ Naselje i odredišni poštanski ured. Hrvatska pošta. Pristupljeno 3. siječnja 2022.
  4. ↑ Vidović 2005, str. 148.
  5. ↑ Vidović 2005, str. 149.
  6. ↑ a b Vidović 2005, str. 150.
  7. ↑ Vidović 2005, str. 150-151.
  8. ↑ Vidović 2005, str. 151.
  9. ↑ DZS - Popis stanovništva 2001. godine
  10. ↑ Stanovništvo prema starosti i spolu, popis 2011. www.dzs.hr (pristupljeno 22. ožujka 2020.
  11. ↑ Rješenje Ministarstva kulture  Arhivirana inačica izvorne stranice od 17. srpnja 2014. (Wayback Machine)
  12. ↑ https://www.jutarnji.hr/vijesti/otkrivamo-najmocniji-hrvat-u-vatikanu-svjetonazorski-otac-boze-petrova-odmalena-ga-savjetuje-on-mu-je-zivotni-uzor-187129 preuzeto 23. srpnja 2021.
  13. ↑ a b Župa Srca Isusova i Marijina - Vidonje Stranice Splitsko-makarske nadbiskupije (pristupljeno 22. ožujka 2020.)

Literatura

uredi

Članci

uredi
Dobavljeno iz "https://hr.wiki.x.io/w/index.php?title=Vidonje&oldid=7054721"