Vasilije Josip Jordan
Vasilije Josip Jordan (Zagreb, 1. ožujka 1934. – Zagreb, 12. ožujka 2019.) bio je hrvatski akademski slikar, grafičar, kazališni scenograf i likovni pedagog.[1]
Životopis
urediRodio se 1. ožujka 1934. godine u Zagrebu u obitelji slovenskih korijena. Školu primijenjene umjetnosti završio je 1953. godine. U Zagrebu je diplomirao na Akademiji likovnih umjetnosti u klasi profesora Ljube Babića. Za profesore je imao poznate umjetnike kao što su Krsto Hegedušić, Vjekoslav Parać, Vid Mihičić, Matko Peić i ine. Od 1960. započinje njegova profesionalna karijera samostalnog umjetnika. Prvi put je izlagao - s mladima - 1958. godine, dok je samostalno prvi put izložio svoja djela 1961. godine.[2] Bilo je to u Zagrebu u Gradskoj galeriji suvremene umjetnosti. Za tu je izložbu i sentimentalno vezan jer je na njoj upoznao svoju buduću suprugu.[3] Ukupno je samostalno izlagao više od stotinjak puta u domovini i inozemstvu. Likovni kritičari su ga uvrstili u slikare poetskog nadrealizma. Europski galeristi su ga prepoznali. Uvršten je u antologije figurativnog slikarstva 20. stoljeća. O njemu su pisali Giorgio Segato, Alain Bosquet, Stephane Rey, Paul Caso i ini. Članci o o Jordanovom slikarstvu izlazili su i u novinama kao što su to Le Soir i Le Figaro. Bavio se i grafikom i ostavio je iznimno brojne mape. Okušao se i u kazalištu kao scenograf. Napravio je scenografiju Verdijeve opere "Simon Boccanegra" u HNK-u Zagreb.[1]
Bio je redovni profesor katedre za crtanje i slikanje na Akademiji likovnih umjetnosti. U istoj ustanovi bio je dekan. Sredinom 1990-ih skupa sa Stipom Sikiricom i Miroslavom Šutejom suosnivač Akademije likovnih umjetnosti u Širokom Brijegu gdje je bio i pročelnik studija za slikarstvo te dekan. [1]
Ostavio je traga u sakralnoj umjetnosti: zagrebačkoj crkvi sv. Antuna izradio je četrnaest postaja Križnog puta, u zagrebačkoj kapeli sv. Dizme, crkvi sv. Frane u Splitu, crkvi sv. Marka na Plehanu, crkvi sv. Franje u Tuzli, župnoj crkvi u Osoru i dr. Djela su mu i u Vatikanskom muzeju sakralne umjetnosti. Autor je svečanog zastora Harmica u zagrebačkom Hrvatskom narodnom kazalištu. Zastor je izveo Rudi Labaš.[1]
Preminuo je 12. ožujka 2019. u 86. godini.[1]
Nagrade i priznanja
uredi- Dobitnik je brojnih nagrada za slikarstvo. Ističu se:[1]
- nagrade grada Zagreba za 1969. za ciklus Genealogija,
- godišnja nagrada Vladimir Nazor za 1991. godinu za sakralni ciklus.
- O Jordanovom slikarstvu snimljeno je nekoliko kratkometražnih dokumentarnih filmova.[1]
- Josip Depolo ga je svrstao u najveće majstore hrvatskog ekspresionizma.[1]
- Obnašao je dužnost predsjednika Hrvatskog društva likovnih umjetnika.[1]
- U katalogu za izložbu u Muzeju Panorama u Bad Frankenhausenu kod Erfurta, nazvan je doajenom nadrealizma i novog realizma' druge polovice 20. stoljeća u hrvatskoj likovnoj umjetnosti.[1]
Izvori
uredi- ↑ a b c d e f g h i j Denis Derk: Preminuo Vasilije Jordan, jedan od najvećih hrvatskih slikara, Večernji list. 12. ožujka 2019. Pristupljeno 14. ožujka 2019.
- ↑ (Muzej seljačkih buna Gornja Stubica, Jordan) Vasilije Jordan
- ↑ Večernji list, Otišao je Vasilije Jordan, fantastični poeta slikarstva, autor impozantna opusa simboličkih i nadrealnih prizora nostalgična sadržaja, objavljeno 12. ožujka 2019., pristupljeno 8. srpnja 2020.