Utvrda Lahore
Utvrda u Lahoreu (pendžapski: شاهی قلعہ, Šahi Kila) je citadela u gradu Lahoreu (pokrajina Pendžab, Pakistan). Nalazi se na sjeveroistočnom kutu utvrđenog starog grada Lahorea, ima trapezasti oblik i proteže se na području površine veće od 20 hektara. Utvrdu je dao izgraditi mogulski car Akbar Veliki (1555. – 1605.) na mjestu starije palače, i nadograđivali su je njegovi nasljednici. Ona je, zajedno s Vrtovima Šalimar, upisana na Unescov popis mjesta svjetske baštine u Aziji i Oceaniji 1981. godine kao "Utvrda Lahore i vrtovi Šalimar", a na popis ugroženih mjesta svjetske baštine je dospjela na zahtjev pakistanske vlade zbog uništenja povijesnih rezervoara 1999. godine kako bi se proširio put i zbog propadanja zidova vrta.[1] No, 2012. godine su izbrisani s ovog popisa zbog poboljšanja zaštite.[2]
| Utvrda i Šalimar vrtovi u Lahoreu | |
|---|---|
 Svjetska baština – UNESCO | |
 | |
| Država |  Pakistan |
| Godina uvrštenja | 1981. (5. zasjedanje) |
| Vrsta | Kulturno dobro |
| Mjerilo | i, ii, iii |
| Ugroženost | 1999.-2012. |
| Poveznica | UNESCO:171 |
| Koordinate | 31°35′25″N 74°18′35″E / 31.59028°N 74.30972°E |
  Utvrda Lahore Lokacija Lahorea u Pakistanu | |
.jpg)
Povijest
urediIzgradnja utvrde je obavijena mnogim lokalnim legendama, no tijekom arheoloških iskapanja 1959. godine, ispred Divan-e-Aama otkriven je zlatni novčić Mahmuda Gaznija iz oko 1025. godine, i to na dubini od 7,62 metara ispod razine travnjaka. No, ispod ove razine su pronađeni dokazi o ljudskom obitovanju. Utvrda od opeke se prvi put spominje u zapisima o invaziji Muhameda od Gora na Pendžab 1180. − 1186. godine.
Godine 1241., uništili su je Mongoli, a obnovio ju je sultan Gijas ud din Balban već 1267. godine. Nakon što ju je uništila vojska Timura 1398. godine, obnovio ju je, u kamenu, Mogulski car Akbar Veliki tek 1566. godine.
Godine 1846., kada je Pendžab postao dio Britanske Indije, okupirali su je Britanci i 1927. godine su ju predali Uredu arheologije, nakon što su uništili dijelove zidina čime je izgubila svoju fortifikacijsku ulogu.
Odlike
urediUtvrda Lahore je izgrađena na strateškom položaju između drugih mogulskih utvrda u Kabulu, Multanu i Kašmiru.[3] U njezinom obliku dominira perzijski utjecaj koji su obogatili autohtonim utjecajima Akbarovi nasljednici. Utvrda je podijeljena na dva dijela, upravno središte (koje je povezano s mnogim ulazima) s velikim vrtovima i javnim zgradama kao što je Divan-e-Aam (vladarska prijemna dvorana), i privatni zatvoreni dio s palačom u sjevernom dijelu. Do palače se dolazilo kroz "Slonovska vrata", a sadržavala je Šiš Mahal ("Dvorana ogledala"), prostrane spavaće sobe i manje vrtove.[4] Palača je izvana bila bogato ukrašena plavim perzijskim kaši keramičkim pločicama. Glavni ulaz je gledao na Džamiju Marjam Zamani, a velika Alamgri vrata (na slici desno) su se otvarala na Hazuri Bagh i veličanstvenu Džamiju Badšahani.
Pored njenih trinaest monumentalnih portala, u utvrdi se nalaze paviljoni Šeeš Mahal, Naulaha i Moti Masdžid.
-
Arkade paviljona Šeeš Mahal -
Divan-e-Aam, prijemna dvorana -
"Slonovska vrata" -
Kraljevski balkon -
Paviljon Naulaha
Izvori
uredi
- ↑ Utvrda i Šalimar vrtovi u Lahoreu. UNESCO. Pristupljeno 15. ožujka 2011.
- ↑ Better conservation in Pakistan and the Philippines allow Committee to remove two sites from World Heritage List in Danger (engl.) Posjećeno 30. srpnja 2012.
- ↑ Kompleks utrde u Lahoreu Arhivirana inačica izvorne stranice od 7. svibnja 2008. (Wayback Machine) (engl.) Posjećeno 15. ožujka 2011.
- ↑ Catherine E G Asher, Architecture of Mughal India, 1992., Cambridge University Press. ISBN 0-521-26728-5
Vanjske poveznice
uredi- Povijest Utvrde u Lahoreu Arhivirana inačica izvorne stranice od 24. siječnja 2008. (Wayback Machine) (engl.) Posjećeno 15. ožujka 2011.