Torinsko platno

Torinsko platno (talijanski Sindone di Torino) ili Sveto platno (Sacra Sindone) naziv je za jednu od najpoznatijih kršćanskih relikvija, a koja predstavlja uzan komad lanenog platna na kojem se može prepoznati obris muškoga tijela. Ime je dobilo po talijanskom gradu Torinu gdje se čuva u katedrali sv. Ivana Krstitelja. Prema vjerovanju brojnih vjernika, tkanina predstavlja pokrov u koji je bio zamotan Isus nakon smrti na križu.

Umjetnička rekonstrukcija Kristova lika s Torinskog platna
Fotografija Torinskog platna

Znanstvene analize

uredi

Godine 1988. datiranje ugljikom-14 pokazalo je da je starost platna 689 ± 16 godina i da ga se s 95 % vjerojatnosti može datirati u razdoblje od 1262. do 1384. godine. Istraživanje je obavljeno u časopisu Nature uz komentar profesora Braya s Metrološkog instituta G. Colonetti da su rezultati tri laboratorija međusobno kompatibilni, te nijedan srednji rezultat, bazirano na dostavljenim dokazima, nije upitan.[1]

Kasnijom analizom utvrđeno je da je dio platna s kojeg su uzeti uzorci u Srednjem vijeku dorađivan. Naime postoji osnovana sumnja da se platno oštetilo te da ga je jedan od vlasnika odlučio popraviti posebnom metodom uplitanja pamuka u lan. Do danas Crkva nije dozvolila ponovnu analizu, smatrajući je nepotrebnom.[nedostaje izvor]

Botaničar Avinoam Danin godine 1999. analizom polena i tragova cvijeća smješta ga u područje Jeruzalema, u ožujak ili travanj, u doba prije 8. stoljeća.[2][primarni izvor!]

U svibnju 2009. godine Barbara Frale, vatikanska arhivistica, demonstrirala je pred televizijskim gledateljima još jedan dotad nepoznat element, pošto ga je objavila u svojoj knjizi: pri restauraciji i temeljitom ispitivanju uočeni su i tragovi napisa na papirusima koji su bili stavljeni uz platno. Na njima se - na aramejskome, grčkome i latinskome - navodi da je tu Isus iz Nazareta. Frale tvrdi da je to trag običnoga birokratskog dokumenta radi ukopa, odnosno sahrane u grobnici. Smatra ga utoliko autentičnijim ako nije trag Isusovih sljedbenika, kasnije nazvanih kršćanima, nego mjesnih vlasti, koje su samo konstatirale identitet mrtvaca.[3][kad je ostavljen trag?]

Vidi i:

uredi

Literatura

uredi

Marcelić, Josip: Turinsko platno, Jelsa, 1994.

Izvori

uredi
  1. Damon, P. E.; Donahue, D. J.; Gore, B. H.; Hatheway, A. L.; Jull, A. J. T.; Linick, T. W.; Sercel, P. J.; Toolin, L. J.; Bronk, C. R.; Hall, E. T.; Hedges, R. E. M.; Housley, R.; Law, I. A.; Perry, C.; Bonani, G.; Trumbore, S.; Woelfi, W.; Ambers, J. C.; Bowman, S. G. E.; Lesse, M. N. Tite, M. S. — Radiocarbon Dating of the Shroud of Turin. Nature 1989, 337, 611-615
  2. Botanical Evidence Indicates "Shroud Of Turin" Originated In Jerusalem Area Before 8th Century. ScienceDaily (engleski). Pristupljeno 3. svibnja 2022.
  3. Inoslav Bešker. 3. svibnja 2010. Nađen novi znak uz Torinsko platno - službeni žig za Isusov pokop Pristupljeno 22. lipnja 2011.

Vanjske poveznice

uredi
 
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Torinsko platno