Tonko Lonza

	Tonko Lonza
Rođenje	29. rujna 1930., Zaton, Hrvatska
Smrt	23. prosinca 2018.
Zanimanje	glumac
Supruga	Neva Rošić
Nagrade
Ostale nagrade
	nagrada Vladimir Nazor
	Portal o životopisima
	Portal o filmskoj umjetnosti

Tonko Lonza (Zaton, 28. rujna 1930. − 23. prosinca 2018.) bio je hrvatski kazališni, televizijski i filmski glumac i kazališni pedagog.^[1]

Životopis

Rodio se je u Zatonu kod Dubrovnika. U mladačkoj dobi nije imao glumačkih ambicija. Završio gimnaziju u Dubrovniku. Poslije srednje bio je aktivni radio-amater. Pošao je u Zagreb studirati strojarstvo no već tijekom prvog semestra odlučio se prebaciti na glumu. Studirao je glumu u istom gradu. 1955. je godine diplomirao na Akademiji dramske umjetnosti. Angažman je našao u Dramskome kazalištu Gavella u kojemu je do 1968. godine. Naredno desetljeće je u zagrebačkom HNK-u. Od 1953. glumio je na Dubrovačkim ljetnim igrama. Profesor je na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu od 1981. godine.^[1]

Nagrade i priznanja

Dobio je Nagradu "Vladimir Nazor" za životno djelo 1992. godine.^[1]

Filmografija

Televizijske uloge

"Olujne tišine 1895-1995" kao Franjo Josip I. (1997.)
"Aleksa Šantić" kao javni tužilac Regl (1992.)
"Zagrljaj" kao Albert (1988.)
"Stoljetna eskadra" (1961.)

Filmske uloge

"Ljubavni život domobrana" kao Sašin tata (2009.)
"Kenjac" kao Paško (2009.)
"Tajna Branka Gavelle" kao gost dokumentarca (2002.)
"Ne zaboravi me" (1996.)
"Sedma kronika" kao doktor (1996.)
"Gospa" (1995.)
"Kontesa Dora" kao Teodor Pejačević (1993.)
"Moj brat Aleksa" (1991.)
"Kapetan Amerika" kao Tadijev mentor (1990.)
"Karneval, anđeo i prah" kao Albert (segment "Anđeo") (1990.)
"Donator" kao Ambroise Vollard (1989.)
"Glembajevi" kao Ignjat-Naci Glembay (1988.)
"Mala pljačka vlaka" kao carski inspektor (1984.)
"Euripid - Ifigenija u Aulidi" kao Agamemnon (1983.) - TV-kazališna predstava
"U logoru" (1983.)
"Pad Italije" kao fra Blago (1981.)
"Ujak Vanja" kao Srebrjakov (1981.)
"Poglavlje iz života Augusta Šenoe" (1981.)
"Špijunska veza" (1980.)
"Pjesma od rastanka" (1979.)
"Novinar" kao glavni urednik Mirko (1979.)
"Aretej" (1978.)
"Car se zabavlja" (1975.)
"Timon" (1973.)
"Čovjek koga nema" (1972.)
"Lov na jelene" kao doktor (1972.)
"Kainov znak" kao Petar Filipović (1970.)
"Ožiljak" (1969.)
"Maskerata" (1968.)
"Vrijeme rakova" (1967.)
"Četvrta dimenzija" (1965.)
"Obredna ogrlica" (1964.)
"Korupcija u palači pravde" (1964.)
"Građanin Dahlke" (1962.)
"Signali nad gradom" kao bojnik Lukarić (1960.)
"Nestali pomaže istragu" (1960.)
"Vrata ostaju otvorena" (1959.)

Ostalo

"Grad od igara, igre od grada - prvih sedam desetljeća" kao gost dokumentarca (2019.) - postumni intervju i arhivska snimka

Izvori

↑ ^a ^b ^c (): Umroveliki dubrovački glumac Tonko Lonza Arhivirana inačica izvorne stranice od 24. prosinca 2018. (Wayback Machine) Dubrovački vjesnik. 23.prosinca 2018. Pristupljeno 23.prosinca 2018.

Vanjske poveznice

Tonko Lonza u internetskoj bazi filmova IMDb-u (engl.)

[dv-1] (): Umroveliki dubrovački glumac Tonko Lonza Arhivirana inačica izvorne stranice od 24. prosinca 2018. (Wayback Machine) Dubrovački vjesnik. 23.prosinca 2018. Pristupljeno 23.prosinca 2018.

[1]