Svoga tela gospodar

Svoga tela gospodar je novela Slavka Kolara objavljena 1932. godine.[1] Novela je mračnije intonirana, te filmsko uprizorenje također. Dramska inačica ima elemente komičnog.[2]

Radnja

uredi

Novela je priča o pomalo neuobičajenom ugovorenom braku. Šepavu djevojku Ružu pod prisilom je oženio Iva Pavunčec da bi mu u kuću donijela veliki miraz i kravu. Supruga ga doista voli i poštuje ga, no nju snalazi tužna sudbina. Suprug s njom ne želi imati posla, neprestano ponavljajući krilaticu da je on svoga tela gospodar.[2]

Uprizorenja

uredi

Predstava je doživjela uprizorenje na kazališnim daskama. Kolar je 24 godine poslije novele objavio dramski tekst istog imena i iste tematike, podnaslova Smešna pripovest u dva dela, otprilike u isto vrijeme kad je izašao i film Svoga tela gospodar.[2] Komad je praizveden u kazalištu Gavella, 1956. iste godine. Režirao ju je Branko Gavella uz pomoć Ljudevita Galica.[1]

Zagrebački Jadran film je 1957. snimio crno-bijeli 35-milimetarski film po ovoj pripovijetci, a u režiji Fedora Hanžekovića. Premijera je bila 4. kolovoza 1957. godine u Puli.[1]

Komorna opera Pisava skladatelja Lovre Županovića i libretista Višnje Laste, Mladena Vujičića i Lovre Županovića iz 1958. nosi podnaslov Svoga tela gospodar. Praizveo ju je ansambl Opera u sobi pod ravnanjem A. Petrušića dana 29. rujna 1958. godine.[1]

Nagrade

uredi

Godine kad je objavljena dobila je nagradu JAZU za najbolju pojedinačnu novelu. Prvi je put kad je postavljeno u amaterskom kazalištu u Buševcu 1968. godine bila je najveći domet tog amaterskog kazališta i izvedba tog komada bilo je najbolje ostvarenje hrvatskih dramskih amatera te godine i predstavaljalo je SRH na jugoslavenskom festivalu dramskih amatera u Hvaru.[1]

Izvori

uredi
  1. a b c d e Ogranak Seljačke sloge Buševec - Pučko kazalište Buševec Ivan Rožić: Slavko Kolar: Svoga tela gospodar. Prosinca 2017. (pristupljeno 15. rujna 2019.)
  2. a b c Ziher.hr Tim Hrvaćanin: 'Svoga tela gospodar' Školska kajkavska komedija varaždinskog HNK 18. studenoga 2014. (pristupljeno 15. rujna 2019.)