Svijeća je rasvjetno tijelo valjkasta oblika, načinjeno od loja, voska, stearina ili parafina s fitiljem (stijenjom) u središtu. Stari Rimljani koristili su se lojanim i voštanim svijećama. Tijekom cijelog srednjeg vijeka svijeća je bila glavno rasvjetno sredstvo. Danas su česte ukrasne i (ili) mirisne svijeće.[1] Svijeće izrađuju obrtnici svjećari i medičari.

Tri svijeće.
Šarene svijeće.
Ovo je glavno značenje pojma Svijeća. Za druga značenja pogledajte Svijeća (razdvojba).

Prije šire uporabe električne struje, uz baklje ili uljene svjetiljke bila je jedno od najčešćih sredstava osvjetljenja.

Svijeće se i danas rabe u crkvi, kod kuće ili u svečanim prigodama (različitim vrstama proslava) za stvaranje opuštene atmosfere i svečanog ugođaja.

Građa i odlike

uredi

Sastoje se od čvrstog goriva i stijenja obično izrađenog od tkanine od pamuka koje su okružene voskom ili sličnimn gorivom koje se topi na niskoj temperaturi (obično 60 °C).

Svijeće se uglavnom proizvode od parafina, dok su se u prošlosti proizvodile od voska od pčela).

Kapilarnim djelovanjem fitilj prenosi vosak u plamen gdje se isparava, i gori uz prisutnost kisika.

Svijeća se gasi kada sadržaj kisika u zraku padne ispod oko 16%.

U jednom izgori oko 3 - 8 grama voska. To stvara toplinu između 38 - 100 vata (W), uz svjetlosnu jakost od 0,1 - 0,2 lm / W.

U kršćanstvu

uredi
 
Upaljene svijeće uz Presveti Oltarski Sakrament i sliku bl. Ivana Merza.

Svijeća kršćanstvu simbolizira Isusa Krista, koga je starac Šimun na prikazanju u Hramu prozvao »svjetlost na prosvjetljenje naroda« (Lk 2, 32), čega se kršćani spominju na Svijećnicu. Vjernicima pokazuje da su zajedničari božanskog svjetla.[2] Uz svetohranište uvijek gori »vječno svjetlo«, a svijeće su uvijek zapaljene na oltaru (tijekom mise, obreda ili euharistijskog klanjanja), nekad i uz ambon.

Još u ranom kršćanstvu, kada se čitalo evanđelje, svijeće su se palile kao simbol radosti. Zbog toga je i u vrlo malim prostorima bilo mnogo svjetiljaka, što znači da nije bila potreba radi rasvjete, nego obredna. Isus je često o sebi samom dosljedno govorio kao o svjetlu („Ja sam Svjetlost svijeta”, Iv 8,12). Osim što simbolizira Božju prisutnost, svijeća je podsjetnik kršćanima da su preko Krista i sami postali božansko svjetlo. Svjetlo zavjetnih svijeća sveti Atanazije Veliki nazivao je „prinosom vjernih”. Mnoštvo upaljenih svijeća bilo pred Isusovom, Marijinom ili slikama svetaca označava pridavanje slave Bogu, koji je s ljudima podijelio svoju slavu.[2]

Blagoslov svijeća dio je obreda Svijećnice i Velike subote odn. Vazmenoga bdjenja, koje počinje blagoslovom ognja i Uskrsne svijeće te Hvalospjevom uskrsnoj svijeći (Exsultet). Svijeće prate raspelo u tijelovskoj procesiji, ali i općenito u crkvenim ophodima.

Literatura

uredi
  • Dragić, Marko. 2010. Svijeća u kulturnoj baštini Hrvata. Crkva u svijetu. 45 (4)

Izvori

uredi
  1. svijeća, [1] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2018.
  2. a b Paljenje svijeća u bogoslužju: Simbol koji pokazuje da smo zajedničari božanskog svjetla bitno.net. Iz knjige Scotta Hahna Znakovi života. Objavljeno 1. rujna 2015. (pristupljeno 13. svibnja 2019.)

Vidi još

uredi

Vanjske poveznice

uredi
 Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi svijeća