Srnetica
Ovo je glavno značenje pojma Srnetica. Za planinu u Bosni pogledajte Srnetica (planina).Srnetica je naseljeno mjesto u općini Istočni Drvar, Republika Srpska, BiH.[1]
| Srnetica | |
|---|---|
| Entitet | Republika Srpska |
| Općina/Grad | Istočni Drvar |
| Koordinate | 44°27′10″N 16°35′54″E / 44.4527509°N 16.5982533°E |
| Stanovništvo | |
| – naselje (1991.) | 1 |
| – naselje (2013.) | 0 |
 | |
  Srnetica Srnetica na zemljovidu BiH | |
Zemljopis
urediNalazi se posred planine Klekovače, više od 1000 metara nadmorske visine.
Povijest
urediDo potpisivanja Daytonskog mirovnog sporazuma bilo je u sastavu općine Drvar koja je ušla u sastav Federacije BiH. Veći dio naselja je u općini Istočnom Drvaru, tik uz granicu s općinom Bosanskim Petrovcem. Dobila je na važnosti s austro-ugarskim oslobađanjem BiH. S Austro-Ugarskom došla su inozemna ulaganja u industriju, šumarstvo i željezničku infrastrukturu. Srnetica je postala važna kao čvorište uskotračne željeznice Steinbeisbahna, čijom trasom danas djelimice prolaze granice općina. Razvio se kao radnički gradić.[2] Bio je jedna od radničkih kolonija Šipada i počeo je nicati pred početak Prvog svjetskog rata, kad je građena pruga kojom je povezana sa svijetom. Srnetička uskotračna pruga nije bila kao kod Ćire koji je bio na razmaku među tračnica od 66 cm, nego je bila 12 cm šira.[3] Razvitku mjesta pridonijeli su radnici iz Hrvatske i Slovenije s kojima je u gradić stigla rad i disciplina, zajedno s onim drugim koji su poveći dio radnog staža proveli na radu u Njemačkoj i Švicarskoj. Svake prve subote u mjesecu stizale su plaće u isto vrijeme i radnici nikad nisu bili prevareni, niti zakinuti makar za mali dio.[4] U katoličkoj hijerarhiji pripadala je župi Drvaru. 1929. godine u Srnetici je djelovalo povjerenstvo HKD Napretka.[5] Srnetica je upravno pripadala Ključu. Knez je gazdovao na Bravsku i sve do 1941. godine obnašao je tu dužnost i u Srnetici.[3] Prometnom i strateškom značaju pridonosila je jednaka udaljenost od Strmice, Jajca i Prijedora. U bivšoj Jugoslaviji Srnetica je sve do 1976. godine bila je željezničko čvorište na najvišoj nadmorskoj visini. Poslovanje je bilo živo. Sve do gašenja pruge svakog je dana prolazilo je kroz Srneticu na više desetaka putničkih i teretnih vagona.[2] Prolazili su svakih pola sata.[4] Vlakom je bio dostupna iz Zagreba, Sarajeva, Ljubljane i Beograda. Redovno je dolazio dnevnik tisak iz svih glavnih gradova republika bivše Jugoslavije. Gradić je imao život i prateću infrastrukturu. Djelovala je osnovna škola, ambulanta i kino-dvorana. Sadržaj u kinima bio je aktualan, što je bilo u Sarajevu, sutradan je bilo u Srnetici. U školu je išlo po pedesetak učenika, najviše djeca željezničara i šumskih radnika. Bila je i pravoslavna crkva sv. Jurja, čije je temelje teško pronaći danas.[2] Srnetica je imala korzo, plesove, razvijen zabavni život, razvijene obrte kod kojih su dolazile stranke iz Knina i Drvara, ljekarnu opremljeniju od beogradske, tri liječnika te nešto poslije i nogometni klub[3] Željezničar koji je igrao u oblasnoj ligi Banje Luke, 4. ligi.1961. godine u Srnetici je živjelo 636 stanovnika, većinom Srba. Uz Drvar, bilo je jedino naselje u drvarskoj općini sa značajnim udjelom Hrvata, kojih je bilo 46.[6] Isto je bilo 1971. godine kad je na popisu od 487 stanovnika, većinom Srba, zabilježeno 20 Hrvata te 43 Muslimana. Muslimana je u drvarskoj općini bilo u značajnijem broju u Drvaru, Srnetici, Potocima i Gruborskom Naslonu.[7] Do ukidanja pruge 1976. godine u radničkom gradu živjelo je oko 3.500 stanovnika, stalnih i na radu u Srnetici. Ukidanjem pruge naselje je naglo opustjelo. Tada su mnogio napustili Srneticu i mnogi su se odselili u Prijedor.[2] 1981. u Srnetici je bilo tek 11 stanovnika, 8 Srba i 3 Hrvata.[8] Pruga je bila važna i za Drvar, jer desetljeće nakon ukidanja pruge Drvar je pao s 22.000 na 16.500 stanovnika. Naselje je raspad Jugoslavije dočekalo pusto. Sve su zgrade nagrizene vremenom i mnoge su ruševne. Nestankom čovjeka iz urušenih kuća izrastaju jele i smreke, prevladavajuća stabla ovog kraja.[4]
Do mjesta se danas može doći tek uskim šumskim putem R410. Planira se obnoviti uskotračnu prugu Srnetica - Mliništa - Šipovo, što bi imalo ekonomsku, turističku i ekološku opravdanost. Prvo bi se postavila pruga Srnetica - Potoci, a u drugoj fazi Mliništa - Šipovo - Jezero. Osnovana je udruga za obnovu pruge. Planira se da se krak pruge od Srnetice produži od lokaliteta Vrletina i da se prugom Srnetica poveže sa Šipovom, objekt gdje će se smjestiti ljude i dalekovod iz Uvale do Srnetice. Zbog postojeće vode naselje bi imalo mogućnosti turističkog razvitka.[2]
Stanovništvo
urediPopisi stanovništva
uredi1961. godine po popisu u Srnetici je živjelo 636 stanovnika, od čega:
- 439 Srba
- 46 Hrvata
- 145 Jugoslavena
- ostali
1971. godine po popisu u Srnetici je živjelo 487 stanovnika, od čega:
- 424 Srba
- 20 Hrvata
- 43 Muslimana
1981. godine po popisu u Srnetici je živjelo 11 stanovnika, od čega:
- 8 Srba
- 3 Hrvata
Nacionalni sastav stanovništva 1991. godine, bio je sljedeći[9]:
ukupno: 1
- Srbi - 1 (100%)
Izvori
uredi- ↑ a b 2.2. Stanovništvo prema etničkoj/nacionalnoj pripadnosti i spolu, po naseljenim mjestima, popis.gov.ba, preuzeto 4. svibnja 2019.
- ↑ a b c d e (srp.) Nezavisne.com Željko Derajić: Srnetica izgubljeni grad u srcu planine Klekovače, 30. svibnja 2009. (pristupljeno 10. ožujka 2020.)
- ↑ a b c (srp.) Zvanična prezentacija Opštine Petrovac Arhivirana inačica izvorne stranice od 13. rujna 2019. (Wayback Machine) Srnetica (pristupljeno 10. ožujka 2020.)
- ↑ a b c Svjetlo riječi Arhivirana inačica izvorne stranice od 28. travnja 2018. (Wayback Machine) Dalibor Ballian: Srnetica – Čvorište nezaboravnog vlaka "Ćire" , 6. srpnja 2017. (pristupljeno 10. ožujka 2020.)
- ↑ Banjolučka biskupija Rimokatolički župni ured Sv. Josipa DRVAR (pristupljeno 10. ožujka 2020.)
- ↑ Popis stanovništva FNRJ 1961.
- ↑ Popis stanovništva SFRJ 1971.
- ↑ Popis stanovništva SFRJ 1981.
- ↑ Nacionalni sastav stanovništva - Rezultati za republiku po opštinama i naseljenim mjestima 1991., Državni zavod za statistiku Republike Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1993.
Vanjske poveznice
uredi- Satelitska snimka Arhivirana inačica izvorne stranice od 21. ožujka 2021. (Wayback Machine)