Slavko Čamba (Đurđevac, 31. kolovoza 1930.14. ožujka 2021.[1]), hrvatski emigrantski književnik,[2] pučki pjesnik i prozaik, sakupljač etnografskog blaga. Poeziju piše na đurđevečkom govoru, te crtice i pripovijesti iz đurđevečkog i emigrantskog života.[3]

Životopis

uredi

Rodio se je u Đurđevcu. Do 1967. nije odlazio iz rodnog grada, osim kad je morao ići u vojsku i kad je zbog političkih razloga bio u zatvoru. Redovito je imao problema zbog političkih razloga. Sve do te godine glavna mu je okupacija bilo poljodjelstvo i skrb za obitelj. Iskazao je i sklonost književnosti i počeo je zapisivati. 1967. je emigrirao u Austriju. Završio je cvjećarsko-vrtlarski obrt u Schonbrunnu završava. Cvjećarstvom i vrtlarstvom bavio se sve do odlaska u mirovinu 1990. godine. Demokratizacija i pad komunizma omogućilo mu je da se nakon 22 godine političkog izbjeglištva vratio u rodni grad. Čambine pjesme i proza mogu se opisati kao naivna književnost samoukog pisca, zadahnutog desetljećima tuđine. Kaže da je počeo pisati u Austriji "silom prilika, posebice pod čežnjom za rodnim krajem i domovinom, u koju nisam smio poći 22 godine ... ", a pisanje mu je, veli, "sačuvalo snagu, strpljenje i Bogu hvala zdravlje".[2][3]

Čambina je etnografska zbirka poznata i spada u devet najvećih privatnih zbirki u Republici Hrvatskoj. Smještena je na njegovu gospodarskome imanju i otvorena je 2. srpnja 1999. godine. Ministarstvo kulture Republike Hrvatske utvrdilo je da zbirka ima svojstvo kulturnoga dobra te ju je upisalo u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske.[3]

Djela

uredi

Objavio je knjige, koje je većinom i sam opremio crtežima:[2][3]

  • Steze i poti (pjesme), Beč 1969.
  • Brazde (pjesme), Beč 1970.
  • Vu ono vreme (pripovjedačka proza), Beč 1974.
  • Brazde (autobiografska pripovjedačka proza i pjesme), Mainz 1979.
  • Kanasi z Bereka (pripovijetka), Beč 1980.
  • Žrtve tuđine (pripovjedačka proza; prvi dio), Beč 1982.
  • Žrtve tuđine (drugi dio), Beč 1983.
  • Crtice života (pripovjedačka proza), Beč 1984.
  • Povratak u Ravne Kotare (pripovjedačka proza), Beč 1985.
  • Čez rođeni kraj (pripovjedačka proza), Beč 1986.
  • Vrnoti se moram (poezija i pripovjedačka proza), Beč 1987.
  • Gastarbajter (pjesme), Beč 1987.
  • Pjesme života (pjesme; prvi dio), Beč 1988.
  • Pjesme života (drugi dio), Beč 1989.

Šimun Šito Ćorić uvrstio ga je u svoju antologiju 60 hrvatskih emigrantskih pisaca.[2]

Izvori

uredi
  1. Umro Slavko Čamba. ika.hkm.hr. Informativna katolička agencija. 14. ožujka 2021. Pristupljeno 14. ožujka 2021.
  2. a b c d Šimun Šito Ćorić: 60 hrv. emigrantskih pisaca, Šimun Šito Ćorić, (arhivirano na [1] 5. prosinca 2012. Pristupljeno 5. studenoga 2018.
  3. a b c d Vladimir Miholek: Slavko Čamba, pisac i sakupljač etnografskog blaga, Podravske širine, 9. kolovoza 2016. Pristupljeno 5. studenoga 2018.