Skokuni (Collembola), rasprostranjeni red člankonožaca iz razreda unutarčeljusnika (Entognatha) koji žive u svim mogućim geografskim i klimatskim uvjetima, od australskih pustinja pa do snjegova visokih Himalaja i na Antarktiku. Prilagodili su se životu na tlu, drveću, špiljama, kopnu, vodenim površinama, snijegu i ledu. Slični su ali manji od kukaca s kojima zajedno pripadaju u heksapode ili šesteronošce.

Skokuni
Pseudachorutes conspicuatus ssp. lineatus
Sistematika
Carstvo:Animalia
Koljeno:Arthropoda
Razred:Entognatha
Red:Collembola
Lubbock, 1870
Podredovi
Baze podataka

Tijelo im je kratko, svega nekoliko milimetara dugo (najčešće 1 i 5 mm.), Najmanji među njima dug je svega 0,12 mm, a nejveći 17 mm. Oči su im slabo razvijene ili ih uopće nemaju, a neki od njih dišu pomoću traheja što je svojstveno kukcima. Svojstveno im je i to što zadak ima 6 kolutića i razvijenu furku, poseban organ koji im služi za skakanje u bijegu pred grabežljivcima. Skokuni, po čemu su i dobili ime mogu preskočiti nekoliko stotina puta svoju visinu što ih čini jednima od najboljih skakača u životinjskom svijetu.

Skokuni su svežderi, hrane se mikroorganizmima i tvarima različitog porijekla koje se raspadaju stvarajući na taj način humus. Glavni neprijatelji su im kornjaši, strige, lažipauci, grinje, lažištipavci i pauci.[1][2]

Skokuni u Hrvatskoj

uredi

U Hrvatskoj postoji više od stotinu vrsta skokuna: Typhlogastrura topali (Loksa & Bogojević 1967), iz dvije špilje kod Dubrovnika; Pseudosinella dallaii Gisin & da Gama 1970 koja je poznata samo iz špilje Veternice na Medvednici; Tritomurus scutellatus Frauenfeld, 1854; Pseudosinella heteromurina (Stach, 1930); Onychiurus glebatus (Gisin 1952).

Skokuni s Antarktike

uredi

Prvi zapisi o skokunima na Antarktici potječu od 26. siječnja 1898., na otoku Auguste u prolazu Gerlache, kada su otkrivene vrste, Achorutoides antarcticus, Cryptopygus antarcticus i Isotoma octo-ocuata. U studenom 1899. dr. Klovstäd otkrio je na planinskom masivu Geikie Ridge u regiji Victoria Land vrstu koja je po njemu prozvana Isotoma klovstadi.[3] Otkrića su se nastavila i kasnije.

Nadporodice

uredi

Izvori

uredi
  1. HBSD Biospeleologija. Inačica izvorne stranice arhivirana 30. siječnja 2015. Pristupljeno 30. siječnja 2015. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  2. Hrv. Enc.
  3. Entomology of Antarctica, Opseg 10