Sklonidba ili deklinacija jest mijenjanje riječi po padežima, čime im se daje sintaktička uloga u rečenici. Javlja se u mnogim svjetskim jezicima, od indoeuropskih (sanskrta, latinskog, starogrčkog i grčkog, slavenskih jezika, njemačkog, letonskog, litavskog) do finsko-ugarskih (mađarskog, finskog i estonskog); zatim u turskom, bantu jezicima, semitskim jezicima poput modernog arapskog, kečuanskom itd. U staroengleskom jeziku deklinacija je postojala, a u modernom engleskom ostale su tek natruhe, pa se uglavnom smatra da deklinacije nema.[1]

U hrvatskom jeziku sklanjaju se imenske riječi (imenice, zamjenice, pridjevi i brojevi) kroz sedam padeža jednine i sedam padeža množine.[2] Šest padeža odgovara na dva padežna pitanja (pitanje za živo i pitanje za neživo): nominativtko? što?, genitivkoga? čega?, dativkomu? čemu?, akuzativkoga? što?, lokativo kome? o čemu?, instrumentals kim? s čim?, dok je vokativ padež dozivanja uz koji dolaze usklici ej! i oj!.[2][3] Glagoli, jedina preostala promjenjiva vrsta riječi, mijenjaju se po licima – to se naziva sprezanjem ili konjugacijom.[2]

Grana gramatike koja se bavi sklonidbom i sprezanjem zove se morfologija. U jezicima sa sklonidbom i sprezanjem poput hrvatskog moguć je poprilično slobodan poredak riječi u rečenici;[4] značenje rečenica u jezicima koji ih nemaju ovisi o poretku i značajno se s njim mijenja.[5][1]

Nemaju svi jezici jednak broj padeža: u latinskom ih je šest, u njemačkom četiri, u finskom petnaest, a u mađarskom osamnaest. Neki jezici određenost imenice izražavaju članom; primjerice, u njemačkom, albanskom, baskijskom, grčkom, irskom, jidišu ili rumunjskom jeziku i on deklinira.

Deklinacija u hrvatskom jeziku

uredi

Imenice

uredi

Deklinacija imenica obuhvaća promjenu po padežima imenica u sva tri roda (muški, ženski, srednji) i po svim brojevima (jednina, množina, dvojina). Imenice se sklanjaju tako da se na osnovu dodaju nastavci za određene padeže. Gramatike hrvatskoga jezika uglavnom navode tri vrste sklonidbe (a-sklonidbu, e-sklonidbu i i-sklonidbu),[3][6][7][8] koje su nazvane po flektivnom morfemu u genitivu jednine, no u Uvodu u jezičnu morfologiju jezikoslovac Ivan Marković navodi još dvije: g-vrstu (u koju spadaju imenice nastale od pridjeva, npr. Hrvatska) i Ø-vrstu (u koju spadaju imenice koje u paradigmi ostaju okamenjena oblika, npr. Nives).[9]

U hrvatskom jeziku po a-sklonidbi dekliniraju se:

  • imenice muškog i srednjeg roda čiji nominativ jednine završava na glasovno neispunjeni nastavak (jelen-Ø, Ivan-Ø; dijet-e-Ø); imenice srednjeg roda čija osnova u nominativu jednine završava samoglasnikom -e proširuju osnovu suglasnicima -n- ili -t- u svim kosim padežima osim u akuzativu jednine (ime, dugme, tele, dijete)
  • imenice muškog i srednjeg roda čiji nominativ jednine završava na nastavke -o i -e (domin-o, Mark-o, bijenal-e, Hrvoj-e; sel-o, mor-e)
  • imenica doba

U hrvatskom jeziku po e-sklonidbi dekliniraju se:

  • imenice ženskog i muškog roda koje u nominativu jednine završavaju na -a (žen-a, An-a; tat-a, Nikol-a)
  • imenice muškog roda koje u nominativu jednine završavaju na -o i -e (med-o, Franj-o, Ant-e, bral-e)
  • dvosložna ženska imena odmila s dugouzlaznim naglaskom koja u nominativu jednine završavaju na -e (Mar-e, Kat-e)[10]
  • imenica mati

U hrvatskom jeziku po i-sklonidbi dekliniraju se:

  • imenice ženskog roda koje u nominativu jednine završavaju glasovno praznim nastavkom (noć-Ø, kost-Ø)[3]
  • imenica kći

Pridjevi

uredi

Kao nesamostalne riječi pridjevi se nalaze uz imenice i s njima se mijenjaju po rodu, broju i padežu. Budući da pridjevi mogu biti neodređeni ili određeni, poimence se sklanjaju po dvjema sklonidbama – neodređenoj ili imeničkoj te određenoj ili pridjevsko-zamjeničkoj.[11][a]

Zamjenice

uredi

Zamjenice se mijenjaju po rodu, broju i padežu. Osobne zamjenice u sklonidbi mijenjaju osnovu (ja→mene, ti→tebe) i za svaku postoje naglašeni i nenaglašeni oblici (mȅne/me, mȅni/mi, njȅga/ga/nj).[15] Osobne zamjenice prvog i drugog lica (ja, ti; mi, vi) obilježjima su slične imenicama jer imaju padežne oblike, no nemaju tri oblika za rod. Osobne zamjenice trećeg lica (on, ona, ono; oni, one, ona) obilježjima su slične pridjevima jer imaju padežne oblike i različite oblike za rod u jednini i množini (ali se za razliku od pridjeva ne stupnjuju).[16]

Brojevi

uredi

Brojevi se mijenjaju po rodu, broju i padežu. Brojevi mogu biti glavni ili kardinalni (jedan, dva, tri) i redni ili ordinalni (prvi, drugi, treći). U hrvatskom jeziku dekliniraju se glavni brojevi jedan, dva, tri i četiri te svi redni brojevi.[17] Broj jedan ima pridjevsko-zamjeničku promjenu, a brojevi dva, tri i četiri mijenjaju se po promjeni nekadašnje dvojine (duala), s time da tri i četiri imaju istu promjenu. Redni brojevi imaju promjenu pridjeva određenog vida. Riječi stotina, tisuća, milijun i milijarda brojevi su samo po funkciji, dok su po ostalim osobinama zapravo imenice, pa se kao imenice i mijenjaju.[18][19] Pored glavnih i rednih u slavenskim jezicima postoje i zbirni brojevi; u hrvatskom se oni sklanjaju ovako:[20] N dvoje/troje/četvero, G dvoga/troga/četvorga, D dvoma/troma/četvorma…

Bilješke

uredi
  1. Gramatike hrvatskoga jezika različito nazivaju sklonidbu određenih pridjeva; osim što se naziva određenom sklonidbom, u Hrvatskoj gramatici Eugenije Barić i suradnika naziva se i pridjevsko-zamjeničkom, u Školskoj gramatici hrvatskoga jezika Sande Ham i Gramatici hrvatskoga jezika Stjepka Težaka i Stjepana Babića naziva se pridjevnom,[12][13] a u Uvodu u jezičnu morfologiju Ivana Markovića naziva se sklonidbom g-vrste, zamjeničkom i zamjeničko-pridjevskom sklonidbom.[14] U članku je izabran termin "pridjevsko-zamjenička sklonidba" radi dosljednosti i potrebe za što obuhvatnijim nazivom.

Izvori

uredi
  1. a b Drout, Michael. King Alfred's Grammar. University of Massachusetts. Inačica izvorne stranice arhivirana 23. svibnja 2021. Pristupljeno 22. listopada 2021.
  2. a b c Vrste riječi - Hrvatska školska gramatika. gramatika.hr. Pristupljeno 22. listopada 2021.
  3. a b c Imenice - Hrvatska školska gramatika. gramatika.hr. Pristupljeno 22. listopada 2021.
  4. Red riječi u rečenici - Hrvatska školska gramatika. gramatika.hr. Pristupljeno 22. listopada 2021.
  5. Martin, Howard; Ng, Alan; Korpi, Sarah. Word Order. A Foundation Course in Reading German. University of Wisconsin-Madison. Pristupljeno 23. rujna 2021.
  6. Težak i Babić 2003., str. 99.
  7. Barić 2005., str. 103.
  8. Ham 2017., str. 44.
  9. Marković 2012., str. 268–285.
  10. Marković 2012., str. 278.
  11. Barić 2005., str. 175–179.
  12. Ham 2017., str. 61.
  13. Težak i Babić 2003., str. 118.
  14. Marković 2012., str. 312.
  15. Osobne zamjenice - Hrvatska školska gramatika. gramatika.hr. Pristupljeno 22. listopada 2021.
  16. Ham 2017., str. 66–67.
  17. Brojevi - Hrvatska školska gramatika. gramatika.hr. Pristupljeno 22. listopada 2021.
  18. Težak i Babić 2003., str. 136.
  19. Silić i Pranjković 2007., str. 142.
  20. Riječ »dvoje«. Hrvatski jezični portal. Pristupljeno 22. listopada 2021.

Bibliografija

uredi