Singalski jezik
Singalski jezik[a] (sinh. සිංහල, siṁhala) indoarijski je jezik kojim prvenstveno govore Sinhalezi u Šri Lanki, koji su ujedno i najveća etnička skupina na tome otoku s oko 16 milijuna pripadnika.[3][4] Govornika singalskoga ima i među ostalim etničkim skupinama na otoku, a 2001. godine bilo ih je 2 milijuna.[5] Jezik se piše singalskim pismom, koje je brahmijsko pismo blisko granthi iz južne Indije.[6][1]
| Singalski jezik | |
| සිංහල / siṁhala | |
| Države | Šri Lanka |
| Etnicitet | Sinhalezi |
| Govornici | 16 milijuna (materinski, 2021.) 2 milijuna (strani jezik, 2001.) |
| Razredba | Indoeuropski jezici Indoiranski jezici Indoarijski jezici jezici južne zone otočni indoarijski singaleško-maldivski singalski |
| Pismo | singalsko pismo, singalsko brailleevo pismo |
| Službeni status | |
| Služben | Šri Lanka |
| Jezični kôd | |
| ISO 639-1 | si |
| ISO 639-2 | sin |
| ISO 639-3 | sin |
| Glottolog | sinh1246 |
| Povezani članci: jezik | jezična porodica | popis jezika (po kodnim nazivima) | |
Singalski je uz tamilski jezik jedan od službenih i nacionalnih jezika Šri Lanke. Kao i pali, singalski je igrao ključnu ulogu u razvoju teravada budističke književnosti.[4]
Rani oblici singalskoga zabilježeni su već u 3. stoljeću prije nove ere.[7] Taj je oblik još imao duge samoglasnike i aspirirane suglasnike – bio je prakrt sličan magadhiju i jezicima koji su se govorili tijekom Budinoga života.[8] Najsrodniji su mu jezici veddah (šrilankanski kreol) i maldivski jezik. Ima dvije glavne inačice, govornu i pisanu, te je osobit primjer jezičnoga fenomena diglosije.[9][10]
Etimologija
urediSinhala (siṁhala) sanskrtski je pojam. Nastao je iz sanskrtske riječi siṁha, 'lav'.[11] Ponekad ga se tumači kao 'boravište lavova' prema navodno velikoj prisutnosti lavova (Panthera leo sinhaleyus) na otoku u prošlosti.[12]
Povijest
urediRazvoj singalskoga dijeli se na četiri epohe:[13]
- prakrt elu (3. st. pr. n. e. – 4. st.)
- prasingalski (4. st. – 8. st.)
- srednjovjekovni singalski (8. st. – 13. st.)
- suvremeni singalski (13. st. – danas)
Fonološki razvoj
urediNajvažnije fonološke promjene singalskoga uključuju:
- nestanak razlikovne aspiracije kod ploziva (npr. kanavā, 'jesti', odgovara sanskrtskom khādati i hindustanskom khānā)
- nestanak razlikovne duljine samoglasnika; dugi samoglasnici u suvremenom singalskom došli su putem posuđenica (npr. vibāgaya, 'ispit', od sanskrtskog vibhāga), ili kao rezultat sandhija nakon ispuštanja suglasnika (npr. dānavā, 'staviti', iz damanavā), ili iz složenica.
- pojednostavljenje suglasničkih klastera u duge suglasnike ili dugih suglasnika u kratke. (npr. sanskrtski viṣṭā, 'vrijeme' > prakrtski viṭṭa > singalski viṭa)
- promjena glasa /tʃ/ u /s/ ili /ɦ/ (npr. san̆da ili han̆da iz sanskrtskog candra) te promjena glasa /dʒ/ u /d/ (npr. dæla, 'mreža', iz sanskrtskog jāla)
- razvoj prednazaliziranih suglasnika iz sanskrtskih kombinacija nazala i zvučnih zapornika (kao kod han̆da)[14]
- očuvanje početnih /w/ i /j/, od kojih je potonje zadržao samo kašmirski jezik (npr. kod viṭa i yutu, 'pristajali', iz sanskrtskog yukta)[15]
Narječja i dijalekti
urediSingalski ima različite inačice koje se dijele na dijalekte i narječja. Regionalne inačice pri tome su naglašene, a u njih spadaju i poznatije:[16]
- govor provincije Uva (Monaragala, Badulla)
- južnjački govor (Matara, Galle)
- kontinentalni govor (Kandy, Matale)
- govor Sabaragamua (Kegalle, Balangoda)
Diglosija
urediKod singalskoga je prisutna osobita diglosija, pri čemu su književni jezik i govorni jezik znatno različiti. Iako se leksik može razlikovati između formalnog i neformalnog jezika, ove se inačice znatno razlikuju u sintaksi i morfologiji. Književni je jezik rabljen u svim oblicima proze, poezije i u službenim dokumentima, ali i u govoru na televiziji i radiju. Govornim se jezikom govornici rabe u svakodnevici, u formalnim i neformalnim situacijama. Vjerske propovijedi, sveučilišna predavanja, politički govori i osobna pisma područja su u kojima se obilježja govornoga i književnoga jezika miješaju, a izbor između pojedinih obilježja tih dvaju inačica ima utjecaj na interpretaciju teksta.[17]
Inačice se razlikuju u nizu sintaktičkih i morfoloških obilježja. Najočitija je razlika manjak slaganja između subjekta i predikata u govornome jeziku, karakteristično za književni jezik do te mjere da tipično služi kao odrednica književnoga jezika. Druge su razlike:[18]
Fonologija
urediSingalski ima malen broj suglasnika naspram drugih indoarijskih jezika, no također ima veći broj samoglasnika od većine. Kao otočni indoarijski jezici, singalski i divehijski imaju obilježja koja ih odvajaju od ostatka jezične porodice. Nazalni suglasnici singalskoga neobični su za porodicu jer im nedostaje retrofleksni nazal /ɳ/ unatoč tomu što imaju nazale na druga četiri mjesta tvorbe. Singalski i divehijski zajedno se ističu i prema prednazaliziranim suglasnicima, koji nisu prisutni u drugim indoarijskim jezicima.
Suglasnici
uredi| usnenici | zubnici/
desnici |
retrofleksi | nepčanici | jedrenici | glotali | ||
|---|---|---|---|---|---|---|---|
| nazali | m | n | ɲ | ŋ | |||
| prekidnici/
afrikati |
bezvučni | p | t | ʈ | tʃ | k | |
| zvučni | b | d | ɖ | dʒ | g | ||
| prednazalizirani | ᵐb | ⁿd | ᶯɖ | (ⁿdʒ) | ᵑɡ | ||
| frikativi | (f~ɸ) | s | (ʃ) | h | |||
| trilovi | r | ||||||
| približnici | ʋ | l | j | ||||
Samoglasnici
uredi| prednji | središnji | stražnji | ||||
|---|---|---|---|---|---|---|
| kratki | dugi | kratki | dugi | kratki | dugi | |
| zatvoreni | i | i: | u | u: | ||
| srednji | e | e: | ə | (ə:) | o | o: |
| otvoreni | æ | æ: | a | a: | ||
Fonotaksa
urediDomaće singalske riječi ograničene su na strukturu sloga (C)V(C), V̄ i CV̄(C), pri čemu je V kratki samoglasnik, V̄ dugi, a C suglasnik. Postoje određeni izuzetci, poput segmenta CC.[20] Prednazalizirani plozivi ograničeni su na pojavljivanje između samoglasnika te ne mogu biti na kraju sloga. Kompleksniji klasteri suglasnika dopušteni su u posuđenicama, osobito iz sanskrta i engleskoga (primjerice ප්රශ්නය, praśnaya, 'pitanje').[21] Riječi ne mogu završiti nazalima, izuzev /ŋ/.[22] Zbog gubitka frikativa /h/ u sufiksu /-hu/ tijekom razvoja jezika, sufiks /-u/ na kraju riječi djeluje kao zaseban slog.[20]
Bilješke
urediIzvori
uredi- ↑ a b singalski jezik. Hrvatska enciklopedija. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Pristupljeno 20. studenoga 2024.
- ↑ sinhalski. str. Hrvatski jezični portal. Pristupljeno 20. studenoga 2024.
- ↑ Census of Population and Housing 2011. www.statistics.gov.lk. Inačica izvorne stranice arhivirana 28. travnja 2017. Pristupljeno 6. travnja 2017.
- ↑ a b Sinhala. Ethnologue. 27. izdanje. 2024.
- ↑ Census of Population and Housing 2001 (PDF). Statistics.gov.lk. Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 12. srpnja 2022. Pristupljeno 16. studenoga 2013.
- ↑ Jayarajan, Paul M. 1. siječnja 1976. History of the Evolution of the Sinhala Alphabet (engleski). Colombo Apothecaries' Company, Limited
- ↑ Paranavithana, Senarat. 1970. Inscriptions of Ceylon: Early Brāhmī Inscriptions. Prvi svezak.
- ↑ Dias, Malini. 2020. The language of the Early Brahmi inscriptions of Sri Lanka# Epigraphical Notes Nos.22-23. Department of Archaeology. str. 12–19. ISBN 978-955-7457-30-7
- ↑ Paolillo, John C. 1997. Sinhala Diglossia: Discrete or Continuous Variation?. Language in Society. 26 (2): 269–296. doi:10.1017/S0047404500020935. ISSN 0047-4045. JSTOR 4168764. S2CID 144123299
- ↑ Gair, James W. 1968. Sinhalese Diglossia. Anthropological Linguistics. 10 (8): 1–15. ISSN 0003-5483. JSTOR 30029181
- ↑ Caldwell, Robert. 1875. A comparative grammar of the Dravidian or South-Indian Family of Languages. Trübner & Co.. London. str. 86
- ↑ The Asiatic Journal and Monthly Register for British and Foreign India, China, and Australia (engleski). 20. Parbury, Allen, and Company. 1836. str. 30
- ↑ Geiger, Wilhelm. "Chronological Summary of the Development of the Sinhalese Language". Zeitschrift Für Vergleichende Sprachforschung Auf Dem Gebiete Der Indogermanischen Sprachen 76, no. 1/2 (1959): 52–59. .
- ↑ Geiger 1938, str. 68
- ↑ Geiger 1938, str. 79
- ↑ Kahandgamage, Sandya. 2011. Gove basa. Sarasavi. Nugegoda.
- ↑ Paolillo, John C. 1997. Sinhala Diglossia: Discrete or Continuous Variation?. Language in Society. 26 (2): 269–296. doi:10.1017/S0047404500020935. ISSN 0047-4045. JSTOR 4168764. Pristupljeno 18. kolovoza 2024.
- ↑ a b c Paolillo, John C. 2000. Formalizing Formality: An Analysis of Register Variation in Sinhala. Journal of Linguistics. 36 (2): 215–259. doi:10.1017/S0022226700008148. ISSN 0022-2267. JSTOR 4176592. Pristupljeno 18. kolovoza 2024.
- ↑ Perera et al. 1919, str. 5.
- ↑ a b Parawahera, Nimal Pannakitti. 25. travnja 1990. Phonology and Morphology of Modern Sinhala (PhD disertacija). University of Victoria. Pristupljeno 1. kolovoza 2024.
- ↑ Rajapaksa, Rajapaksa Mudiyanselage Wilson. 1988. Aspects of the Phonology of the Sinhalese Verb; A Prosodic Analysis (PhD disertacija). University of London
- ↑ Crothers, John H.; i dr. 1979. Handbook of Phonological Data from a Sample of the World's Languages. Stanford Phonology Archive. str. 160–162
Literatura
uredi- Gair, James: Sinhala and Other South Asian Languages, New York 1998.
- Geiger, Wilhelm. 1938. A Grammar of the Sinhalese Language. Colombo
- Indrapala, Karthigesu. 2007. The evolution of an ethnic identity: The Tamils in Sri Lanka C. 300 BCE to C. 1200 CE. Vijitha Yapa. Colombo. ISBN 978-955-1266-72-1
- Perera, H.S.; Jones, D. 1919. A colloquial Sinhalese reader in phonetic transcription. Longmans, Green & Co. Manchester.
- Van Driem, George. 15. siječnja 2002. Languages of the Himalayas: An Ethnolinguistic Handbook of the Greater Himalayan Region. Brill Academic Publishers. ISBN 978-90-04-10390-0
Vanjske poveznice
uredi- singalski jezik, Hrvatska enciklopedija
- Wikipedija na singalskom jeziku