Sibila Petlevski

Sibila Petlevski
	Sibila Petlevski
Rođenje	11. svibnja 1964.
Zanimanje	prozna spisateljica, pjesnikinja, dramatičarka, redovita profesorica
Nacionalnost	hrvatska
Suprug	David Gazarov
	Nagrade Nagrada Vladimir Nazor;
Stranica	www.sibilapetlevski.com
	Portal o životopisima

Sibila Petlevski (Zagreb, 11. svibnja 1964.) hrvatska književnica makedonskog podrijetla, prozna spisateljica, pjesnikinja, dramatičarka, redovita profesorica na Akademiji dramske umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu.

Životopis

Sibila Petlevski rođena je u Zagrebu u obitelji poznatog slikara Ordana Petlevskog. Diplomirala je komparativnu književnost i engleski jezik na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1988. godine, magistrirala 1991., doktorirala 1996. godine disertacijom "Modernizam: primjeri iz hrvatskog kazališta i drame i njihov srednjoeuropski kontekst".^[1]

Autorica je 23 knjige različitih književnih žanrova, na hrvatskome i engleskome jeziku. Članica je francuskih L’Académie Mallarmé i l’Académie Européenne de Poésie.^[2] Poezija i proza prevedene su joj na desetak svjetskih jezika. Predsjednica Hrvatskog PEN centra (2001. – 2005. godine). Članica međunarodnog upravnog odbora Internacionalnoga PEN-a (2002. – 2007. godine). 2002. godine istupa iz Društva hrvatskih književnika jer je na skupštini napadnuta na etničkoj osnovi.^[3] Solidarno i brojni drugi pisci napuštaju staro Društvo i osnivaju iste godine novo Hrvatsko društvo pisaca,^[3] u koje se ubrzo učlanilo preko tristo pisaca.

Priznanja i nagrade

Dobitnica godišnje nagrade Vladimir Nazor (1993.)
nagrade Poeteka međunarodnog festivala pozije (2005.)
nagrada Petar Brečić za doprinos teorijskoj dramaturgiji (2001.)
Njena drama Eisgeneral nagrađena je u europskoj selekciji Berliner Festspiele TT Stückemarkt (2005.)

Nepotpun popis djela

Poezija

Kristali, Zbirka Biškupić, Zagreb, 1988.
Skok s mjesta, Logos, Split, 1990.
Sto aleksandrijskih epigrama, Studio grafičkih ideja, Zagreb, 1993.
Babylon (2000.)
Heavy Sleepers (2000.)
Libitina (2002.)
Spojena lica, Hrvatsko društvo pisaca, Zagreb, 2006., ISBN 953-7342-02-6

Proza

Francuska suita (1996.)
Koreograﬁja patnje, Konzor, Zagreb, 2002.
Noćni trening, Fraktura, Zaprešić, 2006.
Moj Antonio Diavolo (2007.)
Vrijeme laži - Tabu I., Fraktura, Zaprešić, 2009.
Bilo nam je tako lijepo! - Tabu II., Fraktura, Zaprešić, 2011.

Drame

Ledeni general (Eisgeneral) (2005.)
Cagliostro Forever, libreto; (2007.)
Rimbaud’s House (Rimbaudova kuća) (2007.).

Izvori

↑ koha.ffzg.hr, Doktorska disertacija Sibile Petlevski, pristupljeno 22. ožujka 2013.
↑ www.sibilapetlevski.com, pristupljeno 22. ožujka 2013.
↑ ^a ^b Visković, Velimir. 2022. Raskol u Društvu hrvatskih književnika. O drugima, o sebi: autobiografsko-memoarski zapisi. Biblioteka Posebna izdanja. Naklada Ljevak. Zagreb. str. 209–210. ISBN 978-953-355-596-6. OCLC 1356400109. (NSK). (KGZ). Inačica izvorne stranice arhivirana 4. studenoga 2024. Pristupljeno 29. studenoga 2024.. str. 209–210: Napade na kolegicu Petlevski nazvao sam fašistoidnima tražeći od nove uprave DHK da zaštiti kolegicu [...] Sibila je revoltirana već na skupštini podnijela ostavku na članstvo u DHK. [...] izvrijeđana je jezikom etničke mržnje, na nedopustiv način. Meni je bilo jasno kako nema smisla ostati samo na činu prosvjednog napuštanja starog društva; osnovat ćemo novo društvo, nazvat ćemo ga Hrvatsko društvo pisaca.

Vanjske poveznice

http://www.sibilapetlevski.com/

[1] .ffzg.hr, Doktorska disertacija Sibile Petlevski, pristupljeno 22. ožujka 2013.

[2] www.sibilapetlevski.com, pristupljeno 22. ožujka 2013.

[Visk-3] Visković, Velimir. 2022. Raskol u Društvu hrvatskih književnika. O drugima, o sebi: autobiografsko-memoarski zapisi. Biblioteka Posebna izdanja. Naklada Ljevak. Zagreb. str. 209–210. ISBN 978-953-355-596-6. OCLC 1356400109. (NSK). (KGZ). Inačica izvorne stranice arhivirana 4. studenoga 2024. Pristupljeno 29. studenoga 2024.. str. 209–210: Napade na kolegicu Petlevski nazvao sam fašistoidnima tražeći od nove uprave DHK da zaštiti kolegicu [...] Sibila je revoltirana već na skupštini podnijela ostavku na članstvo u DHK. [...] izvrijeđana je jezikom etničke mržnje, na nedopustiv način. Meni je bilo jasno kako nema smisla ostati samo na činu prosvjednog napuštanja starog društva; osnovat ćemo novo društvo, nazvat ćemo ga Hrvatsko društvo pisaca.

[1]

[2]

[3]