Rezolucija Vijeća sigurnosti UN-a 820

Rezolucija; Vijeća sigurnosti UN-a 820
	Borbe u istočnoj Bosni početkom 1993.
Datum	17. travnja 1993.
Sastanak br.	3200
Kod	S/RES/820 (Dokument)
Tema	Bosna i Hercegovina
Sažetak glasanja	13 za; 0 protiv; 2 suzdržanih;
Rezultat	Usvojena
Sastav Vijeća sigurnosti
Stalne članice	NR Kina; Francuska; Rusija; Ujedinjeno Kraljevstvo; SAD;
Nestalne članice	Brazil; Zelenortska Republika; Džibuti; Mađarska; Japan; Maroko; Novi Zeland; Pakistan; Španjolska; Venezuela;

Rezolucijom Vijeća sigurnosti UN-a 820, usvojenom 17. travnja 1993., nakon reafirmacije svih prethodnih rezolucija na temu trajnog mirovnog rješenja u Bosni i Hercegovini i regiji, Vijeće je raspravljalo o mirovnom planu za Bosnu i Hercegovinu i sveobuhvatnim koracima za osiguranje njezina implementacija.^[1]

Sadržaj

Vijeće je ponovno potvrdilo da je praksa etničkog čišćenja neprihvatljiva i da sve raseljene osobe trebaju biti vraćene svojim domovima. Navelo je Rezoluciju 808 (1993.) u kojoj su potvrđeni prijedlozi za osnivanje međunarodnog suda, dodatno izražavajući zabrinutost zbog stanja žrtava sukoba.

Rezolucija je potvrdila mirovni plan za Bosnu i Hercegovinu i njegovo prihvaćanje od strane dviju bosanskohercegovačkih strana, ali je izražena zabrinutost zbog odbijanja Sporazuma o prijelaznim aranžmanima od strane bosanskih Srba. Od svih je strana zatraženo da poštuju prekid vatre i ne sudjeluju u daljnjim neprijateljstvima, poštujući pravo Zaštitnih snaga Ujedinjenih naroda (UNPROFOR) i međunarodnih humanitarnih agencija da imaju nesmetan pristup cijeloj zemlji i osiguraju sigurnost svog osoblja. Osuđeno je kršenje međunarodnog humanitarnog prava, posebice etničko čišćenje te pritvaranje i silovanje žena. Sve izjave date pod prisilom proglašene su ništavnim i navedeno da sve prognane osobe imaju pravo na povratak kući.

Vijeće sigurnosti objavilo je svoju namjeru pomoći u provedbi mirovnog plana i zatražilo od glavnog tajnika Butrosa Butros-Galija da izvijesti s detaljnim prijedlozima uključujući učinkovitu kontrolu teškog naoružanja u roku od 9 dana od usvajanja trenutne rezolucije, tražeći od država članica da surađivati s njim.

Rezolucija 820 usvojena je s 13 glasova za, nijednim i dva suzdržana iz Kine i Rusije.^[2]

Sankcije

Vijeće je, djelujući prema Poglavlju VII Povelje Ujedinjenih naroda, tada odlučilo da se dolje navedene mjere trebaju provesti u roku od devet dana osim ako bosanski Srbi ne potpišu mirovni plan i prestanu s napadima, napominjući da će, ako se nastave, mjere stupiti na snagu odmah. Mjere su uključivale:

uvoz, izvoz i prekrcaj kroz zaštićena područja i područja pod kontrolom bosanskih Srba dopuštale bi samo vlade Hrvatske ili Bosne i Hercegovine, isključujući humanitarnu pomoć;
sve bi države trebale, u provedbi rezolucija 757 (1992.), 760 (1992.), 787 (1992.) i sadašnje rezolucije, poduzeti korake za sprječavanje preusmjeravanja roba i proizvoda namijenjenih drugim mjestima, u Saveznu Republiku Jugoslaviju (Srbiju i Crnu Goru );
zahtijeva punu suradnju s UNPROFOR-om s imigracijskim i carinskim nadzornim funkcijama izvedenim u 769 (1992.);
svu plovidbu Dunavom morao je odobriti odbor osnovan 724. (1991.);
spriječiti brodove u vlasništvu ili pod kontrolom Savezne Republike Jugoslavije, ili one koji krše rezolucije Vijeća sigurnosti, da prođu kroz riječna postrojenja;
zemlje na obalama Dunava odgovorne su za osiguranje da je plovidba u skladu s prethodnim rezolucijama;
važnost poduzetih mjera i sva kršenja moraju se prijaviti i po potrebi izreći kazne;
države koje drže sredstva iz Savezne Republike Jugoslavije (Srbije i Crne Gore) trebaju ih zamrznuti;
zabranjuje prijevoz svih roba i proizvoda preko kopnenih granica ili u ili iz luka Savezne Republike Jugoslavije, isključujući medicinske i prehrambene potrepštine, humanitarnu pomoć i one koje odobri povjerenstvo;
države koje su susjedne Saveznoj Republici Jugoslaviji trebale bi spriječiti prolaz svih teretnih vozila i željezničkih vozila u Saveznu Republiku Jugoslaviju ili iz nje, osim u ograničenom broju prijelaza koje odobri odbor;
sva plovila, vozila i zrakoplovi za koje se sumnja da su prekršili rezolucije do istrage trebali su biti zadržani, a troškovi su prebačeni na vlasnike;
zabraniti pružanje usluga, osim telekomunikacijskih, poštanskih ili pravnih usluga ;
zabranjena je sva komercijalna plovidba u teritorijalnim vodama Srbije i Crne Gore.

Vijeće je potvrdilo da se gore navedene mjere ne odnose na UNPROFOR, Međunarodnu konferenciju o bivšoj Jugoslaviji i Promatračku misiju Europske zajednice. Također je najavio svoju pozornost da će mjere biti ponovno razmotrene kada strana bosanskih Srba bude surađivala u dobroj vjeri s mirovnim planom Ujedinjenih naroda.

Povezani članci

Dodatak:Popis rezolucija Vijeća sigurnosti UN-a od 801 do 900 (1993. – 1994.)

Izvori

↑ Sarooshi, Danesh. 2000. The United Nations and the development of collective security: the delegation by the UN Security Council of its chapter VII powers. Oxford University Press. str. 264. ISBN 978-0-19-829934-9
↑ Regan, Richard J. 1996. Just war: principles and cases. CUA Press. str. 200. ISBN 978-0-8132-0856-5

Vanjske poveznice

Wikizvor

Engleski Wikizvor ima izvorni tekst na temu: United Nations Security Council Resolution 820

Text of the Resolution at undocs.org

[1] Sarooshi, Danesh. 2000. The United Nations and the development of collective security: the delegation by the UN Security Council of its chapter VII powers. Oxford University Press. str. 264. ISBN 978-0-19-829934-9

[2] Regan, Richard J. 1996. Just war: principles and cases. CUA Press. str. 200. ISBN 978-0-8132-0856-5

[1]

[2]