Put u raj (1970.)

Put u raj, hrvatski dugometražni film iz 1970. godine.[1] Rađen je za program Televizije Zagreb i prvi je hrvatski televizijski film.[2]

Put u raj
RedateljMario Fanelli
ProducentJadran film
TV Zagreb
ScenaristMiroslav Krleža
Glavne ulogeBoris Buzančić
Ljuba Tadić
Zvonko Strmac
Mato Grković
Snežana Nikšić
Branka Strmac
Relja Bašić
Antun Nalis
Svjetlana Knežević
GlazbaNikica Kalogjera
SnimateljTomislav Pinter
MontažaRadojka Tanhofer
ScenografijaŽeljko Senečić
Godina izdanja1970.
Trajanje103 min.
Država Hrvatska
Jezikhrvatski
Portal o filmu

Scenarij za film koji je režirao Mario Fanelli napisao je Miroslav Krleža. Objavljen je prvi put na stranicama "Foruma" 1970., a po dramskoj strukturi i vremenu nastanka Put u raj najbliži je Areteju. Kao predložak tome filmskom scenariju Krleži su poslužili njegova novela Cvrčak pod vodopadom i dijaloški fragment Finale. Pokušaj pedesetvjekovne sinteze iz političkog eseja Deset hrvatskih godina. Čovjek i njegova savjest prikazani su na putu u raj kao jedinoj iluziji koja ga spašava iz pakla suvremene civilizacije. Međutim, tamo ga čekaju isti ljudi i isti događaji.

Iako je ustvrdio da mu je filmska umjetnost bliska još iz vremena vlastitih književnih početaka, Krleža je u radu na scenariju za ekranizaciju vlastite novele demonstrirao da mu je praktični dio filmske umjetnosti bio, ili nepoznanicom, ili se pak radi o namjernom poigravanju s filmskim medijem koji biva korišten kao audiovizualna epika. Međutim, to s druge strane može biti i signalom djelomične poetološke povezanosti s Tarkovskim i Bergmanom. Razlozi za nelagodu pri recepciji filma "Put u raj" višestruki su. Krleža je ponajprije jasno i nedvosmisleno demonstrirao svoju nekompetentnost za pisanje filmskih scenarija i svojim ignoriranjem donekle uvrijedio filmsku branšu. To bi bila nelagoda formalno-tehničke i stručne naravi. Sljedeća je nelagoda ideološke naravi: Krleža izmiče okovima komunističke i socijalističke ideologije te progovara, doduše još uvijek ambivalentno i ironično kritički (Krleži je religija nespojiva s ratom i umorstvom!), o drugim ideološkim mogućnostima u dijalogu s kršćanskim predodžbama. Treća je nelagoda povijesno-političke naravi: Krleža doživljava s hrvatskim domobranstvom svojevrsni paralelni 'put u raj', dok su Rusi i Srbi u negativnom svjetlu (mogući uzrok blokade kod distributera »Morava-film«). Nadalje, Krleža neugodno progovara o nekim manama u području medicine i politike – te na kraju sve prekriva tabuiziranim, pomalo homoerotskim sitnicama i nelagodom zajedničkog uriniranja! No, da se i uriniranje i pisoar mogu pretvoriti u umjetnost, dokazao je Marcel Duchamp još 1917. svojim izloškom Fountain.[3]

Izvori

uredi
  1. Hrvatski filmski arhiv: Popis hrvatskih dugometražnih filmova 1944. – 2006. Inačica izvorne stranice arhivirana 5. ožujka 2016. Pristupljeno 10. prosinca 2017. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  2. https://www.telegram.hr/zivot/iskopali-smo-sve-prvo-nasu-prvu-seriju-crtic-javljanje-u-eter-i-prilicno-su-magicni/
  3. Uvanović, Željko; Strah od višestruke nelagode. Krleža kao adaptator "Cvrčka pod vodopadom" (te "Finala") i Mario Fanelli kao redatelj filma "Put u raj"
Nedovršeni članak Put u raj (1970.) koji govori o filmskoj umjetnosti treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.