Pseudoznanost

Pseudoznanost, djelatnost koja se pokušava predstaviti kao znanost oponašajući njene postupke, ali ne dostiže standarde kakvi se prakticiraju u legitimnim poljima koje pokušava oponašati. Pseudoznanost ne cijeni debate i kritike i rijetko pokazuje intelektualnu čvrstoću i istinski progres. Pseudoznanstvene teorije obično se ne slažu s dobro zasnovanim prihvaćenim znanjem i njeni vlastiti nalazi rijetko, ako ikada, izdržavaju kritičko preispitivanje od strane kompetentnih kritičara.

Najčešće se radi o slabom poznavanju prave prirode pojava (“razlog iz neznanja") i o popunjavanju praznina za koje suvremena znanost još nije uspjela naći valjane odgovore (“Bog je u pukotinama") što sve najbolje sažima parafraza "pseudoznanost je djelatnost koja “nije čak ni pogrešna”".

Pseudoznanost je metoda za opravdavanje, obranu i očuvanje grešaka. Znanost i pseudoznanost imaju sasvim suprotan pristup u promatranju prirode. Pseudoznanost se ponekad zove i patološka znanost, iako bi se, kada bi trebalo, među njima mogla povući jasna granica.

Termin pseudoznanost uveden je najvjerojatnije 1843. kao kombinacija grčke riječi pseudo (lažni) i riječi znanost. Naziv ima negativnu konotaciju i zbog toga ga oni na koje se to odnosi odbacuju.

Simptomi patološke znanosti

Godine 1953. uveden pojam patološke znanosti da bi se obračunao s istraživanjima koja se provode po znanstvenoj metodi, ali koja su iskrivljena osobnim predrasudama.

Patološku znanost najlakše je prepoznati po sljedećim simptomima:

Najveći efekt koji je opažen proizveden je agensom čiji se intenzitet jedva može detektirati, a veličina efekta je u osnovi neovisna od intenziteta uzroka.
Efekt je veličine koja je uvijek na granici detekcije ili je neophodan ogroman broj mjerenja zbog vrlo malog statističkog značaja rezultata.
Sugeriraju se teorije van paradigme polja.
Od kritike se brani obašnjenjima smišljenim u datom trenutku.
Odnos pobornika i kritičara prvo raste, a onda postepeno pada do zaborava.

Dodatak simptomima patološke znanosti

Patološka znanost ne popušta ni danas pa su dodati sljedeći simptomi:

Značajan rezultat je specifičan za specijalni sustav.
U otkriće su umiješane specijalne tehnike ili aparati.
Otkriće zahtjeva fantastično odstupanje od paradigme koja potpuno određuje rezultate u svim usporedivim sustavima, uključujući i one koje su autori ranije dobili.

Tvrdnja ili sustav tvrdnji, da bi se mogao smatrati znanstvenim, mora biti u stanju da proturiječi mogućim ili zamišljenim promatranjima.

Razlike u znanstvenom i pseudoznanstvenom pristupu

Pseudoznanost:

ravnodušna je prema činjenicama
"istraživanje" je neizbježno traljavo
počinje hipotezom – obično emocionalno privlačnom i spektakularno nevjerojatnom – i onda traži samo dokaze koji joj idu u prilog
ignorira dokaze koji joj proturiječe
ravnodušna je prema kriterijima valjanog dokaza
oslanja se na subjektivno potvrđivanje
više ovisi o proizvoljnim socijalnim konvencijama nego o nepromenljivim pravilima prirode
uvijek se može svesti na apsurd ako se provodi dosljedno do kraja
uvijek izbjegava podvrgnuće dosljednom preispitivanju
često proturiječi samoj sebi, čak i unutar vlastitih okvira
namjerno stvara zagonetke i kada ih nema, ispuštanjem kritičnih podataka i važnih detalja
ne napreduje
pokušava biti uvjerljiva retorikom, propagandom i izvrtanjem umjesto valjanim dokazima (kojih zapravo ni nema)
vodi raspravu iz neznanja, dakle, iz elementarne zablude
vodi raspravu iz navodnih izuzetaka, grješaka, anomalija, čudnih događaja i sumnjivih tvrdnji – umjesto iz dobro poznatih zakona prirode
oslanja se na lažne autoritete, emocije, osjećaje ili nepovjerenje u provjerene činjenice
iznosi neobične tvrdnje i fantastične teorije koje proturiječe svemu što je poznato o prirodi.
izmišlja vlastiti rječnik u kojem mnogi pojmovi nisu jasno definirani, a neki nisu definirani uopće
oslanja se na znanstvenu metodologiju istovremeno osporavajući njenu ispravnost

Razlike znanosti i pseudoznanosti

ZNANOST: Rezultati se objavljuju prvenstveno u znanstvenim časopisima koji se recenziraju od strane drugih eksperata i koji održavaju striktne standarde poštenja i točnosti.
PSEUDOZNANOST: Literatura je namijenjena širokim masama. Nema recenzije, nema provjere, nema nikakvih zahtjeva u pogledu točnosti i preciznosti.
ZNANOST: Zahtijevaju se plodonosni rezultati; pokusi moraju biti detaljno opisani tako da mogu biti ponovljeni ili popravljeni.
PSEUDOZNANOST: Ispitivanja, ako ih uopće ima, su uvijek maglovito opisana te je nemoguće utvrditi što je urađeno ili kako je to urađeno.
ZNANOST: Grješke se traže i detaljno ispituju jer pogrešne teorije često mogu dati ispravno predviđanje slučajno. Međutim, ispravna teorija ne pravi pogrešna predviđanja.
PSEUDOZNANOST: Grješke se ignoriraju, opravdavaju, kriju, laže se o njima, odbacuju, objašnjavaju, racionaliziraju, zaboravljaju, ukratko izbjegavaju se po svaku cijenu. Tijekom vremena, sve se više saznaje o ispitivanom fizičkom procesu. Fizički proces se nikada ne ispituje niti traži. Tijekom vremena nema napretka i ništa konkretno ne može biti naučeno.
ZNANOST: Uvjerava privođenjem dokaza, argumentima zasnovanim na logičnom ili matematičkom razmatranju, najbolje što dostupni podaci dopuštaju. Kada novi dokaz proturiječi starim zamislima, one se napuštaju.
PSEUDOZNANOST: Uvjerava oslanjanjem na vjeru i vjerovanje. Pseudoznanost ima vrlo jak kvazi-religiozni karakter: pokušava preobratiti, a ne uvjeriti. Treba joj vjerovati usprkos činjenicama, a ne zahvaljujući njima. Prvobitna zamisao se nikada ne napušta, bez obzira na činjenice.
ZNANOST: Ne podržava i ne prodaje neprovjerene postupke i proizvode.
PSEUDOZNANOST: Najčešće glavni izvor prihoda je prodaja problematičnih proizvoda (knjige, natječaji, dijete, vitamini) i/ili pseudoznanstvene usluge (horoskopi, čitanje karaktera, duhovne poruke, proricanje sudbine).

Znakovi prepoznavanja pseudoznanosti

Date su neke karakteristične osobine za prepoznavanje pseudoznanosti:

Otkriće se daje na znanje direktno javnosti.
Pronalazač tvrdi da znanstvena hijerarhija pokušava spriječiti njegovo otkriće.
Znanstveni efekt je uvijek na samom pragu detekcije.
Dokazi za pronalazak su anegdotski.
Pronalazač opravdava vjerovanje zato što je ovo preživjelo stoljeća.
Pronalazač radi u izolaciji.
Pronalazač mora predložiti novi zakon prirode da objasni otkriće.