Prosvjetiteljstvo u hrvatskoj književnosti

Prosvjetiteljstvo je intelektualni pokret 17. i 18. stoljeća kojeg karakterizira vjera u ljudski razum.

Prosvjetiteljstvo u hrvatskoj književnosti

U 18. stoljeću, koje se naziva i vijekom prosvijećenosti i racionalizma, u Hrvatskoj nastaje nov odnos prema književnosti, uzrokovan oslobođenjem većega dijela Dalmacije i Slavonije od turske vlasti, prodiranjem prosvjetiteljskih i racionalističkih ideja koje su strujale iz zapadne Europe, a i društvenim reformama Marije Terezije i Josipa II. u sjevernom dijelu Hrvatske.

Pluralizam stilova

• Odjeci barokne književnosti (Ignjat Đurđević, Antun Kanižlić)
• Utjecaj klasicizma (Matija Petar Katančić)
• Procvat književnosti na latinskom jeziku i intenzivna prevodilačka aktivnost (Rajmund Kunić, Brno Zamanja, Đuro Hidžić i Đuro Frić)
• Prosvjetiteljska nastojanja (Andrija Kačić Miošić, Matija Antun Reljković, Tituš Brezovački)

Najznačajniji predstavnici

• Andrija Kačić Miošić (1704. – 1760.) "Razgovor ugodni naroda slovinskog"
• Matija Antun Reljković (1732. – 1798.) "Satir iliti divji čovik"
• Matija Petar Katančić (1750. – 1825.) "Jesenji plodovi"
• Tituš Brezovački (1757. – 1805.) "Matijaš grabancijaš dijak"

Povezani članci

• Hrvatska književnost
• Barokni ep
• Romantizam

Nedovršeni članak Prosvjetiteljstvo u hrvatskoj književnosti koji govori o književnosti treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.