Primirje s Njemačkom 1918.
Primirje s Njemačkom 1918. dogodilo se 11. studenoga 1918. tijekom Prvog svjetskog rata između Saveznika i Njemačke. To je sporazum koji je okončao borbu na zapadnom bojištu.
Primirje je stupilo na snagu u Parizu u 11 sati 11. studenoga 1918. godine ("jedanaest sati jedanaestog dana jedanaestog mjeseca") i označilo je pobjedu Saveznika i potpuni poraz za Njemačku, iako ne formalno predaju. Nijemci su reagirali na politiku koju je predložio američki predsjednik Woodrow Wilson s četrnaest točaka u siječnju 1918. godine. Stvarni uvjeti, u velikoj mjeri pisani od strane francuskog maršala i vrhovnog zapovjednika savezničkih snaga Ferdinanda Focha, uključivali su prestanak neprijateljstava, povlačenje njemačke vojske iza vlastitih granica, očuvanje infrastrukture, razmjenu ratnih zarobljenika, obećanje o odštetama, raspoređivanje njemačkih ratnih brodova i podmornica te uvjete za produljenje ili ukidanje oružja.
Iako je primirje okončalo stvarne borbe, na Pariškoj mirovnoj konferenciji trebalo je šest mjeseci pregovora za zaključivanje mirovnog sporazuma, Versajskog ugovora.
Njemačka revolucija
urediMornarska pobuna dogodila se u noći s 29. na 30. listopada 1918. godine u vojnoj luci grada Wilhelmshavena te se potom proširila na cijelu državu u danima koji su vodili do proglašenja republike (9. studenog 1918.) i abdikacije vladara Vilima II.
Također, 9. studenog Max von Baden predao je ured kancelara Friedrichu Ebertu koji je bio socijaldemokrat. Ebertov SPD i katolička centristička stranka imali su kroz povijest nelagodan odnos s njemačkom imperijalističkom vladom, a SPD-ova pacifistička politika dovela do nedostatka legitimacije nove Weimarske Republike u očima desničara.