Europu neki nazivaju "potkontinentom", jer smatraju da zajedno s Azijom čini kontinent Euroaziju. Činjenica je da je Europa više kulturni nego zemljopisni pojam. Prostor Europe je danas raspodjeljen na 42 države (50 uključimo li države koje su teritorijem djelomično unutar kontinenta) i na njemu živi oko 700 milijuna ljudi uz prosječnu naseljenost od 70 st/km2. S površinom od otprilike 10,2 milijuna km2, zauzima 1/4 ukupne površine Euroazije i jedan je od najmanjih kontinenata.
Administrativnu granicu Baltika na njezinu sjevernom rubu, na geografskoj širini 60°N, čine Ålandski i Botnički zaljevi, a na sjeveroistočnom rubu Finski zaljev, na istočnome Riški zaljev, a na zapadu švedski dio južnoga Skandinavskog poluotoka.
Valletta (kolokvijalno: Il Belt = "Grad") je glavni grad Malte. U Valletti se nalaze brojne znamenite građevine od 16. stoljeća naovamo koje su izgrađene za vrijeme kada su otokom vladali Ivanovci. Tako grad odiše umjetničkim stilovima kao što su: manirizam, barok (dominantan), neoklasicizam, ali i moderni funkcionalizam u područjima obnovljenima nakon stradanja u Drugom svjetskom ratu. Zbog tog bogatstva Valletta je upisana na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Europi još 1980. godine.
Službeno ime koje je Red svetog Ivana dao gradu bilo je Humillima Civitas Valletta – grad posvećen poniznosti, međutim zbog svojih bastiona i tvrđava, zajedno s ljepotom baroknih zgrada duž uzanih ulica, postao je poznat kao Superbissima – „Veličanstveni“ među vladajućim kućama Europe. Na malteškom on se uobičajeno naziva Il-Belt, što jednostavno znači „Grad“.
Tridesetogodišnji rat je Švedskoj postao od iznimnog značaja nakon što su katoličke snage pod vodstvom Tillyja i Wallensteina potukli protestantski savez pod vodstvom Danske u Danskom ratu (1624. – 1629.). Albrecht von Wallenstein i vojske Svetog Rimskog Carstva zatim su osvojili Mecklenburg i Pomeraniju, na sjevernoj njemačkoj obali. U savezništvu s Poljskom je započeo graditi flotu s kojom bi katolici imali prevlast na Baltiku. To je bio Gustavu Adolfu dovoljan razlog da izvrši preventivni napad na sjevernu Njemačku, te da oko sebe okupi sjevernonjemačke protestante s kojima bi se mogao suprotstaviti Wallensteinu. Iz početka je to činio samo zbog toga da neprijatelja drži što dalje od same Švedske, međutim, kada je uočio s kojom lakoćom se uspio iskrcati u Njemačku, njegove su ambicije postale veće. Cilj mu je postao držati sva ušća sjevernonjemačkih rijeka, formirati ligu protestanata u Njemačkoj, kojoj bi on bio na čelu, eventualno postati car Svetog Rimskog Carstva, te podijeliti Poljsku između Rusije i sebe. 26. lipnja 1630. se iskrcao kod Peenemündea na Usedomu. U siječnju 1631. je sklopio mir s Francuskom, ujedinio protestante, te se suprotstavio katolicima kod Breitenfelda.
.jpg)
