Podveležje
Podveležje je zaravan u srednjem dijelu Hercegovine, u podnožju planine Velež na njenoj prisojnoj strani.
| Dodaj infookvir "visoravan". (Primjeri uporabe predloška) |
Na području Podveležja, prema popisu stanovništva iz 1991, živjelo je 3.213 stanovnika u 579 domaćinstava, organiziranih kao MZ Podveležje i dio regije koji je pripadao Nevesinju. Katastarske općine, koje su pripadale MZ Podveležje, obuhvatile su zemljišnu površinu od 16.116 ha ili 13% područja općine Mostar.
Do rata u BiH regija Podveležje bila je administrativno podijeljena u dvije općine: Mostar i Nevesinje. Općini Mostar pripadala su sela: Opine, Dobrč, Gornje Gnojnice, Podvelež (Svinjarina), Banjdol, Kružanj i Kokorina. Nevesinjskoj općini pripadala su sela: Žulja i Rabina (s Bakračušom).
Na području Podveležja nalaze se brojni tumuli, kameni krugovi, nekropole stećaka, tzv. grčki bunari, što svjedoči o dugom kontinuitetu življenja na ovim prostorima. Brojni toponimi ukazuju na nazočnost Crkve bosanske (Gostovac, Starac-dô, Igrište...)
Kao vrsni uzgajivači konja, stanovnici Podveležja doprinijeli su tome da se najznačajniji tip (uz glasinačkog) bosanskog brdskog konja nazove upravo podveleški konj.
Vrela iz godine 1629. spominju 60 katoličkih kuća u Podveležju, koji su imali i crkvu sv. Petra. Izvješća iz sljedećih vremena ne spominju katolike u Podveležju. Usmena tradicija sačuvala je u sjećanju u Podveležju mučen fra Martin Martinac i njegov dijak (sluga), te da su kršćani jednom prigodom listom prevedeni na islam. Tvrtko Kanaet je na osnovi istraživanja[1] zaključio da od gotovo 100% muslimana, nije našao nijednu obitelj podrijetlom iz Turske, nego su sve primile islam poslije dolaska Turaka, te kao i svi muslimani slavenskog (su) porijekla u BiH".[2]
Najopasnije je minirano područje u okolici Mostara.[3]
Poznati Podvelešci
uredi- Mula Mustafa Merhemić - veliki vakif i dobrotvor (osnivač medrese na Bistriku)
- Bešir Pintul - mostarski kadija
- Seid Smajkić - mostarski muftija
- Selim Jelovac - pjesnik i teolog
Vidi
urediLiteratura
uredi- Asim Peco, "Rod i promjena planine Velež", Most, br. 142, septembar 2001.
- Tvrtko Kanaet, Podveležje i Podvelešci, Naučno društvo SR BiH, Djela knjige VI, odjeljenje istorijsko-filoloških nauka, knjiga 3, Sarajevo, 1955.
Izvori
uredi- ↑ Podveležje; i Podvelešci, Sarajevo 1955.) (154)
- ↑ Župa Uznesenja BDM, Nevesinje Reportaža iz Svjetla riječi: Tajna smanjenja katolika od 1647 na 219 osoba (pristupljeno 18. lipnja 2017.)
- ↑ Dinarsko gorje Hum (Mostar) (pristupljeno 13. studenoga 2017.)