Petar Faber (fra.: Pierre Lefevre ili Favre, špa.: Pedro Fabro, lat.: Petrus Faver; Le Villaret, 13. travnja 1506.Rim, 2. kolovoza 1546.), isusovac i svetac Katoličke crkve.

Petar Faber
Petar Faber
Rođen 13. travnja 1506.
Le Villaret
Preminuo 2. kolovoza 1546.
Rim
Beatificiran 5. rujna 1872.
Kanoniziran 17. prosinca 2013.
Spomendan 2. kolovoza
Zaštitnik kršćana Aravisa
Portal o kršćanstvu

Životopis

uredi

Petar Faber rođen je u malenom selu Le Villaret u Araviskom gorju u Francuskoj, tada u Savojskom Vojvodstvu. S 12 godina položio je zavjet čistoće. Godine 1525. otišao je u Pariz na studij filozofije. Tada je sobu dijelio s Franjom Ksaverskim, a kasnije im se pridružio i Ignacije Lojolski. Godine 1534. odlučio je slijediti svojega duhovnoga učitelja Ignacija.

Faber je zaređen za svećenika 1534. godine. Počeo je pisati svoj dnevnik "Mémorial", u kojem je detaljno opisao svoj život. Dnevnik je započeo citatom iz psalma: "Blagoslivljaj, dušo moja, Gospodina i ne zaboravi dobročinstva njegova!" Zbog rata između Mletaka i Osmanskog Carstva planirani put u Svetu Zemlju bio je nemoguć te je s prijateljima otišao u Rim, gdje su se stavili na raspolaganje papi Pavlu III. Godine 1539. Ignacije i njegovi drugovi započeli su pripreme za osnutak Družbe Isusove.

Kasnije je najviše djelovao u Njemačkoj te na Iberskom poulotoku. Također je pozvan da sudjeluje u radu Tridentskoga sabora. Preminuo je u Rimu nakon kratke bolesti.[1] Papa Pio IX. proglasio ga je 5. rujna 1872. blaženim. Papa Franjo proglasio ga je svetim 17. prosinca 2013. godine.

Izvori

uredi
  1. isusovci.hrArhivirana inačica izvorne stranice od 16. travnja 2015. (Wayback Machine), pristupljeno 11. travnja 2015.

Vanjske poveznice

uredi