Paul Gascoigne

Paul John Gascoigne (Gateshead, 27. svibnja 1967.) je bivši engleski nogometaš i trener. Poznat je pod nadimkom Gazza. Igrao je u veznom redu. Sudjelovao je u mnogim incidentima izvan nogometnih terena za vrijeme i nakon karijere zbog kojih se smatra da nije do kraja ostvario svoj igrački potencijal.

Paul Gascoigne
Država	Engleska
Osobni podatci
Puno ime	Paul John Gascoigne
Nadimak	Gazza
Rođenje	27. svibnja 1967. Gateshead
Visina	175 cm
Pozicija	vezni igrač
Igračka karijera*
Godina	Klub	Nast. (gol.)
1985. – 1988. 1988. – 1992. 1992. – 1995. 1995. – 1998. 1998. – 2000. 2000. – 2002. 2002. 2003. 2004.	Newcastle United Tottenham Hotspur Lazio Rangers Middlesbrough Everton Burnley Gansu Tianma Boston United	0092 00(21) 0092 00(19) 0043 000(6) 0074 00(30) 0041 000(4) 0032 000(1) 0006 000(0) 0004 000(2) 0004 000(0)
Reprezentativna karijera**
1987. – 1988. 1989. 1988. – 1998.	Engleska do 21 Engleska B Engleska	0012 000(5) 0004 000(1) 0057 00(10)
Trenerska karijera
2005.	Kettering Town
Portal o životopisima
Portal o športu

Klupska karijera

Igrao je nogomet od 4. godine. Po cijele je dane trenirao. Bio je na provjeri u nekoliko engleskih klubova, ali nije zadovoljio. Postao je nogometaš Newcastle Uniteda. U privatnom životu, njegov otac bio je teško bolestan, a prije toga bio je prisiljen raditi u inozemstvu. Gascoigne je svjedočio pogibiji prijatelja svog brata u prometnoj nesreći. Bolovao je od depresivno-kompulzivnog poremećaja. U slobodno vrijeme sudjelovao je u manjim krađama iz zabave. Imao je problema s klađenjem. Njegov bliski prijatelj ubijen je na ulici, gdje se slučajno zatekao.

Bio je kapetan mlade rezervne momčadi Newcastlea. Prvi je put igrao za prvu momčad u travnju 1985. godine. S vremenom je redovito igrao u prvoj momčadi. U privatnom životu, sudjelovao je u prometnoj nesreći, kada je sa suputnikom pregazio čovjeka i pobjegao s mjesta događaja, nemajući vozačku dozvolu. Jednom je ljutit, uzeo traktor za košenje trave na igralištu i namjerno se zabio u zid svlačionice, iskočivši u posljednji čas. U 197 nastupa za Newcastle zabio je 25 golova. Na kraju sezone 1987./88. proglašen je za najboljeg mladog igrača lige. Za njega su se počeli zanimati veliki klubovi.

Obećao je Alexu Fergusonu, da će prijeći u Manchester United, ali je prešao u Tottenham, nakon što je taj klub kupio kuću njegovoj obitelji. U dvije sezone u 75 nastupa postigao je 14 golova. Igrao je na visokoj razini. U sezoni 1990./91. predvodio je Tottenham do finala FA kupa, postigavši 6 golova. Ističe se gol iz slobodnog udarca u polufinalu protiv Arsenala na Wembleyu. Prije finala potpisao je za talijanski Lazio. U finalu se teško ozlijedio. Osvajanje kupa pratio je iz bolnice. Propustio je cijelu sezonu 1991./92. Ozljeda se dodatno pogoršala, kada se dodatno ozlijedio u incidentu u noćnom klubu.

Igrao je za Lazio od rujna 1992. do ljeta 1995. godine. U 47 nastupa dao je 6 golova. Bio je dosta ozlijeđen, igrao je promjenjivo, nije se potpuno prilagodio talijanskom načinu života.

U ljeto 1995. godine, prešao je u škotski Rangers. S njima je osvojio škotsko prvenstvo u sezonama 1995./96. i 1996./97. te dva škotska kupa. Proglašen je za igrača godine u izboru igrača i novinara. Zabio je nezaboravan gol protiv Celtica i važan hat-trick protiv Abeerdena. U utakmici protiv Hibsa našalio se sa sucem, kojem je ispao žuti karton iz džepa. Oponašao je sviranje flaute na utakmici protiv Celtica. To je uvrijedilo navijače Celtica, jer to u Škotskoj ima negativno simboličko značenje pa je novčano kažnjen. Uvršten je u Kuću slavnih Rangersa 2006. godine, zajedno s Brianom Laudrupom.

Kasnije je igrao za engleske klubove Middlesbrough, Everton i Burnley s promijenjivim uspjehom, jer su ga mučili i osobni problemi. Kratko je igrao za kineski klub Gansu Tianma i engleski nižerazredni Boston United.

Bio je trener engleskog kluba Kettering Town 2005. godine. Otpušten je nakon 39 dana, zbog problema s alkoholom.

Reprezentativna karijera

Za englesku reprezenataciju igrao je od 1988. do 1998. godine. U 57 nastupa zabio je 10 golova. Debitirao je u prijateljskoj utakmici protiv Danske 1988. godine. Na Svjetskom nogometnom prvenstvu 1990. u Italiji istakao se svojom igrom. Dobio je žuti karton u polufinalu protiv Zapadne Njemačke. Imao je već prije žuti karton iz prijašnjih utakmica pa je time izgubio mogućnost igranja u finalu, da se Engleska plasirala. Plakao je zbog žutog kartona i postao jako popularan među engleskim navijačima, zbog želje i zalaganja. Uvršten je u najbolju momčad prvenstva.

Igrao je zapaženu ulogu i na Europskom prvenstvu 1996. u Engleskoj. Zabio je gol Škotskoj. Igrači su proslavili gol, tako što je Gascoigne legao na travnjak, a igrači su mu prskali vodu u usta iz bočice. Prije Europskog prvenstva, Gascoigne i Teddy Sheringham uslikani su kako se opijaju, sjedeći na zubarskim stolicama. Engleska je izgubila u polufinalu od Njemačke na jedanaesterce. Gascoigne je ponovno plakao. Uvršten je u najbolju momčad prvenstva.

Pomogao je u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo 1998. godine. Nije uvršten u reprezentaciju za Svjetsko prvenstvo, zbog ozljeda i neprofesionalnog ponašanja.

Osobni život

Nakon prekida karijere, imao je problema s alkoholom. Bolovao je od bulimije, opsesivno-kompulzivnog poremećaja, bipolarnog poremećaja i alkoholizma. Nekoliko je puta proveo noć u zatvoru, zbog incidentnog ponašanja. Razveo se sa ženom nakon 2 godine braka. Sudjelovao je u nekoliko tv-emisija. Imao je hit pjesmu 1990. godine. Kasnije je putovao na turneji s grupom Iron Maiden. Liječio se nekoliko puta od alkoholizma. Nekoliko puta se samoozlijeđivao. U svibnju 2007. godine, primljen je u bolnici nakon proslave 40. rođendana. Operirali su mu želudac. Tijekom rehabilitacije 2008. godine., tri puta mu je stalo srce pa su ga oživljavali. Ozlijeđen je u prometnoj nesreći 13. lipnja 2010. godine, kada je na njegov auto naletjela pijana žena.