Osjek
Osjek je mjesna zajednica općine Ilidža.
| Osjek | |
|---|---|
| Entitet | Federacija BiH |
| Županija | Sarajevska županija |
| Općina/Grad | Ilidža |
| Koordinate | 43°50′37″N 18°16′40″E / 43.8436°N 18.2779°E |
 | |
  Osjek Osjek na zemljovidu BiH | |
Položaj
urediSmješten je s desne strane magistralne ceste Sarajevo-Kiseljak. Kroz ovo naselje teku rijeke Bosna i Zujevina.
Ime
urediVjeruje se da je mjesto dobilo naziv po tome sto je tokovima ovih rijeka bilo odsječeno od ostalog dijela Sarajevskog polja. Starije ime je na ikavici, Osik (Ossik, kako je zapisao fra Mato Delivić) što je bio govor starosjedilačkih Hrvata Sarajevskog polja. Ikavski refleks imena imale su i Bilave, današnje Bjelave u Sarajevu.[1][2][3]
Predio počevši od Bjelača na sjeveru i sve do Plandišta na jugu i glavna ulica u naselju nazivaju se starinskim, ikavskim hrvatskim oblikom, Osik, dok mjesna zajednica na području naselja nosi službeni naziv Osjek.[4]
Povijest
urediPrvi apostolski vikar u Bosni biskup fra Mate Delivić u svome izvješću iz 1737. godine naveo je mjesto Osik (Ossik) u župi Sarajevo, s 2 katoličke kuće i 8 katolika.[1][2]
Stanovništvo
urediUkupno: 1.997
- Srbi - 1.802 (90,23%)
- Bošnjaci - 51 (2,55%)
- Hrvati - 20 (1,00%)
- Jugoslaveni - 98 (4,9%)
- ostali, neopredijeljeni i nepoznato - 26 (1,30%)
Izvori
uredi- ↑ a b Taračin Do i okolica Arhivirana inačica izvorne stranice od 5. travnja 2019. (Wayback Machine) Povijest JODA (pristupljeno 16. ožujka 2019.)
- ↑ a b Jelenić, Julijan, Izvještaj o apostolskom vikarijatu, što ga je prigodom kanskog pohoda sasatvio i koncem 1737. Sv. zboru za raširenje vjere spremio biskup i pravi apostolski vikar u Bosni fra Mato Delivić (Documenta res gestas Fratrum Minorum Provinciae Bosnae Argentinae ab an. 1699.-1835. spectantia, volumen I., Typographia Croatica Franciscanae provinciae, Mostar, 1927., str. 37.-38.
- ↑ Spomenica 50-godišnjice r.-k. župe Stup 1890 -1940 ur. Augustin Kristić. Izdanje Rmkt. župskoga ureda - Stup. Sarajevo 1941.; str. 12 i 14
- ↑ Općina Ilidža - Mjesne zajednice. opcinailidza.ba. 23. kolovoza 2018. Pristupljeno 25. kolovoza 2020.