Oscar Niemeyer
Oscar Ribeiro de Almeida Niemeyer Soares Filho (Rio de Janeiro, 15. prosinca 1907. – 5. prosinca 2012.), najpoznatiji kao Oscar Niemeyer, bio je brazilski arhitekt i urbanist; jedan je od najvažnijih predstavnika moderne arhitekture i pionir upotrebe armiranog betona. Djelovao je više od sedamdeset godina, te je jedan od kreatora brazilskog glavnog grada Brazilije, kojemu je zajedno s arhitektom Lúciom Costom namijenio izazito moderan i strog stil.
| Oscar Niemeyer | |
| moderna arhitektura internacionalni stil | |
|---|---|
 Oscar Niemeyer 1950-ih | |
| Rođenje | 15. prosinca 1907. Rio de Janeiro, Brazil |
| Smrt | 5. prosinca 2012. Rio de Janeiro |
| Nacionalnost | brazilsko |
| Vrsta umjetnosti | arhitektura, dizajn, urbanizam |
| Praksa | Escola Nacional de Belas Artes |
| Utjecali | Richard Meier, Le Corbusier, Lúcio Costa |
| Poznata djela | Sjedište Ujedinjenih naroda Gradsko središte Brasilije (Katedrala u Brasíliji) Sambodrom u Rio de Janeiru |
| Portal o životopisima | |
Po političkom određenju bio je komunist, član brazilske komunističke partije. Za vrijeme diktature u Brazilu živeo je u egzilu u Francuskoj (1965. – 1982.).
Projektirao je više od 600 objekata u Brazilu, SAD-u i u Europi. I kao stogodišnjak Niemeyer je dolazio u svoj ured u zgradi Mae West u središtu Rija.
Životopis
uredi
Niemeyer je rođen kao jedno od šestoro djece u strogo katoličkoj obitelji u Rio de Janeiru. Njegov otac, rođeni Nijemac, je bio grafički dizajner, a njegov otac sudac brazilskog vrhovnog suda,[1] dok su majčini roditelji bili jedni od prvih članova brazilske komunističke partije.[2]
Nakon katoličke škole u Rio Barabiten, 1928. godine je upisao studij arhitekture u Nacionalnoj školi likovnih umjetnosti (Escola Nacional de Belas Artes) na kojoj je diplomirao 1934. god. Uslijedilo je plodno razdoblje u arhitektonskom studiju Lúcia Coste. Njih su dvojica projektirali prvu modernu zgradu u Brazilu, Ministarstvo obrazovanja i zdravlja u Rio de Janeiru, u čemu im je pomogao slavni švicarski arhitekt, Le Corbusier. Očaran mladim učenikom Le Corbusier ga je učinio svojim asistentom i od 1947. – 53. on je predstavljao slavnog arhitekta prilikom planiranja Sjedišta UN-a u New Yorku. Njihova suradnja je djelovala na stroge ortogonalne linije moderne arhitekture oko kružnice i krivulje od armiranog betona.
Luciju Costi posao izgradnje brazilske prijestolnice, Brasílije, ponudio je predsjednik Juscelino Kubitschek, a ovaj je svojem učeniku Niemeyeru povjerio projektiranje zgrade Kongresa, Palače pravde, katedrale i stanova (1957. – 64.). Urbano središte Brasilije je 1987. godine upisano na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Americi.
Dvije godine nakon vojnog puča u Brazilu, 1964. godine, Niemeyer je zbog svog članstva u Komunističkoj partiji Brazila (PBC) od 1945. god., morao prebjeći u Francusku. Koncem 1960-ih postaje predavač arhitekture na Federalnom sveučilištu u Rio de Jenairu (Universidade Federal do Rio de Janeiro, UFRJ), ali se potpuno vraća u Brazil tek nakon potpune amnestije 1982. godine.
God. 1988., dobio je prestižnu Pritzkerovu nagradu za arhitekturu. Od 1992. – 96. bio je predsjednikom Komunističke partije Brazila, koju je 1990. god. napustio, ali je ostao gorljivi marksist do kraja života.[3]
Preminuo je od melanoma 5. prosinca 2012. godine u Rio de Janeiru, deset dana prije svog 105. rođendana.
Djela
urediOscar Niemeyer je jedan od najplodnijih arhitekata 20. stoljeća. Dizajnirao je više od 600 zgrada koje su izvedene ili su još uvijek u fazi izvedbe. On je sam podijelio svoj rad u pet razdoblja: 1. Pampulha, 2. od Pampulhe do Brazilije, 3. Brasilia, 4. zgrade u inozemstvu (Pariz, Milano, itd.) i 5. kasnija djela. Nekoliko njegovih zgrada se smatra arhitektonskim ikonama modernizma, a još dvadesetak njegovih projekata se trenutno (2012.) gradi u nekoliko zemalja.
Svojim futurističkim plastičnim formama blagih krivulja, oduvijek je pokušavao ostvariti ravnotežu otvorenih prostora i volumena građevina. Tim pristupom je učvrstio svoju reputaciju kao jedan od najvažnijih inovatora moderne arhitekture.
Popis najznačajnijih djela
uredi- 1937. – 43. - Ministarstvo zdravlja i obrazovanja, sada Palača kulture Gustavo Capanema (u suradnji s arhitektima kao što su: Le Corbusier, Lúcio Costa, Jorge Machado Moreira i Afonso Eduardo Reidy), Rio de Janeiro, Brazil
- 1938. - Kuća Oswald de Andrade - São Paulo
- 1939. - Brazilski paviljon u New Yorku, SAD
- 1940. - Casa do Baile, Pampulha, Belo Horizonte
- 1941. - Nacionalni stadion u Rio de Janeiru
- 1946. - Gradsko kazalište, Belo Horizonte
- 1951. - Paviljon za bijenale u São Paulu i paviljon Ciccillo Matarazzo u parku Ibirapuera, São Paulo (zajedno s arhitektom Helio Uchôa)
- 1952. - Sjedište UN-a u New Yorku
- 1953. - Edificio Copan, stambena zgrada za 5.000 ljudi, São Paulo
- 1954. - Casa das Canoas, Niemeyerov dom u São Conrado, Rio de Janeiro, danas otvoren javnosti
- 1957. - Interbau, stambena četvrt nebodera u berlinskoj četvrti Hansa (zajedno s drugim arhitektima)
- 1957. – 64. - Javne građevine u Brasíliji:
- Katedrala u Brasíliji (1959. – 70.)
- Zgrada nacionalnog kongresa
- Palača Alvorada
- Palača Itamarati
- Palača Planalto
- Vrhovni sud
- 1967. – 72. - Sjedište francuske komunističke partije (PCF), Pariz, Francuska
- 1968. - Sveučilište Constantine, Alžir
- 1972. - Dom kulture ili "Le Volcan", Le Havre, Francuska
- 1984. - Sambódromo, Rio de Janeiro
- 1987. - Memorial da América Latina, São Paulo
- 1991. - Muzej moderne umjetnosti (Museu de Arte Contemporânea), Niterói
- 2002. - Privremeni paviljon, Serpentinska galerija, London, UK
- 2005. - Auditorio Ibirapuera, Sao Paulo
- 2010. - Oscar Niemeyer Auditorium, Ravello, Italija
- 2010. - Centro de Cultura Internacional Oscar Niemeyer, Avilés, Asturias, Španjolska
- 2012. - Novi TV toranj, Brasília
-
Palača Gustavo Capanema, Rio de Janeiro -
Edifício Copan, São Paulo -
Muzej Oscar Niemeyer, Curitiba -
Gradsko kazalište, Duque de Caxias, RJ, Brazil
Izvori
uredi
- ↑ Carlos Albuquerque, Oscar Niemeyer: Das Leben ist ein Hauch, Deutsche Welle, 5. prosinca 2012.
- ↑ Nicolai Ouroussoff, Oscar Niemeyer, Architect Who Gave Brasília Its Flair, Dies at 104., New York Times, 5. prosinca 2012.
- ↑ Katharina Stegelmann i Petra Kleinau, Personalien: Oscar Niemeyer, Der Spiegel br. 1. 2009., str. 149. (njem.)