Opsada Dubrovnika (1806.)

Opsada Dubrovnika 1806. jedna je od bitaka Napoleonskih ratova. Vođena je između Ruskog Carstva i Prvog Francuskog Carstva.

Opsada Dubrovnika
sukob: Napoleonski ratovi
Vrijeme 27. svibnja1. listopada 1806.
Mjesto Dubrovnik i okolica
Ishod Pobjeda Francuza, Dubrovnik obranjen
Sukobljene strane
Rusko Carstvo Prvo Francusko Carstvo
Zapovjednici
nepoznato Lauriston
Postrojbe
oko 2300 Rusa i oko 5000 Crnogoraca, Bokelja i Hercegovaca oko 1000 vojnika
Gubitci
nepoznato Vojnici – nepoznato
Civili – oko 660 poginulih

Opsadu Dubrovnika 1806. proveli su Rusi, Crnogorci i istočnohercegovački Vlasi (pravoslavni kršćani) 1806. godine.

Iscrpni dnevnik događaja vezanih uz rusko-crnogorsku opsadu dubrovačkog kraja vodio je Francesco Maria Appendini.[1]

Posljedice

uredi

Crnogorci i Rusi pustošili su Konavle. Crnogorci potpomognuti Rusima osvojili su Srđ i padinu iznad samostana sv. Jakova u Višnjici. 17. lipnja teško su porazili Francuze na Brgatu. Dubrovačko je oružje bilo zastarjelo pošto je nadnjevalo iz 17. stoljeća, a ljudi su se slijevaji u grad. Pod dvadesetodnevnom opsadom našlo se 15 000 civila i 1 000 francuskih vojnika. Crnogorci i istočnokršćanski Vlasi i Hercegovci fanatični su se borili protiv katolika Dubrovčana i Francuza pod parolama „sveti rat”, „i do Zagreba ako treba” i sl. Tijekom opsade na Grad je palo između 1 800 i 3 000 topovskih kugli, a poginulo je oko 60 osoba. Spaljeno je između 40 i 60 ljetnikovaca. Rusi su iskrcali ljude sa svojih brodova, a oni nastavili paliti Dubrovačko primorje. Šteta od napada Rusa i Crnogoraca procjenjuje se na 8 827 525 dukata. Uništeno je 666 (10%) kuća, od čega na Pilama 144 (polovina). U Župi je uništeno 188 kuća (četvrtina), u Konavlima 235 (četvrtina). U Vodovađi je uništeno 90% kuća, a Obod je sravnjen sa zemljom. Ubijeno je 500-600 Konavljana. Spisi kancelarije konavoske knežije koji su se nalazili u kneževom dvoru u Pridvorju zapaljeni su zajedno s franjevačkim samostanom u ovom pohodu pa je iscrpnija povijest Konavala gotovo nepoznata i zauvijek izbrisana.[2] Samostan u Pridvorju Crnogorci će spaliti i drugi put, u opsadi 1991. godine.[3]

Marmont je stigao u Grad 30. srpnja, produžio kroz Konavle i išao zauzeti Kotor. Od 29. rujna do 1. listopada kod Debelog brijega Francuzi su porazili vojsku sastavljenu od Rusa, Crnogoraca i istočnokršćanskih Hecegovaca. Francuski i ruski car sastaju se 25. lipnja te se Rusija odriče Kotora. S 18. na 19. studenog Dubrovnik je anektiran, a izvješena je zastava Kraljevine Italije. 6. siječnja 1808. podignuta je trobojnica Kraljevine Italije na Orlandovu stupu. Dana 31. siječnja 1808. oko 14 h pukovnik Delort proglasio je ukidanje Dubrovačke Republike i time završava 450-godišnja neovisnost Grada.

Povezani članci

uredi

Literatura

uredi
  • 1. Harris, R: Povijest Dubrovnika, Golden marketing, Zagreb, 2006.
  • 2. Konavoski zbornik, Konavle, Dubrovnik, 1982.

Izvori

uredi
  1. www.matica.hrArhivirana inačica izvorne stranice od 16. listopada 2014. (Wayback Machine), "Ratovanje oko Dubrovnika godine 1806.", pristupljeno 8. listopada 2014.
  2. www.ipu.hrArhivirana inačica izvorne stranice od 14. listopada 2014. (Wayback Machine), "Franjevački samostan u Pridvorju", pristupljeno 8. listopada 2014.
  3. www.dulist.hr, "Franjevački samostan u Pridvorju", objavljeno 11. srpnja 2012., pristupljeno 8. listopada 2014.