Oltarna pala (lat. pala - lopata) je slika ili reljef koji se nalazi iznad oltarne menze. Pale se u crkvenoj umjetnosti pojavljuju u 11. stoljeću. Prve su pale jednostavna oblika, pravokutne. U gotici postaje sve višedjelnija (triptih, poliptih, pokretnih krila i kombinirano), dobiva predelu i rese ju motivi kasnogotičke arhitekture. Renesansno razdobljem vratile su se na jednostavne oblike. Završetci renesansnih pala su polukružne ili ravne. Pale su od mramora, drva i terakote. Ponekad palom nazivamo neke metalne vrste antependija.[1]

Oltarna pala u Hrvatskom nacionalnom svetištu sv. Nikole Tavelića u Šibeniku.

U talijanskoj stručnoj literaturi se kod oltarnih pala arhitektornske inkvadrature koristi riječ ancone.[2]

Izvori

uredi
  1. Hrvatska enciklopedija pala (pristupljeno 16. ožujka 2017.)
  2. (tal.) Biblioteca Nazionale Centrale Firenze Pale d'altare
 
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Oltarna pala

Vanjske poveznice

uredi