Olivera Marković

Olivera Marković (Beograd, 3. svibnja 1925. – Beograd, 2. srpnja 2011.) bila je srbijanska i jugoslavenska filmska, televizijska i kazališna glumica.

Olivera Marković
Rođenje	3. svibnja 1925. Beograd, Srbija
Smrt	2. srpnja 2011. Beograd, Srbija
WWW	IMDb
portal o životopisima ‧ portal o filmu

Životopis

Karijera

Imala je samo devet godina kada je u Niškoj Banji osnovala "kazališnu grupu" u kojoj je bila glavna glumica, redateljica i autorica tekstova. Akademiju je upisala 1948. godine i studirala u klasi Mate Miloševića. Bila je članica je Beogradskog dramskog kazališta od 1951. godine. Tokom karijere ostvarila je preko 150 uloga u kazalištu i snimila više od 50 filmova.

Olivera Marković bila je i poznata pjevačica tijekom 60-ih godina prošloga stoljeća.

Privatni život

Oliverin sin Goran Marković je filmski i kazališni redatelj. Njen prvi suprug i Goranov otac je glumac Rade Marković. Drugi suprug je također bio glumac Dušan Bulajić.

Filmografija

Televizijske uloge

• "Grlom u jagode" (1976.)
• "Bolji život" (1987. – 1990.)
• "Srećni ljudi" (1993. – 1996.)
• "Otvorena vrata" (1995.)
• "Porodično blago" (2001.)

Filmske uloge

● "U planinama Jugoslavije" (1946.)

• "Samo ljudi" kao Lela (1957.)
• "Vlak bez voznog reda" kao Ike (1959.)
• "Kozara" (1962.)
• "Čovjek sa fotografije" (1963.)
• "Službeni položaj" (1964.)
• "Hajdučka vremena" kao baba Jeka (1977.)
• "Nacionalna klasa" (1979.)
• "Majstori, majstori" (1980.)
• "Balkan ekspres" (1983.)
• "Obećana zemlja" (1986.)
• "Poslednji krug u Monci" (1989.)
• "Sabirni centar" (1989.)
• "Velika frka" (1992.)

Nagrade

• 1964. - Zlatna arena u Puli za ulogu u filmu Službeni položaj
• 1983. - Zlatna arena u Puli za ulogu u filmu Balkan ekspres
• 1997. - Dobričin prsten, za životno djelo
• 2007. - Statueta zlatni ćuran u Jagodini, za životno djelo

Vanjske poveznice

• Olivera Marković u internetskoj bazi filmova IMDb-u (engl.)