Odcjepljenje
Odcjepljenje ili secesija (lat. secessio „odcjepljenje“) označava političko odvajanje pojedinih dijelova zemlje iz postojeće države radi stvranja nove suverene države.
![](http://up.wiki.x.io/wikipedia/commons/thumb/e/ef/Entstehung_von_Staaten.svg/220px-Entstehung_von_Staaten.svg.png)
Želja za odcjepljenjem dijela stanovništva postojeće države naziva se separatizam (iz latinskog separatus: odvojen) i često, ali ne nužno, prate ga ratovi.
Pravo na odcjepljenje
urediU međunarodnom pravu sporno je uključuje li pravo na samoodređenje naroda i prava nacionalnih manjina na odcjepljenje od državne zajednice. Problem je povezan u definiciji što je zapravo „narod”, u smislu samoodređenja naroda. Ako ga država ne priznaje kao takva, ne posjeduje posebna prava.
Postoji niz naroda i regija koji se bilo mirno ili vojno zalažu za neovisnost. Neki iako čak i de facto imaju potpun nadzor nad svojim teritorijem Ujedinjeni narodi ne priznaju kao zasebnu državu, jer mora biti priznata od strane svih pet stalnih članica vijeća sigurnosti UN-a.
Povijesni primjeri
urediAmerički građanski rat u Sjedinjenim Američkim Državama bio je rat koji je završio obnovom nacionalnog jedinstva.
Godine 1991. raspao se SSSR, a od njega su se odcijepile države Armenija, Azerbajdžan, Estonija, Gruzija, Kazahstan, Latvija, Litva, Kirgistan, Moldavija, Rusija, Tadžikistan, Turkmenistan, Ukrajina, Uzbekistan i Bjelorusija.
Nakon odvajanja Slovenije, Hrvatske i Bosne i Hercegovine od SFR Jugoslavije Srbija je zaratila s tim državama.
Odvajanje Makedonije proteklo je međutim mirno. Srbija je tada i dalje nastupala kao Savezna Republika Jugoslavija. Slijedom toga, Srbija ocjenjuje tadašnje odcjepljenje drugih bivših Jugoslavenskih republika secesijom.
Međunarodna zajednica izabrala je rezultat Badinterove komisije.
U svibnju 2006. pučanstvo Crne Gore većinski je izrazilo želju za suverenom državom. Raspad zajednice sa Srbijom mirno je proveden.
Trenutačni primjeri
urediU zapadnoj Europi pokreti za neovisnost postoje u Škotskoj, Kataloniji, Baskiji i Belgiji.
Aktivni pokreti za neovisnost postoje trenutačno između ostalog u kurdskim područjima od Turske i Iraka do Irana, Tibetu i Ujguristanu, Čečeniji i Quebecu. Republika Srpska teži neovisnosti od Bosne i Hercegovine.