Oblat (lat. oblatus, predan, prinesen) u srednjovjekovnom je kršćanstvu bilo dijete kojemu su roditelji odredili život s profesijom redovnika.[1] Oblati su zabranjeni Tridentskim koncilom.[2]

Od 8. stoljeća oblat je obično bila osoba koja živi u samostanu, ali nije položila redovničke zavjete (naročito u srednjem vijeku, kod benediktinaca i kod franjevaca) ili jednostavno prihvaća samostansku duhovnost, ali ne živi u samostanu (tzv. svjetovni oblat).[1]

Oblati su izjednačeni s članovima trećega reda, svjetovnjacima, od 1895. godine Crkvenim pravom.[1]

Izvori

uredi
  1. a b c oblat. Hrvatska enciklopedija. Pristupljeno 27. lipnja 2024.
  2. oblat. Hrvatski obiteljski leksikon. Pristupljeno 6. srpnja 2024.