Nav
Nav je izraz koji u slavenskoj mitologiji označava duše mrtvih i naziv je za podzemlje nad kojim vlada Veles. Često se interpretira kao ime za podzemnu inačicu Irija (raja).[1]
Pojedini jezikoslovci vjeruju da je riječ označavala duše osoba umrlih tragičnom ili prijevremenom smrću, ubojica, čarobnjaka, žrtava ubojstva te utopljenih (vodenjaka).[2] Takvi bi duhovi navodno bili agresivni prema ljudima iz zavisti prema životu.[2] U bugarskom se folkloru pojavljuje i 12 navija koje piju krvu trudnicama pri porođaju, a rutenijska Povijest minulih godina navije predstavlja kao demonsku personifikaciju kuge iz 1092. u Polocku.[3] Prema nekim narodnim pričama navije su najčešće preuzimale oblik ptica.[1]
Nav je također označavao podzemni svijet pod vlašću boga Velesa i od svijeta odvojena morem ili rijekom duboko u podzemlju.[1] Prema rutenijskom narodnom vjerovanju Veles je stanovao usred Nava, u močvari u kojoj je imao zlatni tron u podnožju drva svijeta.[1] Nav je također prikazan i simbolično kao prostrana zelena ravnica na koju je Veles dovodio duše, a ulaz u Nav čuvao je zmaj.[1] Postojalo je vjerovanje kako će duše iz Nava u nekom trenu ponovno biti rođene na ovom svijetu.[4]
Etimologija
urediRiječi nawia, nav te druge inačice u raznim slavenskim jezicima (poput mavka, njavka i navje) vjerojatno su nastale iz staroslavenske riječi *navь-, koja je značila »truplo« ili »mrtav«. U drugim indoeuropskim jezicima srodne su joj letonska riječ nāve i litavska riječ nõvis (obje »smrt«), pruska nowis (»tijelo/meso«), staroistočnoslavenska навь (nav') i gotska riječ 𐌽𐌰𐌿𐍃 (naus, obje »truplo«).
Povezani članci
urediIzvori
uredi- ↑ a b c d e Szyjewski, Andrzej. 2004. Religia Słowian [Religija Slavena] (poljski). Wydawnictwo WAM. Kraków. ISBN 83-7318-205-5
- ↑ a b Strzelczyk, Jerzy. 2007. Mity, podania i wierzenia dawnych Słowian [Mitovi, legende i vjerovanja ranih Slavena] (poljski). Rebis. Poznań. ISBN 978-83-7301-973-7
- ↑ Kempiński, Andrzej. 2001. Encyklopedia mitologii ludów indoeuropejskich [Enciklopedija mitologije indoeuropskih naroda] (poljski). Iskry. Warszawa. ISBN 83-207-1629-2
- ↑ Nikolay Shevchenko: Where did ancient Slavs go after death?, Russia Beyond the Headlines, 9 March 2018.
