Nacrt:Manastir Morača
Manastir Morača
| |
---|---|
Lokacija | Kolašin, Crna Gora |
Godine izgradnje | 1275. |
Renoviran | 1935 |
Religija | pravoslavlje, iguman Rafailo Kalik |
Patron | Velika Gospa |
Manastir Morača je samostan Srpske pravoslavne crkve i zadužbina kneza Stefanа Vukanovićа, koji se nalazi u Morači, selu desetak kilometara zapadno od Kolašina u Crnoj Gori. Jedan je od najpoznatijih srpskih pravoslavnih manastira.
Povijest
urediManastir Morača je jedan od najjmonumentalnijih srpskih srednjovekovnih spomenika Crne Gore. Podignut je na desnoj obali Morače, u proširenom delu kanjona, na prirodnoj zaravni slikovitog pejzaža, u Opštini Kolašin. Morački hram je podigao 1252.. godine Stefan, sin kralja Vukana Nemanjića a unuk Nemanjin, što se spominje u natpisu na nadvratniku zapadnog portala.
Manastirski kompleks se sastoji od saborne crkve Uspenja Bogorodice, male crkve Svetoga Nikole i zgrada konaka. Porta manastira opasana je visokim zidom sa dve kapije. Saborna crkva je velika jednobrodna građevina građena u stilu raških crkava, sa polukružnom apsidom, bočnim pevnicama i kupolom i, za razliku od crkava građenih u primorskom stilu, zidovi su joj omalterisani. Uz naos je sagrađena prostrana priprata. Glavni portal je urađen u romaničkom stilu
Pored arhitekture, posebnu znamenitost manastira Morača predstavlja njegov živopis. Od prvobitnog slikarstva iz 13. stoljeća sačuvan je samo manji deo u đakonikonu, gde se monumentalnošću i snagom izraza izdvaja 11 kompozicija iz života proroka Ilije. Snaga i monumentalnostog slikarstva nadmašuje sve što je kod nas u 13. stoljeću, pre Sopoćana naslikano u fresko-slikarstvu. Ostali deo živopisa stradao je u prvoj polovini 16. stoljeću, kada su manastir opustošili Turci i odneli olovni krov.
Prema zabeleženom predanju je manastir spaljen 1505. i bio pust sve do 1565. ili 1570. godine kada je obnovljen, pod patronatom igumana Tome i Vukića Vučetića. Ukrašavanje se nastavlja do kraja 16. stoljeća i tokom 17. stoljeća. Morača je imala značajnu ulogu upravo u 17. veku, pogotovo kada je patrijarh Jovan 1608.. godine ovde organizovao sabor narodnih prvaka, a u ovom manastiru je 1648.. godine izabran patrijarh Gavrilo za naslednika patrijarha Pajsija.
Poslednji turski napad na manastir se desio 11. juna 1877. godine, kada je iguman Mitrofan Ban lično predvodio bataljon koji je odbranio manastir.
Današnji izgled manastira potiče iz 1935. godine kada je učinjena znatna restauracija.