Metropolitanski kaptol u Splitu

Metroplitanski kaptol u Splitu je katedralni kaptol (lat. capitulum cathedrale[1]), odnosno upravno crkveno tijelo u splitsko-makarskoj nadbiskupiji koje sačinjavaju kanonici.

Katedrala Sv. Duje u Splitu

Povijest

uredi

Ne zna se kada je točno osnovan splitski kaptol, ali smatra se da je nastao u 7. stoljeću kada je obnovljena salonitanska (nad)biskupija sa sjedištem u Splitu.[2] Do polovice 11. stoljeća Prvostolni kaptol u Splitu nosio je naslov "Cenobij, samostan svetih mučenika Dujma, Anastazija, Kuzme i Damjana" (Coenobium SS Martyrum Doimi, Anastasii, Cosmae et Damiani). Tako je kaptol oslovljen u glasovitoj darovnici kneza Trpimira iz 852. godine.

Početkom 12. stoljeća spominje se naziv "Kaptol svetog Dujma" (Capitulum Sancti Domnii), a zanimljivo je da se splitski kaptol izričito naziva i samostan; Metropolitanski samostan (Monasterium metropolitanum) ili Samostan blaženog Dujma (Monasterium beati Domnii).[2]

Kaptol je upravljao katedralom pod vrhovnim nadzorom nadbiskupa. Već 1091. imao je svoj pečat, gotovo cijelo stoljeće prije splitskog nadbiskupa.[3] Splitski kaptol imao je pravo izabirati splitskog nadbiskupa. To mu je pravo htio osporiti hrvatsko-ugarski kralj Bela III. krajem 13. stoljeća, ali ga je papa Aleksandar III. 1181. godine u tome spriječio, naglasivši da je to pravo splitskog kaptola od davnine. Za vrijeme sedisvakancije, Prvostolni kaptol je upravljao nadbiskupijom, isprva skupno, a kasnije je birao jednog od svojih članova za kaptolskog vikara, koji je upravljao nadbiskupijom u međurazdoblju.[4][5]

U svim važnijim poslovima nadbiskup se morao savjetovati s kaptolom, zbog čega je, naročito tijekom 12. i 13. stoljeća znalo dolaziti do žestokih nesuglasica između nadbiskupa i kaptola.[4]

Splitski je kaptol u drugoj polovici 14. stoljeća postao "vjerodostojno mjesto" (locus credibilis), odnosno dobio je povlasticu koja im je davala pravo da strankama izdaju isprave u privatno-pravnim poslovima, te da čuva originale takvih isprava i izrađuje autentične prijepise izvornih dokumenata (transumpta authentica).[6]

U 16. stoljeću puni naziv kaptola glasi Spalatense metropolitanum necnon Dalmatiae et totius Chroatiae primatiale capitulum.[7]

Godine 1832. provedbom papinske bule Locum beati Petri iz 1828. prestao je postojati drevni metroplitanski kaptol, a uveden je kaptol splitske biskupije.[8] Godine 1969. bulom Pavla VI. Qui vicariam uspostavljena je splitsko-makarska nadbiskupija i metropolija i obnovljen metropolitanski kaptol.[9]

Organizacija kaptola

uredi

Broj kanonika nije uvijek bio isti. U starini ih je bilo 12, u 13. stoljeću čak 20, a na početku 18. stoljeća osamnaest. Osim kanonika, katedralnom kleru pripadali su još mansionari i kantori, kojih je bilo više od dvadeset, te nekoliko nižih klerika. Tako je katedralni kler imao ukupno 50 članova.

Prvu čast u kaptolu imao je arhiđakon, a iza njega bio je arhiprezbiter ili kasnije "kaptolski arhiprezbiter" (archipresbyter in capitulo).[10] Do ustanovljenja biskupskog vikara, arhiđakon i arhiprezbiter bili su središnje osobe u strukturi dijacezanskog reda.

I kroz čitavo razdoblje mletačke vladavine splitski se kaptol sastojao od tri dostojanstvenika i osamnaest kanonika.[11] Arhiđakon je i dalje predstavnik kaptola, presjedatelj kapitula i nadstojnik kora. Puni naziv splitskog kaptola bio je u to vrijeme Spalatense metropolitanum necnon Dalmatiae et totius Chroatiae primatiale capitulum. Na temelju bule iz 1828., a kaptolskim statutom od 17. svibnja 1854. na čelu kaptola nalazi se prepozit, kao predsjednik kaptola. Obnovom metroplitanskog kaptola 1969. ima tri dostojanstvenika (prepozit, arhiđakon i dekan) i šest kanonika.[9]

Bilješke

uredi
  1. Opća i nacionalna enciklopedija u 20 svezaka, str. 151.
  2. a b Vidović, Mile, Povijest Crkve u Hrvata, str. 151.
  3. Vidović, Mile, str. 151.
  4. a b Vidović, Mile, Povijest Crkve u Hrvata, str. 157.
  5. Ostojić, Ivan, Metropolitanski kaptol u Splitu, str. 26.
  6. Ostojić, Ivan, Metropolitanski kaptol u Splitu, str. 84.
  7. Statut Metropolitanskoga kaptola u Splitu - IKA[neaktivna poveznica]
  8. Ostojić, Ivan, Metropolitanski kaptol u Splitu, str. 327.-328.
  9. a b Ostojić, Ivan, Metropolitanski kaptol u Splitu, str. 328.
  10. Ostojić, Ivan, Metropolitanski kaptol u Splitu, str. 61.
  11. Ostojić, Ivan, Metropolitanski kaptol u Splitu, str. 121.

Literatura

uredi

Vanjske poveznice

uredi